Da na najavljeni lički prosvjed u Zagrebu premijer Andrej Plenković ne gleda potpuno ravnodušno dalo se naslutiti iz toga što je neposredno pred prosvjed odlučio posjetiti Gospić u pratnji petero ministara iz ključnih resora.
S njim u pratnji ondje su se pojavili Tomo Medved, iskusni Branko Bačić, resorna ministrica Marija Vučković te Irena Hrstić kao i ministar Damir Habijan.
Tolika količina ministara govori o izvanrednom stanju u vladajućim redovima i ukazuje na maksimalnu razinu političke panike čega su svjesni i unutar HDZ-a u kojem kažu kako se čini da slučaj s gospićkim ilegalnim otpadom ipak nije običan komunalni incident već najozbiljnija kriza u Plenkovićevom trećem mandatu.
Plenkovićev politički štit
”Za sada se ne čini da u Vladi imaju opciju kojom će riješiti ovaj problem i primiriti građane. Plenković je otišao u Gospić da bi ljudima tamo dao do znanja da iza rješavanja ove krize stoji cijeli državni aparat što je dobro. Nije dobro što je tamo naišao na zatvorena vrata, ali mislim da je on ovim manevrom s ministrima za sebe ipak stvorio određeni politički štit. Dakle, ako sanacija ne uspije ili ako rokovi propadnu odgovornost će se podijeliti na svih pet velikih resora time Plenković smanjuje udar na samog sebe”, kaže naš dobro upućeni sugovornik iz vladajućih redova dodajući da ovakav masovni dolazak ministara premijer koristi i kao svojevrsno vizualno oružje protiv subotnjih prosvjednika.
”On time stvara dojam da njegovih pet ministara već rješava problem dok oporba i udruge prosvjeduju u Zagrebu. Ovo je duboka kriza i to je vidljivo. Toliki broj ministara ne dolazi tek tako na jedno mjesto. Voda je sigurno došla do grla i mi u stranci moramo posegnuti za najjačim adutom kako bi se u Lici stanje primirilo i kako se ta kriza do kraja ne bi prelila na nacionalnu razinu”, smatra nadalje naš sugovornik.
Plenkovićev je cilj među ostalim bio smiriti lokalno stanovništvo u Lici koja je inače HDZ-ova utvrda. No, dalekosežni premijer ovim potezom pokušava ‘ubiti više muha odjednom’ pa na svojevrstan način neutralizira političku štetu i prebacuje odgovornost na oporbu. Osim toga, Plenković je i sam dao do znanja kako datum posjeta nije slučajan budući da je Fond za zaštitu okoliša u isto vrijeme donio odluke o odabiru izvođača za hitno i privremeno prekrivanje 33.000 tona zakopanog pepela vodonepropusnom folijom te za odvoz 650 tona neopasnog otpada u vrećama.
Premijer je ujedno u Gospiću ispijajući simbolično vodu iz slavine najavio fazni plan temeljem kojeg će se otpad s lokacije u konačnici trajno ukloniti i sprovesti na spaljivanje u inozemstvo. Sve to dakako ima i određene političke ciljeve. ”Predstavljajući mjere koje njegova Vlada misli provesti Plenković je pokušao prosvjed učiniti bespredmetnim i prije nego što se on održao dajući do znanja da on neće imati utjecaja na dinamiku sanacije koja je prema njegovim riječima praktički već pokrenuta”, ističe naš sugovornik.
Odbijenica za premijera
Premijer je i iz srca Like javnosti još jednom dao do znanja da oporba gospićki slučaj koristi za politikanstvo i stvaranje kaosa što možda dio građana jest čuo. Problem je u tome što bez obzira na premijerove namjere da sastankom demonstrira dijalog Građanska inicijativa Gospić je naš dom nije željela sudjelovati na sastanku što ipak naslućuje da rizik za Plenkovića još nije gotov i da je njegova čuvena strategija upravljanja krizama još uvijek na testu. To dugoročno ne znači da Plenković neće opet odigrati ulogu spasitelja, ali za sada su i u Vladi na snazi izvanredne mjere i golemi pritisak kojim se nastoji spriječiti da ovaj ekološki incident preraste u opći slom povjerenja u državne institucije.
Vlada je stoga dijelom na sebe preuzela financijsku i operativnu odgovornost drastično skraćujući birokratske rokove što je za Plenkovića plus. Minus je to što se građanska inicijativa nije željela odazvati na sastanak s premijerom. To predstavlja i svojevrsni institucionalni šamar jer kada građani rađe biraju prosvjede nego razgovor unutar institucija to pokazuje da Vlada gubi vjerodostojnost i da njena obećanja gube na težini. Vlada u Lici mora braniti interese stranke u trenutku koji za Plenkovića nije ugodan ne samo zbog ličke afere već i zbog nedavne ostavke župana Petryja koji je zbog privatnih tulumarenja bio primoran napustiti poziciju predsjednika Ličko-senjskog HDZ-a čime se ova ekološka kriza sudarila sa onom kadrovskom što je stara boljka vladajuće stranke u kojoj je zavladala panika pa su stoga krenuli u protunapad na oporbu preko zagrebačkog HDZ-a koji je javno počeo problematizirati industrijski otpad u Gudronskim jamama na Savici.
Napadajući gradonačelnika Tomislava Tomaševića lokalni HDZ-ovci po naputku iz Središnjice skreću fokus javnosti i dokazuju da svi imaju problema sa otpadom, a ne samo HDZ u kojem su sve oči uprte u subotu i prosvjed. Pretvori li se ličko nezadovoljstvo u ozbiljan građanski bunt što nije nemoguće s obzirom na broj podupiratelja gospićki ekološki problem mogao bi prerasti u simbol nezadovoljstva radom institucija na razini cijele države u kojoj Plenković na dan prosvjeda ne kani niti biti. Umjesto toga on službeno odlazi u Italiju što oporba pokušava iskoristiti za dodatni naboj prosvjednika tumačeći premijerovo putovanje kao bijeg od suočavanja s narodom. Sve ovo polako, ali sigurno prerasta u test snage civilnog društva u odnosu na izvršnu vlast. Tko će na testu proći, a tko pasti ostaje za vidjeti.
