PULA/MEDULIN – Još jedno ljeto na izmaku nije donijelo olakšanje stanovnicima u blizini istarskog Županijskog centra za gospodarenje otpadom (ŽCGO) Kaštijun. Nesnosan smrad ovog se puta širio s područja općine Medulin sve do pulskih prigradskih naselja, dok dugogodišnji rezultati ispitivanja ukazuju i na prisutnost amonija u podzemnim vodama oko odlagališta.
Psihološki pritisak na mještane i rizik za poljoprivredu
Stanovnici situaciju opisuju kao „život u kanti za smeće“. Ivo Lorenčin iz inicijative „Čist zrak, duga ljubav“ za HRT ističe iznimnu težinu svakodnevice uz centar te nadležnima, koji godinama provode zdravstvena ispitivanja, poručuje kako bi mještanima umjesto analiza prije svega trebala psihološka pomoć.
Paralelno s problemom neugodnih mirisa, otkrila se i opasnost u podzemlju. Vesna Kauzlarić iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Istarske županije potvrđuje prisutnost amonija u podzemnim vodama do 2025. godine (uz iznimku 2023. i 2025.), što ukazuje na antropogeni utjecaj. Iako se ta voda ne koristi za piće, rabi se za navodnjavanje voća i povrća koje potom završava na pulskoj tržnici. S druge strane, iz Kaštijuna poručuju da njihova mjerenja, kao ni ona Zavoda, nisu pokazala prekoračenja dopuštenih graničnih vrijednosti.
Turistička sezona i ekonomski apsurdi
Glavni generator nepodnošljivog smrada tijekom ljetnih mjeseci ostaci su hrane. U Istri tada, uz 200.000 stanovnika, boravi i oko 250.000 turista, a župan Boris Miletić naglašava da upravo ugostiteljski otpad vrši najveći pritisak na sustav. Direktorica Kaštijuna Anja Ademi navodi da se problem pokušava ublažiti prekrivanjem odlagališnih ploha folijama kako bi se spriječio prodor oborinskih voda, no riječ je tek o djelomičnoj mjeri.
Kao ključni problem izranja ekonomsko-zakonski okvir. Budući da komunalna društva posluju na tržišnim osnovama, miješani otpad znatno im se više isplati dostavljati na Kaštijun nego drugim tvrtkama. Gradska vijećnica Koviljka Aškić upozorava na drastičnu razliku u cijeni: preuzimanje tone miješanog otpada na Kaštijun stoji oko 120 eura, dok privatne tvrtke istu uslugu naplaćuju od 300 do 350 eura.
Bez radikalnih zakonodavnih promjena i obuhvatne reforme cjelokupnog sustava, Kaštijun i lokalno stanovništvo teško mogu očekivati trajno i održivo rješenje.
D.G.
