Američka vojska ispratila je 40 komercijalnih brodova koji su prevozili 18 milijuna barela nafte kroz Hormuški tjesnac, što predstavlja ratni rekord, dok su Iran i SAD u utorak razmijenili novi krug napada, rekla su za CNN dvojica američkih dužnosnika upoznata s operacijama. Prije početka rata kroz tjesnac je prolazilo otprilike 20 milijuna barela nafte dnevno. U višestrukoj operaciji američka vojska je napala skoro 60 vojnih ciljeva oko tjesnaca, uključujući položaje iranske protuzračne obrane, radarske sustave, pomorska sredstva, sposobnosti postavljanja mina i komunikacijske objekte, dok su istodobno pratili brodove.
To se događa u trenutku kada su SAD svoju ratnu strategiju usmjerile na prioritetne napade na ciljeve oko tjesnaca, provođenje operacija pratnje komercijalnih brodova kroz taj ključni plovni put te održavanje pomorske blokade iranskih luka, kao dijela „sveobuhvatnog pritiska” Trumpove administracije s ciljem povećanja gospodarskog pritiska na vodstvo režima. Naime, američka blokada je spriječila Iran da od srpnja izvozi bilo kakvu naftu. Ti su napadi ključan dio šire vojne strategije sustavnog smanjivanja sposobnosti Irana da koristi tjesnac kao polugu pritiska.
Ostali prioriteti predsjednika Donalda Trumpa, uključujući operacije usmjerene na uklanjanje dijelova iranskog nuklearnog programa, zasad su stavljeni u drugi plan. Iako je operacija u utorak bila uspješna, dužnosnici ne gaje iluzije da je brzo rješenje sukoba blizu, a energetske kompanije i dalje su oprezne zbog golemih rizika povezanih sa slanjem svojih brodova kroz tjesnac, čak i uz vojnu pratnju. Cijene energije također ostaju visoke, što uzrokuje turbulencije na globalnom tržištu obveznica.
The U.S. Navy continues to strictly enforce the U.S. blockade against Iran. As of Sept. 2, U.S. forces have redirected 86 commercial vessels, disabled 3 and boarded 2 to ensure compliance. pic.twitter.com/y5ZbqkvVod
— U.S. Central Command (@CENTCOM) September 2, 2026
Labave tvrdnje o ‘totalnoj kontroli tjesnaca’
Nadalje, tek treba vidjeti hoće li višestruke vojne operacije u konačnici prisiliti Iran na kapitulaciju te koliko bi vremena trebalo da se to postigne. Predstavnici enertgetske industrije i analitičari i dalje smatraju da SAD još nije pokazao da može pouzdano potkrijepiti svoje tvrdnje o „potpunoj kontroli” plovnog puta. Komercijalni brodari koji ipak odluče proći kroz tjesnac uglavnom te odluke donose od slučaja do slučaja. Nafta je samo jedan oblik tereta koji prolazi tim plovnim putem. Tankeri koji prevoze druge izvore energije, posebice ukapljeni prirodni plin (LNG), pokazuju još veći oprez zbog potencijalno katastrofalnih posljedica ako bi brodove koji prevoze takav teret pogodio iranski dron, mina ili projektil.
Neki američki dužnosnici priznaju da će vjerojatno biti potrebno vrijeme i ustrajnost kako bi američka vojska ne samo nastavila napadati preostale ciljeve na popisu iranskih vojnih kapaciteta u blizini tjesnaca nego i uvjerila brodarsku industriju da je plovidba sigurna. Ovo drugo podrazumijeva provođenje kontinuiranih operacija pratnje poput one u utorak, tijekom kojih američke snage provode komercijalne brodove kroz prolaz koji je očišćen od mina. Do sljedećeg mjeseca američka vojska nada se proširiti taj koridor kroz tjesnac kako bi se brodovima omogućilo slobodnije manevriranje s ciljem postupnog povećanja količine nafte koja prolazi tim plovnim putem.
Ranije tijekom sukoba američka vojska pokušala je pokrenuti sličnu operaciju pratnje, nazvanu „Project Freedom”, koja je brzo obustavljena nakon što je objava operacije zatekla ključne saveznike u Perzijskom zaljevu, posebice Saudijsku Arabiju, nespremne. To je dovelo do prijetnji da će SAD-u uskratiti pristup vojnim bazama i pravo preleta potrebnih za operacije protiv Irana. Nekoliko mjeseci kasnije rat je, čini se, ušao u novu fazu, a budući da pobunjenici Huti sada pokreću napade na Saudijsku Arabiju, regionalni partneri pružaju veću potporu operacijama pratnje kroz tjesnac, rekao je jedan dužnosnik upoznat s operacijom.
A U.S. Marine Corps F-35C stealth fighter jet launches from USS Abraham Lincoln (CVN 72) as the aircraft carrier transits the Arabian Sea and supports the U.S. blockade against Iran. As of Aug. 2, CENTCOM has redirected 35 commercial vessels, disabled 2, and boarded 2. pic.twitter.com/Bh84WHh3nu
— U.S. Central Command (@CENTCOM) August 2, 2026
‘Bogomoljka’ na steroidima
Najnovija američka operacija u Hormuškom tjesnacu po svojoj logici snažno podsjeća na Operaciju Praying Mantis (Operacija Bogomoljka) iz 1988., kada je Washington, nakon iranskog miniranja fregate USS Samuel B. Roberts, pokrenuo koncentrirani udar na iranske pomorske ciljeve. I tada je cilj bio smanjiti sposobnost Irana da ugrožava plovidbu kroz Perzijski zaljev, a američke su snage u svega nekoliko sati teško pogodile iransku pomorsku infrastrukturu i ratne brodove. Sama Praying Mantis bila je udarna operacija, ali američki nosač USS Enterprise i njegove zračne snage istodobno su podržavali eskortne misije i osiguravali kretanje brodova kroz područje. Tako se i 1988. godine preklapao koncept zaštite komercijalne plovidbe s izravnim djelovanjem protiv iranskih pomorskih prijetnji.
No, sadašnja operacija ide korak dalje: SAD istodobno prati komercijalne brodove, čisti plovni koridor od mina i napada iranske radare, protuzračnu obranu, komunikacije, pomorske kapacitete i sustave za postavljanje mina. Upravo je ta kombinacija zaštite plovidbe i sustavnog uništavanja iranskih sposobnosti ono što aktualnu kampanju čini svojevrsnom modernom inačicom logike Praying Mantisa.
Ključna je, međutim, razlika u trajanju i cilju. Praying Mantis bila je kratka, koncentrirana operacija, dok Washington sada pokušava uspostaviti trajni američki nadzor nad sigurnošću plovidbe kroz Hormuz. Američke snage ne nastoje samo otvoriti tjesnac, nego održavati otvorenim sigurni koridor, te „kositi travu“, odnosno kontinuirano uništavati iranske sposobnosti čim ih Teheran obnovi. U tom smislu današnja strategija više podsjeća na spoj Operacije Praying Mantis i eskortnih operacija Earnest Will tijekom “Tankerskog rata” s kraja osamdesetih: cilj nije jedan odlučujući udar, nego dugotrajno oduzimanje mogućnosti da Iran koristi Hormuški tjesnac kao polugu pritiska na svjetsko tržište energije.
