Ove srijede u Ivankovu neće biti običnog nogometnog dana. Naime, na Grac, stadion Bedema, županijskog prvoligaša koji ove godine slavi 95 godina postojanja, stiže – Dinamo.
Utakmica 1/16 finala Hrvatskog nogometnog kupa počinje u 16.30, uz izravan prijenos na MAXSportu 1, a Ivankovo posljednjih dana živi u posebnom ritmu. Montiraju se tribine, uređuju ulazi, slaže VIP sektor, priprema gastroponuda… Ukratko, Grac se sprema za utakmicu o kojoj će se pričati.
I nije Modrima ovo prvi put na Gracu. Prvi put maksimirski je klub u Ivankovu gostovao još 1994. godine, također u 1/16 finala Kupa. Tadašnja Croatia u prvoj je utakmici slavila 3:0, ali čovjek utakmice, barem prema ocjenama, bio je vratar Bedema Ivica Ležaić.
Danas prometni policajac, a nekada vratar desetak amaterskih klubova iz Vinkovaca i okolice – Jarminčanin nadimka Giga – i dalje se svega dobro sjeća.
– Čega se sjećam? Obranio sam nekoliko teških udaraca, posebno su prijetili Pamić i Igor Cvitanović. Pamtim i super atmosferu, bilo ljudi, sve puno, veliki šator i pod njim svega – prisjeća se Ležaić.
U četiri riječi:
– Najveća utakmica moje karijere – poentirao je Giga, inače – još zanimljivost! – otac aktualnog Bedemovog kapetana Marina, koji će u srijedu predvoditi napad ivankovačkih Plavih.
U uzvratu na Maksimiru Bedem je izgubio 5:3. No ponovno je među najbolje ocijenjenim pojedincima bio igrač ivankovačke momčadi: Buranji, Ležaićev imenjak. I to s razlogom. Zabio je dva pogotka i to glasovitom Draženu Ladiću!
– Svega se sjećam, pa to je doživljaj sportskog života, bez premca – kaže Buranji u uvodu.
Dobro pamti i objed kod pokojnog Lovre Maslaća u njegovu restoranu “Domagoj” smještenom u krugu stadiona, pa ulazak na Maksimir i prvog pogleda na ono što je tada za jednog amaterskog nogometaša izgledalo gotovo nestvarno.
– Pali smo u nesvijest kada smo vidjeli svlačionice s bazenima za relaksaciju.
A onda: utakmica i dva pogotka legendarnom hrvatskom vrataru.
– Pogotovo drugi mi je urezan u sjećanje kada je Ladara loše ispucao loptu, uštopao sam ju na prsa i krenuo ‘jedan na jedan‘.
Kasnije je, kaže, u šali pričao kako je Ladića pitao u koju stranu želi da mu puca.
– Ali nije bilo tako – smije se Buranji.
Sjeća se i suca Sinovčića, tada “mahača”…
– Dignuo mi je valjda deset zaleđa. Ja mu kažem: ‘Sudac, pa i mi smo Hrvati‘, a on zinuo u nevjerici što čuje.
I tu priča iz 1994. dobiva svoju posebnu, ivankovačku epizodu.
Prvu utakmicu Bedem je s klupe vodio Drago Gagulić, koji će ove srijede biti službeni spiker na stadionu. U uzvratu je momčad vodio Antun Glibušić. Zašto?
– Sve to zbog toga što je neposredno prije prvog ogleda smijenjen trener Franjo Šafran, zbog svađe u birtiji Kod Škare s predsjednikom Mirkom Dujmićem i potpredsjednikom Ivanom Erešom Pantom – otkriva Buranji.
Danas, dodaje, nijedan od njih trojice više nije među živima. Uglavnom, nogomet pamti rezultate, ali ovakve priče pamte ljudi.
Za razliku od Buranjija, aktualni trener Bedema Andrej Kerić nikada nije zabio Dinamu. A nije da prilike nije bilo…
– Zabijao sam samo češkim velikanima, osobito praškoj Slaviji protiv koje sam uvijek bio neobično motiviran. Zabio sam im jedno pet-šest komada – podvlači Kera.
Bivši internacionalac nastupao je u Češkoj, Slovačkoj, Luksemburgu, pa čak i na egzotičnim Maldivima. U Hrvatskoj je, uz Cibaliju, nosio dres Istre 1961, matičnog Slavonca iz Komletinaca te Lovora iz Nijemaca, za koji je odigrao posljednje dvije utakmice karijere.
Sada je, međutim, u potpuno drugačijoj ulozi. I zna da je Dinamo – Dinamo. Uzgred, Ivankovčanima se otvara ždrijeb, dobiju li Modre, idu na pobjednika ogleda Vukovar 1991 – Cibalia.
– Da, sve nam je posloženo, samo treba dobit‘… – u svom stilu će Kerić.
A onda ipak ozbiljno:
– Šalu na stranu, cilj nam je pružiti što bolji otpor.
Realnost je jasna. Bedem kod kuće nije dobio NAŠK ni Đakovačku Satnicu, pa bi bilo pretenciozno najavljivati pobjedu protiv Dinama.
– Važno je i da bude podnošljiv poraz, ne previsok, tako da poneku minutu mogu dobiti i neki juniorčići koji su to zaslužili svojim radom.
Jedan igrač posebno mu je na pameti: Brlečić iz Jarmine, Dinamovog sela.
– Žao mi je što ga nema među starterima, njemu bi puno značila ova utakmica. Dobit će par minuta iako je ozlijeđen. Zaslužuje to.
Vježbaju li se penali?
– Izvježbali smo protiv Varteksa u pretkolu Kupa, nećemo kvariti – zaključuje Kerić u čijoj momčadi ne nedostaje južnoameričkog šarma: Oscar i Brayan su Kolumbijci, a Francisco Argentinac.
A dok trener razmišlja o taktici, klupski predsjednik Mirko Stričević razmišlja o svemu ostalom. A toga je napretek!
– Je li sve spremno? Bit će! Gotovo je nemoguće učiniti ono što smo mi učinili u samo tjedan dana.
Na Gracu su postavljene dvije dodatne montažne tribine s ukupno 1200 mjesta, uređena su još tri ulaza, pripremljen je poseban sektor za BBB, šator, VIP sektor i gastroponuda na dvije lokacije.
– Ne spavamo zadnjih dana… – priznaje Stričević.
I još jedna velika stvar: utakmica će biti izravno televizijski prenošena. Prvi put u 95-godišnjoj povijesti Bedema!
Za utakmicu je tiskano 2000 ulaznica, a cijene se kreću od 10 do 30 eura. Sve je, dakle, spremno. Grac čeka Dinamo. A s njim se vraća i jedna stara priča od prije 32 godine kada su Pamić, Cvitanović i Ladić stigli u Ivankovo, kada je Giga branio nemoguće, Buranji zabijao na Maksimiru, a treneri se mijenjali nakon svađa u birtiji. Samo je jedno ostalo isto. Kad Dinamo dolazi u Ivankovo – to je praznik!
