Mnogi američki i europski analitičari pišu kako je, nakon napada na Ukrajinu i posljedičnih zapadnih sankcija, Rusija postala ovisna o Kini i kako se ravnoteža u dominaciji unutar odnosa pomaknula u korist Kine. Rusija je izgubila pristup mnogim zapadnim tržištima, a Kina je postala daleko vodeći dobavljač tehnologije i tehnoloških komponenti za Rusiju.
Navest ćemo nekoliko primjera takvih tvrdnji. Kina je nakon 2022. postala ruski “veliki brat”, dok Rusija sve više djeluje kao “podređeni molitelj”, piše Foreign Policy. Think tank Carnegie Endowmentgovori o “vazalnoj ovisnosti” i mogućnosti da Peking Moskvu pretvori u “poslušnu marionetu”. Novaja Gazeta Europa zaključuje: “mi smo već vazali”. Jamestown Foundation navodi da je ruski industrijski sektor postao “potpuno ovisan o Kini” za strojeve i dijelove ključne za proizvodnju oružja, dajući Pekingu “dominantan pregovarački položaj”.
U cijelosti prenosimo kraću analizu koju potpisuje Andrew Scobell za Mercator Institute for China Studies (MERICS, sa sjedištem u Njemačkoj) i koja nudi ponešto drugačiju perspektiju od gore navedene:
Kineski analitičari često odnose Kine i Rusije uokviruju u kontekstu “trokutnih odnosa” (三角关系) između Kine, Rusije i SAD-a. Ova geometrijska koncepcija ne samo da implicira da se bilateralni odnosi između Pekinga i Moskve mogu shvatiti samo kao dio trilateralne konfiguracije s Washingtonom, već i da Rusija ostaje ključni igrač, otprilike na razini dviju najznačajnijih velikih sila. To je ujedno i oživljavanje koncepcije “strateškog trokuta” iz doba Hladnog rata. Dok su se 1970-ih Peking i Washington približili Moskvi kako bi uravnotežili situaciju, danas Peking njeguje Moskvu kao protutežu Washingtonu.
Zbog toga je Rusija više od mlađeg geoekonomskog partnera Kine, kako se često smatra. Općeprihvaćeno je da Peking dominira odnosima s Moskvom jer je Rusija ekonomski znatno više ovisna o Kini nego obrnuto. Na primjer, Moskva obavlja najmanje 34 posto svoje ukupne globalne trgovine s Pekingom , dok Rusija čini samo oko četiri posto ukupne dvosmjerne trgovine Kine. Štoviše, kineski gospodarski učinak je oko osam puta veći od ruskog: bruto domaći proizvod (BDP) Pekinga je drugi odmah iza američkog, dok je BDP Moskve tek deveti u svijetu. Ali ovo prevladavajuće mišljenje je pogrešno.
Trajna težina Rusije
Ruska geopolitička težina, strateška geografija, prirodni resursi i usklađen antizapadni svjetonazor od ogromne su vrijednosti za Kinu u odnosima sa SAD-om. Nijedna druga velika sila nema tu istu snažnu kombinaciju. Iako više nije supersila kakva je bila u doba Sovjetskog Saveza, Rusija zadržava značajan utjecaj kao stalna članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i ključni partner u visokoprofiliranim sinocentričnim forumima kao što su BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika) i Šangajska organizacija za suradnju (SCO).
Osim toga, Moskva ima nuklearni arsenal s otprilike 5500 bojevih glava, devet puta više od Kine, i moćan konvencionalni vojni stroj, uključujući veliku industriju proizvodnje oružja. Rusija također posjeduje ogromne rezerve nafte i plina te je vodeći izvoznik energije. U 2025. godini ruska sirova nafta činila je 17% kineskog uvoza nafte, a ruski prirodni plin 30% uvoza plina. Štoviše, njezin poljoprivredni sektor je značajan, a Rusija je glavni proizvođač i izvoznik žitarica. S obzirom na to da Kina ovisi o uvozu energije i žitarica te želi diverzificirati svoje izvore opskrbe, ruski izvoz ove strateške robe vrijedan je za Peking.
Geografija također čini Rusiju posebno vrijednom za Kinu. Iz perspektive Pekinga, zemlja zauzima enormno bitan prostor: geografska blizina Rusije Kini znači proširenu zajedničku kopnenu granicu. Ova granica je mirna i bez teritorijalnih sporova, što Rusiju čini rijetkošću – susjedom koji ne predstavlja prijetnju u susjedstvu koje Peking doživljava kao prepuno tradicionalnih i netradicionalnih prijetnji. Rusija ostaje ključni igrač u Srednjoj Aziji, kao i polarno područje, s prostranom sjevernom obalom koja grli Arktički ocean i sjevernom morskom rutom koja se proteže od Tihog oceana na istoku do Atlantskog oceana na zapadu. To Moskvu čini čuvarom vrata prema dvjema regijama od sve veće strateške važnosti: vitalnom kopnenom prostranstvu Srednje Azije i rastućem pomorskom području Arktika.
Sukladan svjetonazor
Jednako važno, Moskva nije saveznica Washingtona. To Rusiju čini jedinom stalnom članicom Vijeća sigurnosti UN-a, osim Kine, koja nije u američkoj orbiti. U svijetu u kojem su se gotovo sve značajne sile našle u savezništvu ili su na neki drugi način povezane sa SAD-om, vojno, ekonomski i/ili politički, Moskva se ističe kao jedina koja Washington doživljava kao neumoljivog protivnika. Smatra da SAD namjerava obuzdati Rusiju, strateški je oslabiti i u konačnici potkopati njezin položaj neovisne velike sile, što je antagonizam koji prethodi ruskom ratu protiv Ukrajine.
Borbenost druge administracije Donalda Trumpa prema američkim saveznicima i prijateljima potaknula je mnoge prijestolnice da preispitaju prikladnost Washingtona kao odabranog partnera. No, unatoč raznim poniženjima, nitko još nije prekinuo s njim: Europa ostaje vezana za SAD putem NATO-a; Japan, Južna Koreja i Australija ostaju ključni američki saveznici u Indo-Pacifiku; pa čak i zemlje koje teže strateškoj autonomiji, poput Indije, nastavljaju produbljivati sigurnosne i ekonomske veze s Washingtonom. Rusija nije jedina koja je nezadovoljna Washingtonom, ali je jedinstvena po tome što je prekinula s poretkom predvođenim SAD-om i prihvatila Kinu kao svog glavnog strateškog partnera.
Zbog toga se moskovski svjetonazor izrazito podudara s pekinškim. Obje prijestolnice SAD smatraju agresivnim i nametljivim te su vrlo kritične prema američkim napadima na Iran. Smatraju da je Washington suštinski suprotan njihovim vitalnim nacionalnim interesima, predstavljajući egzistencijalnu opasnost za njihove režime. Obje vide NATO i druge američke saveze kao prijetnje. Na osobnoj razini, kineski čelnik Xi Jinping ima bolji odnos s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom nego s bilo kojim drugim stranim čelnikom. Budući da su se sastajali češće od bilo koje druge dvojice aktualnih svjetskih čelnika, čini se da njih dvojica imaju veliko poštovanje jedan prema drugome i slažu se po većini pitanja.
To ne znači da nema razlika u mišljenjima ili područja trenja u odnosima Kine i Rusije, ili da je Peking potpuno zadovoljan Moskvom. Kina je, na primjer, nezadovoljna nedavno proširenim sigurnosnim vezama Rusije sa Sjevernom Korejom, smatrajući da Pjongjang treba spadati pod sferu utjecaja Pekinga. Doslovno se nalazi na pragu Kine, a njezino gospodarstvo desetljećima uvelike ovisi o susjedu. Peking je također bio nezadovoljan invazijom Moskve na Ukrajinu 2022. godine. Napad i rat koji je uslijedio uvelike su zakomplicirali kineske vanjske odnose s Europom i pokazali se vrlo remetilačkim za kinesku međunarodnu trgovinu.
Trokut zajedno s Rusijom
Unatoč smanjenom globalnom ugledu Moskve od kraja Hladnog rata, Peking ima mnogo dobrih razloga da Rusiju i dalje vidi kao ključnog međunarodnog aktera- jedinu silu na svjetskoj pozornici s bilo čime što se približava strateškoj težini SAD-a i Kine. “Triangulacijom” veza Pekinga i Moskve u 21. stoljeća s Washingtonom, Kina pridaje ogormnu vrijednost vojim bilateralnim odnosima s Rusijom. A vrijednost Moskve kao treće točke u geostrateškom trokutu samo će se povećati ako se rivalstvo SAD-a i Kine pojača.
Geopolitika profita (3. dio): Kineska strategija
