Tomislavcity/Privatni album
Dok se brojni iseljenici nakon ljetnog odmora ponovno vraćaju na svoja radna mjesta u inozemstvu, obitelj Dervić donijela je potpuno drukčiju odluku. Alen, njegova supruga Dženita i njihovo troje djece nakon života u Sjedinjenim Američkim Državama ostaju u Tomislavgradu.
Alen Dervić u Americi je proveo 24 godine, no želja da se jednog dana vrati u rodni kraj nikada ga nije napustila. Ovoga ljeta ta se želja pretvorila u konačnu odluku cijele obitelji – život će nastaviti u Tomislavgradu.
„Mi se ne vraćamo“, poručili su u razgovoru za Tomislavcity.
Iza njih je život koji su godinama gradili s druge strane Atlantika, a pred njima novi početak u sredini u kojoj žele odgajati djecu. Iako su zahvalni Americi na prilikama koje im je pružila, presudili su mirniji život, blizina obitelji i želja da njihova djeca upoznaju kraj iz kojeg potječu.
Alen kaže da je tijekom godina provedenih u SAD-u štedio zarađeni novac, stalno imajući na umu mogućnost povratka. Posebno mu je važno da djeca odrastaju u Tomislavgradu, nauče jezik i razviju povezanost s obitelji i zavičajem. Kada odrastu, dodaje, moći će samostalno odlučiti žele li ponovno otići u svijet.
Njihovo troje djece uskoro će prvi put sjesti u školske klupe u Tomislavgradu.
Od Pittsburgha do New Orleansa
Alenova američka priča počela je u ožujku 2001. godine, kada je kao srednjoškolac s obitelji preselio u Pittsburgh, u saveznoj državi Pennsylvaniji. Odluku o odlasku donio je njegov otac Derviš, koji je u Americi pronašao posao u ugostiteljstvu.
Alen je tijekom prvih godina radio različite poslove. Održavao je vrtove, prao posuđe, pripremao pizze, a poslije se ozbiljnije posvetio kulinarstvu. Prije povratka u Tomislavgrad pokrenuo je i vlastitu taksi službu.
Godine 2014. zbog prijatelja se preselio u New Orleans u Louisiani. Tamošnja klima, osobito velike ljetne vrućine, teško mu je odgovarala. Obitelj je iskusila i dvije tropske oluje, zbog kojih je privremeno morala otići na Floridu. Nakon povratka zatekli su oštećen krov, srušene električne stupove i kuću bez električne energije.
Dženita je u SAD-u radila u hotelijerstvu i restoranima, a iskustvo je stekla i na pomoćnim poslovima u dječjim vrtićima.
Djeca su bila uspješna u američkim školama, dobivala priznanja za postignute rezultate te prilike za sudjelovanje na natjecanjima iz engleskog jezika. Obitelj se ipak odlučila na povratak i život u znatno drukčijem okruženju.
Novi početak u rodnom kraju
Jedna od prednosti koju su odmah primijetili jest jednostavnija svakodnevica. U Tomislavgradu su im škola, trgovine, obitelj i druge potrebne usluge znatno bliže, dok je u američkim gradovima gotovo svaka obveza zahtijevala automobil.
Pred djecom je sada razdoblje prilagodbe na novu školu i dodatnog usavršavanja materinskog jezika. U obiteljskom domu već se isprepliću engleski i hrvatski, dok dječja graja ponovno ispunjava kuću i dvorište.
Alenov stariji brat i njegova supruga Amber vraćaju se u Ameriku te zasad ne razmišljaju o trajnom povratku. Sljedećeg ljeta, međutim, u Tomislavgradu ih više neće dočekati prazna obiteljska kuća, nego Alen, Dženita, njihovo troje djece i život koji su odlučili ponovno izgraditi u rodnom kraju.
„Nadamo se da će nam u Tomislavgradu biti dobro“, poručuje obitelj Dervić.
Dodajte Hercegovina.info među omiljene izvore
