USKOK je na svojim stranicama objavio tri nova izvješća o opasnim spojevima i razini zagađenja u Benkovcu. “U kaznenom predmetu Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u kojem se provodi istraga protiv većeg broja okrivljenika zbog sumnje da su u sastavu zločinačkog udruženja počinili više kaznenih djela protiv okoliša i gospodarstva, omogućen je uvid u Nalaz i mišljenje vještaka zaštite okoliša za lokaciju kompleksa bivšeg kamenoloma u Benkovačkom Selu, Kukalj i dopunu tog Nalaza, sačinjenih od strane Geotehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu po nalogu ovog Ureda te u Mišljenje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o prisutnosti i koncentraciji PFAS spojeva u otpadu za lokaciju Gospić, Bilajska 50, sačinjeno također po nalogu ovog Ureda”, piše USKOK.
Prvi dokument možete pogledati ovdje.
Prva faza vještačenja zaštite okoliša provedena je 3. studenog 2025., a obuhvatila je analizu geotehničkih i hidrogeoloških snimanja i mjerenja te stručnu obradu prikupljenih podataka radi procjene stanja tla i podzemnih voda. Lokacija koja je bila predmet vještačenja nalazi se u Benkovcu, na području Građevinskog područja naselja Kula Atlagić, u zoni površine za iskorištavanje mineralne sirovine. Lokacija je napušteni kamenolom na kojem se nalazi vidljivi nasipani i poravnani plato s vidljivim kamenim materijalom, izmiješanim s plastikom, gumom i sličnim otpadom. U neusporednoj blizini nelegalnog odlagališta na čestici smještena su tri objekta i prostor na kojem se skladište kameni proizvodi. Najbliže kuće udaljene su više od 1000 m od lokacije.
Na lokaciji 6.427 tona otpada
Temeljem provedenog očevida na predmetnoj lokaciji, unutar kamenoloma Kukalj nalazi se nasuti i zakopani otpad pomiješan s kamenim i građevinskim materijalom. Temeljem geotehničkih istražnih radova utvrđeno je da se na lokaciji nalazi minimalno 6.427 t otpada. U svim istraženim dijelovima odlagališta potvrđena je prisutnost umjetnih materijala, osobito plastike, tekstila i gume.
Prisutnost mikroplastike i sitnih plastičnih čestita ukazuje na mehaničko usitnjavanje i degradaciju većih plastičnih proizvoda tijekom vremena te predstavlja jedno od bitnih obilježja predmetnog otpada. Kemijskom analizom krute faze otpada utvrđene su povišene koncentracije pojedinih metala, osobito bakra, cinka i olova. Nalazi upućuju na postojanje potencijalnog ekotoksičnog rizika temeljenog na sastavu otpada, ali ne i na potvrđenu izraženu biološku raspoloživost ili mobilnost analiziranih onečišćujućih tvari vjetima provedenih ispitivanja.
Slijedom navedenog, može se zaključiti da predmetni materijal predstavlja heterogenu miješavinu otpada različitog podrijetla, u kojoj su mineralne komponente, kamen i građevinski materijal pomiješani s plastikom, folijama, tekstilom, gumom, drvom, staklom, metalima, mikroplastikom i drugim antropogenim česticama.
Najvažnija utvrđena svojstva otpada su izrazita heterogenost, prisutnost mikroplastike, povećana mobilnost antimona u dijelu uzoraka te regulatorno utvrđen ekotoksični potencijal prema HP14 izračunu. Dio materijala također pokazuje obilježja otpada od gospodarskih i rušilačkih aktivnosti. Pronađeni fragmenti medicinskih rukavica i drugih medicinskih proizvoda ukazuju na prisutnost pojedinačnih komponenti koje mogu potjecati iz otpada zdravstvene zaštite, međutim njihov udio nije takav da bi se cjelokupni materijal mogao klasificirati kao medicinski otpad.
Krško tlo pogoduje prijenosu onečišćujućih tvari izvan lokacije
Slijedom navedenog, predmetni materijal najprikladnije je opisati kao heterogenu mješavinu otpada različitog podrijetla s dominantnim obilježjima mehanički obrađenog miješanog otpada pomiješanog s građevinskim i kamenim materijalom i elementima opasnog otpada. Utvrđena šteta na okolišu prvenstveno se odnosi na promjenu stanja tla i površinskog kamenitog substrata unutar područja na kojem je nepropisno odložen otpad, kao i na lokalno raspršivanje sitnih čestica otpada i mikroplastike u neposredni okoliš. Opseg štete najveći je na samoj lokaciji odlaganja, gdje je došlo do unošenja stranog materijala u okoliš koji nije predviđen za gospodarenje otpadom niti posjeduje odgovarajuće zaštitne slojeve i sustave kontrole procjednih voda.
Iako se iz raspoloživih podataka ne može jednoznačno povezati prisutnost antimona s pojedinom vrstom plastike ili drugim specifičnim izvorom otpada, istodobna pojava plastične frakcije i povećane mobilnosti antimona upućuje na moguću povezanost ovih pojava. Takvu mogućnost dodatno podupire činjenica da prema podacima Geokemijskog atlasa Republike Hrvatske na širem području predmetne lokacije nisu evidentirani prirodni izvori antimona, zbog čega se njegovo pojavljivanje vjerojatnije može povezati s antropogenim materijalima prisutnim u otpadu nego s prirodnim geokemijskim fondom područja.
S obzirom na činjenicu da se lokacija nalazi u krškom hidrogeološkom sustavu karakteriziranom povećanom pukotinskom propusnošću i mogućnošću brzog transporta infiltriranih voda kroz podzemlje, postoji potencijal za prijenos pojedinih onečišćujućih tvari izvan neposredne lokacije (antimon i mikroplastika). Činjenica da su na izvorištu Biba, udaljenom približno 13,5 km od lokacije, zabilježene promjene koncentracija pojedinih pokazatelja, iako bez prekoračenja propisanih vrijednosti, ukazuje da krški sustav omogućuje prijenos onečišćujućih tvari na velikim udaljenostima i indikativne su jer se poklapaju s periodom odlaganja otpada. Zbog prirodnog razrjeđenja tijekom podzemnog transporta izmjerene koncentracije ne odražavaju nužno koncentracije prisutne u neposrednoj blizini izvora.
Razina opasnosti i vjerojatnost nastanka štete
Slijedom toga, nastavak prisutnosti otpada na lokaciji predstavlja potencijal za dugotrajni unos onečišćujućih tvari (antimon i mikroplastika) u podzemlje i povećanje opsega štete tijekom vremena, čak i ako trenutačno nisu utvrđena značajna prekoračenja regulatornih vrijednosti. Provedenim istraživanjima utvrđeno je da predmetni materijal predstavlja heterogenu mješavinu otpada različitog podrijetla koja sadrži plastiku, tekstil, gumu, metale, staklo, građevinski materijal, organsku tvar, mikroplastiku i druge antropogene sastavnice. Posebno su značajni rezultati testova procjeđivanja kojima je potvrđena povećana mobilnost antimona u dijelu uzoraka te rezultati procjene svojstva HP14 koji ukazuju na postojanje regulatorno utvrđenog ekotoksičnog potencijala dijela analiziranog otpada.
S obzirom na navedeno, radi se o heterogenom otpadu s djelomično utvrđenim opasnim svojostima (HP14). Vjerojatnost nastanka dodatne štete ovisi prvenstveno o duljini zadržavanja otpada na lokaciji i izloženosti otpada atmosferskim utjecajima. Budući da se lokacija nalazi na krškom području obilježenom povećanom propusnošću i razvijenim sustavom pukotina, postoji mogućnost postupnog prijenosa mobilnih sastavnica otpada prema podzemnim vodama.
Može se zaključiti da je vjerojatnost nastanka dodatne štete najveća za sastavnice okoliša koje su neposredno povezane s lokacijom odlaganja, prvenstveno tlo i podzemne vode. Većina utvrđenih posljedica može se ublažiti ili ukloniti provedbom sanacije, dok se dio utjecaja povezan s mikroplastikom može smatrati dugotrajnim i djelomično nepovratnim zbog geoloških karakteristika lokacije, krškog područja, navodi se u izvješću.
Drugi dokument možete pogledati ovdje.
Treći dokument možete pogledati ovdje.
