Vještaci Geotehničkog fakulteta procijenili su da se na lokaciji nalazi najmanje 6427 tona otpada, a naknadnim istraživanjem utvrdili su i mikroplastiku izvan granica samog odlagališta, prenosi Index.
Vještačenje pokazuje da se radi o izrazito heterogenoj mješavini plastike, gume, tekstila, metala, građevinskog otpada i mineralnog materijala. Kao okolišno najvažnije probleme vještaci izdvajaju mikroplastiku, povišene koncentracije pojedinih metala i mobilnost antimona.
Najmanje 6427 tona otpada
U zaključku Nalaza i mišljenja vještaka zaštite okoliša, iz kolovoza ove godine, za lokaciju kompleksa bivšeg kamenoloma Kukolj navodi se da je dakle otkriveno “najmanje 6427 tona heterogenog otpada pomiješanog s kamenim i građevinskim materijalom, unutar nasipa ukupnog volumena 14.775 m3 bez tehničkih mjera zaštite okoliša koje bi sprječavale izravan kontakt otpada s okolišem”, piše Telegram.
Vještaci pritom upozoravaju da je otpad izrazito nehomogen, zbog čega se njegova gustoća znatno razlikuje od mjesta do mjesta.
Otpad je pronađen na površini od oko 3675 četvornih metara, a zakopan je do dubine od najmanje 4,2 metra. Tijelo odlagališta mjestimično doseže visinu od gotovo devet metara.
Analize pokazuju da nije riječ samo o građevinskom ili mineralnom materijalu. U otpadu su pronađeni plastika, polimeri, guma, sintetička vlakna, tekstil, metalni dijelovi te drugi materijali antropogenog podrijetla.
Foto: Grad Benkovac/Pixabay/USKOK
Povišeni bakar, olovo, cink i antimon
U analiziranim kompozitnim uzorcima utvrđene su povišene koncentracije nekoliko metala. Bakar je izmjeren u koncentracijama od 3490 do 12.200 mg/kg, cink od 781 do 1150 mg/kg, olovo od 163 do 494 mg/kg, a antimon od 31,2 do 474 mg/kg.
Vještaci navode da većina analiziranih metala u testovima procjeđivanja nije pokazala veliku mobilnost. Kao najvažniji element izdvojio se, međutim, antimon. U četiri od 19 uzoraka izmjerene vrijednosti prekoračile su kriterij od 0,7 mg/kg za prihvat na odlagalište neopasnog otpada, ali su ostale ispod kriterija za odlagalište opasnog otpada.
To ne znači da je sav materijal automatski klasificiran kao opasni otpad. Vještaci posebno upozoravaju da kemijski oblici pojedinih metala nisu potpuno utvrđeni i da zbog toga nije moguće jednoznačno odrediti njihovu ekotoksičnost.
Izračun opasnog svojstva HP14 dao je vrijednosti iznad propisane granice za sva tri analizirana kompozitna uzorka. Međutim, biološki test na organizmu Daphnia magna nije potvrdio akutnu ekotoksičnost eluata. Zaključak vještaka zato je oprezniji: postoji potencijal za ekotoksična svojstva, ali ga biotestovi nisu potvrdili kao akutnu toksičnost.
Pronađena mikroplastika
Mikroskopske analize pokazale su sekundarnu mikroplastiku, sintetička vlakna i čestice gume u analiziranim reprezentativnim uzorcima. Vještaci zaključuju da je prisutnost mikroplastike jedno od karakterističnih svojstava tog otpada.
Riječ je uglavnom o česticama veličine od približno 100 mikrometara do dva milimetra, nastalim mehaničkim trošenjem i raspadanjem većih komada plastike. Naknadno je zato provedeno dodatno vještačenje s 19 mjesta uzorkovanja unutar i izvan odlagališta. Na udaljenosti od oko 150 metara mikroplastika nije potvrđena, pri čemu između te točke i odlagališta postoji i stijenska barijera.
Zaključuju da se pouzdano potvrđeni opseg lokalnog širenja zasad može utvrditi na približno 20 do 30 metara od odlagališta.
Što je s podzemnim vodama?
Loša je vijest i ta da se lokacija nalazi na krškom području, zbog čega postoji mogućnost infiltracije oborinskih voda i prijenosa onečišćujućih tvari kroz podzemlje.
Vještaci ipak nisu utvrdili da je otpad dosad zagadio izvorišta pitke vode. Rezultati monitoringa izvorišta Biba, Kakma, Kožlovača i Turanjsko jezero tijekom promatranog razdoblja nisu pokazali prekoračenja propisanih parametara za vodu namijenjenu ljudskoj potrošnji.
Posebno izdvajaju antimon jer je u otpadu pokazao veću mobilnost i zato predstavlja potencijalni dugoročni indikator mogućeg širenja onečišćenja kroz krški sustav. U nalazu se naglašava da trenutačno nema dokaza o značajnom utjecaju na izvorišta, ali se zbog geoloških uvjeta i otvorenog načina odlaganja takva mogućnost dugoročno ne može potpuno isključiti.
Najbliži stambeni objekti udaljeni su više od kilometra. Vještaci zato procjenjuju da je trenutačna izloženost stanovništva ograničena. Najveći potencijalni zdravstveni rizik odnosi se na osobe koje dolaze u neposredan kontakt s otpadom, primjerice tijekom njegova uklanjanja i manipulacije materijalom.
J.T.
