Više od dvije godine nakon teške prometne nesreće koja mu je zauvijek promijenila život, Dejan Kljajić i dalje čeka odgovore. Dok se on svakodnevno suočava s posljedicama ozljeda koje su ga prikovale za invalidska kolica, sudski postupak protiv policajca koji ga je automobilom udario još uvijek nije završen. U međuvremenu, tvrdi Dejan za PLUSportal, u dokumentaciji je pronašao niz nelogičnosti i propusta koje želi ispraviti.
Bio je 19. srpnja 2024. godine. Nešto iza 18.30 sati Dejan Kljajić tada je imao 33 godine i živio životom sportaša. Trčanje, tenis, vježbanje i brojne druge aktivnosti bile su dio njegove svakodnevice. Tog je ljetnog dana biciklom vozio Trnjanima prema Garčinu u Brodsko-posavskoj županiji, kada mu je život u djeliću sekunde zauvijek promijenjen.
Na njega je, prema dosad poznatim informacijama, automobilom naletio tada 25-godišnji policajac, koji je bio izvan službe. Vozio je, kako stoji u predmetu, brzinom od 70 kilometara na sat, a alkotestiranjem gotovo sat i pol nakon nesreće utvrđeno mu je 1,73 promila alkohola u krvi. Dejan je u nesreći zadobio teške ozljede i danas živi s dijagnozom tetraplegije. Ono što je nekada bio njegov uobičajeni život danas je potpuno drugačije svakodnevno iskustvo. A osim s teškim zdravstvenim posljedicama, posljednje dvije godine bori se i s onim što smatra ozbiljnim propustima institucija.
Presude još nema. Nema ni konačnog epiloga disciplinskog postupka protiv policajca. Dejan tvrdi da su se u međuvremenu gomilala pitanja na koja nitko nije dao konkretne odgovore. Odgođeno alkotestiranje, izostavljanje pojedinih podataka iz različitih spisa, nelogičnosti u optužnici, nepotpuna medicinska dokumentacija, pogrešno navedene dijagnoze te brojna odgađanja sudskog postupka, sve su to, tvrdi, stvari na koje je naišao pregledavajući vlastiti predmet.
Snimka nesreće ključni dokaz
Čim je njegovo zdravstveno stanje to dopustilo, zatražio je uvid u spis i dokumentaciju. Ono što je pronašao dodatno ga je potaknulo na borbu. Prva stvar koja mu je zapela za oko bilo je alkotestiranje. Okrivljeniku je izmjereno 1,73 promila alkohola u krvi gotovo sat i pol nakon nesreće. Koliko je alkohola imao u krvi u trenutku kada je udario Dejana, danas se, smatra on, više ne može pouzdano utvrditi.
“To znači da su oni, dok sam ja ležao u kanalu polumrtav, već smišljali kako zaštititi svog kolegu. Za mene su svi oni jednako, ako ne i više krivi nego on. Osim toga, u optužnicu nisu upisali da nije imao vozačku kod sebe (mada je to pisalo u javnom policijskom priopćenju i – posljedično – u medijima), a već sama ta činjenica pokazuje kako za njega nije postojao zakon. Bio je toliko siguran da na cesti može raditi što želi da mu nije trebala ni vozačka u džepu”, rekao je Dejan za PLUSportal.hr.
Posebno važan dokaz u cijelom slučaju predstavlja snimka prometne nesreće. Na njoj se vidi trenutak naleta automobila na biciklista. Dejan je snimku pogledao tek nedavno. Iako je prije toga strahovao od vlastite reakcije, danas smatra da je njezino postojanje iznimno važno. Prema njegovu opisu, snimka prikazuje kako vozilo bez kočenja nalijeće na biciklista koji se kreće uz rub ceste i uopće ne očekuje ono što će se dogoditi. “Da nije bilo kamere, još bih ja ispao kriv. Tvrdilo bi se, možda, da sam mu izletio”, sve je svjesniji Dejan važnosti snimke.
Nakon nesreće, 25-godišnji policajac bio je uhićen, a protiv njega pokrenut je i disciplinski postupak. No, prema Dejanovim riječima, on i danas radi u Policijskoj upravi brodsko-posavskoj. Više od dvije godine nakon nesreće disciplinski postupak također nije dobio konačan epilog. “Ja sam time ponižen kao žrtva. Načelnik ga nije suspendirao, a zna da je pijanom i prebrzom vožnjom na više načina teže povrijedio i svoj položaj i dužnost… ne može biti jednako je li to učinio netko drugi ili policajac izvan službe koji i tada mora poštovati određena načela te službe”, pita se Dejan.
Teška dijagnoza
No, upravo je medicinska dokumentacija jedan od dijelova predmeta koji Dejan smatra posebno problematičnim. U optužnici je, tvrdi, navedeno da je posljedica nesreće bila oduzetost donjih udova. Dejan, međutim, navodi da je njegovo stvarno stanje znatno ozbiljnije. “U optužnici su naveli da je došlo do oduzetosti donjih udova, a ja sam oduzet od sedmog kralješka nadolje s dijagnozom tetraplegije. Tu dijagnozu priznaje i Zavod za socijalni rad i parnični postupci za odštetu, ali kazneni postupak ne prati te nalaze. Državno odvjetništvo mijenjalo je optužnicu u pogledu brzine (ranije je pisalo tek ‘neprilagođena’, a sada stoji ’70 km/h’), ali nisu željeli ispraviti vrstu ozljeda. Nije riječ samo o oduzetosti donjih udova. Razlika je itekako velika. Ogromna. Da sam samo ostao u kolicima kako su oni to zabilježili, lakše bih to podnio, no ove tegobe su daleko gore. U sjedećem položaju ne mogu misliti ni o čemu drugom, nego kako doći do zraka. Ne mogu se ničime baviti dok sjedim”, opisuje Dejan.
Njegovo stanje, kaže, zahtijeva svakodnevnu prilagodbu. Problemi s disanjem i padom krvnog tlaka posebno mu otežavaju sjedenje, zbog čega tijekom razgovora mora mijenjati položaj tijela kako ne bi izgubio svijest. Tvrdi i da se njegovo zdravstveno stanje u predmetu prestalo pratiti svega šest dana nakon nesreće, u trenutku kada njegova konačna dijagnoza još nije bila utvrđena. Zahvaljujući njegovu inzistiranju, konačna medicinska dokumentacija od lipnja nalazi se u spisu. No, prema njegovim riječima, dijagnoza tetraplegije i dalje nije unesena u optužnicu kao konačna posljedica nesreće.
Upravo zbog svega navedenog Dejan više ne želi da se njegovim predmetom nastavi baviti Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu bez prethodne provjere mogućih propusta. Smatra da je bilo pogrešaka koje su, kako tvrdi, išle u korist okrivljenika. Ako nadležne institucije na njih ne reagiraju, spreman je, kaže, borbu nastaviti pred višim instancama, pa i pokrenuti postupak protiv države. Za njega ovo više nije samo pitanje jedne prometne nesreće. Želi odgovore na pitanja koja mu, kaže, već više od dvije godine nitko nije dao.
Njegov život prije nesreće i današnji život teško je usporediti. Bio je aktivan, bavio se sportom i planirao budućnost. Danas se mora nositi s posljedicama ozljeda koje će, prema njegovim riječima, ostati s njim do kraja života. I upravo zato ne želi da ga se promatra kroz prizmu sažaljenja. “Ljudski egocentrizam i instinkt za preživljavanje nisu ništa novo, ali više od 730 dana jest dovoljno da se probude savjest i ljudskost… da se preuzme odgovornost i snosi posljedice. Da, možda se moglo dogoditi mnogima od nas. Jednako tako, odgovarati bi morao svatko komu se dogodilo. Ne, to ne bi trebalo ovisiti tko smo u društvu, koliko novaca za odvjetnike imamo i čiji smo. Da mogu, birao bih grob… birao bih da se nikad nisam probudio. Jer… ovo je gore od smrti. Ja sam na doživotnom mučenju, a pati i cijela moja obitelj. Nije ovo pritisak preko medija ni moja osobna borba protiv pojedinca, ovo je jedini način na koji možemo usmjeriti i popraviti sustav tako da u ovom i svim drugim slučajevima radi svoj posao. Danas ja, sutra vaše dijete…”, zaključuje Dejan, uz molbu da ne želi biti prikazan kao jadnik kojeg će žaliti.
