Brown i Tatum, Giannis, Dončić i Jokić, Edwards i Gilgeous-Alexander, Wembanyama. Da, ok, novi fenomeni već su spremni preuzeti NBA. Međutim, nedavna priča o trijumfu tima SAD-a na Olimpijskim igrama govori drugu istinu. A to je da američka košarka i dalje ovisi o strašnim starcima…
Sljedeća generacija bit će NBA, zar ne? To je ono što je reklo zadnje doigravanje, koje je posvetilo Jaylena Browna i Jaysona Tatuma kao prvake s Bostonom i talentiranom bujnošću Anthonyja Edwardsa koji je odveo Minnesotu do vrha i pridružio se Shaiju Gilgeous-Alexanderu u elitnoj skupini koja uključuje već prepoznatljive talente i voljene osobe poput Luke Dončića, Nikole Jokića i Giannisa Antetokounmpa, obojica fenomeni na terenu i alergični na svjetla pozornice. Cijeli NBA svijet čeka drugu sezonu Victora Wembanyame, nakon bljeskova apsolutne dominacije u prvoj sezoni za San Antonio. Draft nije donio nikakve fenomene, ali godinama se čini da je NBA spremna reći zbogom svojim fenomenima iz 1910-ih i definitivno prigrliti one iz 1920-ih, s doigravanjem 2024. za koje se činilo da je dalo posljednji pomak. Zatim su došle Olimpijske igre, stiglo je zlato tima SAD-a, a apsolutni protagonisti ovog uzbudljivog trijumfa bili su oni strašni stariji od 35 koje NBA jednostavno ne pušta: LeBron James, Steph Curry i Kevin Durant. A onda se javlja sumnja da smjena generacija s kojom NBA koketira već neko vrijeme ipak treba pričekati.
