Druga po veličini, a zbog svoje plovnosti uvjerljivo gospodarski i turistički najvažnija europska rijeka, moćni Dunav, susrela se ovog ljeta s katastrofom bez presedana. Uistinu je teško i zamisliti da bi se jedna zemlja, i to članica Europske unije, saveza koji je učinio europsko tlo najreguliranijim u području zaštite okoliša na svijetu, odlučila eksplozivom preusmjeriti tok rijeke koja prolazi kroz čak deset europskih prijestolnica i 19 zemalja. Još je teže zamisliti posljedice, jer Dunav nije samo malo vode koja teče u jednom, pa sada u drugom smjeru. Dunav je cijeli ekosustav o kojem ovise životinje, biljke, ljudi, pa i strojevi.
A upravo je zbog strojeva i došlo do odluka koje će ostati upamćene u hidrologiji, dok će stručnjaci različitih profila sasvim sigurno još godinama izučavati kakve je posljedice sve to imalo ili moglo imati. No Rumunjska uistinu nije imala izbora osim eksploziva jer situacija je ljetos bila toliko ozbiljna da je dobro što je većina građana bila na odmoru i izbjegavala vijesti. U nekom drugom razdoblju ovi bi se događaji prenosili kao izvanredna javljanja reportera uživo svakih deset minuta. Naime, zbog vrlo niskog vodostaja, neprestana suša ovog je ljeta prvi put u modernoj povijesti prisilila čak dvije države da potpuno ugase svoje jedine nuklearne elektrane. Mađarska je 2. kolovoza, prvi put u 44 godine rada, posve zaustavila elektranu Paks, koja inače opskrbljuje gotovo polovicu zemlje strujom. Jedanaest dana poslije, 13. kolovoza, Rumunjska je ugasila i drugi reaktor svoje jedine nuklearke Černavode. Između te dvije vijesti nižu se deseci manjih, ali jednako simptomatičnih prizora: srpska hidroelektrana Đerdap radila je na petini kapaciteta, riječni brodovi nasukani su na pijesku kod Novog Sada, njemački je brod iz Drugog svjetskog rata izronio iz korita kod Vukovara, poljska Visla svedena je na pet centimetara, a Drava kod Osijeka pala je na najnižu razinu otkako je mjerenja.
Sve se to dogodilo unutar jedne jedine, izvanredno vruće i suhe sezone od travnja do kolovoza 2026., i sve je to, prema analizi međunarodne znanstvene mreže World Weather Attribution, izravno pojačano klimatskim promjenama. Riječ je o epizodi koja je, kažu hidrolozi, mnogo gora od neslavne suše 2022., kada je Dunav prvi put u novije doba pao toliko nisko da su se pojavili potopljeni brodovi njemačke flote kod Prahova. Ono što je 2022. bilo iznimka, 2026. postalo je pravilo, a stručnjaci upozoravaju da bi, bez temeljite promjene načina na koji Europa upravlja Dunavom, to uskoro moglo postati i novi prosjek.
Dramatična formulacija
Prizor sa sredine ovog ljeta toliko je bizaran da bi bez problema mogao poslužiti kao početak distopijskog filma. Tu je prvo vojska koja izlazi na jednu od najvećih europskih rijeka, postavlja eksploziv i raznosi stijenu u njezinu koritu. Cilj nije vojni, nego energetski, natjerati više vode prema nuklearnoj elektrani kojoj je Dunav potreban za hlađenje reaktora. Upravo se to početkom kolovoza dogodilo u Rumunjskoj, kod Bala kanala, u sustavu Dunava koji opskrbljuje rashladni pogon nuklearne elektrane.
Važno je odmah razdvojiti ono što se događalo od nekih dramatičnih formulacija koje su se pojavile u medijima. Rumunjska nije “premjestila Dunav” niti je promijenila njegov glavni tok. Izvedena je lokalna hidrotehnička intervencija i uklonjena je stijena koja je usmjeravala dio vode u nepovoljan kanal, a potom je planirano dodatno usmjeravanje vode potapanjem kamenjem napunjenih teglenica i radovima na koritu. Reuters je izvijestio da je protok Dunava na ulasku u Rumunjsku pao na oko 1400 kubičnih metara u sekundi, približno trećinu uobičajenog kolovoškog prosjeka. Drugim riječima, to nije bio pokušaj da se Dunav izmijeni, nego potez očajnika da se izvuče ono malo vode što je ostalo na način koji odgovara potrebama vrlo osjetljivog infrastrukturnog sustava kao što je reaktor nuklearke.
Jer kada država mora mijenjati hidrodinamiku velike europske rijeke da bi održala rad nuklearnog reaktora, problem više nije samo “nizak vodostaj”. Problem je činjenica da je infrastruktura izgrađena pod pretpostavkom određenog hidrološkog režima, a taj se režim mijenja. Ili, još razumljivije, možemo to usporediti s primjerom da ste kupili kartu i vozite se vlakom, a onda nasred puta ustanovite da pruga nestaje jer ju je klizište odnijelo stotinama metara dalje. Geografija i hidrologija na kojoj su desetljećima počivali nebrojeni europski industrijski sustavi počela je odbijati poslušnost čovjeku koji je resurse, čini se, predugo uzimao zdravo za gotovo.
Izvanredno stanje
Od biologa do geologa i fizičara uvijek ćete čuti opasku kako se “smak svijeta” nikad neće dogoditi. Zemlja ostaje tu, ali se mijenja tako da neki budući ljudi na njoj možda neće moći živjeti, jer već sada jedva podnosimo sve razornija nevremena, plimne valove, cunamije i s klimom povezane katastrofe. Zato je “slučaj Dunav” zanimljiv. Naime, Europljani su prvi put mogli vrlo plastično i dramatično vidjeti što se događa, a događa se nešto vrlo ozbiljno ako se Dunav, rijeka pred kojom svatko osjeti strahopoštovanje, minira da ne bi eksplodiralo nešto drugo, neprirodno i mnogo, mnogo opasnije. Nuklearna elektrana.
Černavoda je pritom sve samo ne mala elektrana. Dva reaktora snage po 706 megavata zajedno u normalnim okolnostima daju velik dio rumunjske proizvodnje električne energije. Potkraj srpnja jedan je već ugašen zbog niskog Dunava, a usred kolovoza pokrenuto je gašenje i drugog. Time je Rumunjska ostala bez nuklearki, a vlada je proglasila energetsko izvanredno stanje, uključila termoelektranu na lignit i pozvala potrošače da smanje potrošnju.
Dakle, eksplozija nije bila znak da je situacija riješena. Bila je znak da je situacija već bila dovoljno ozbiljna da se pokušava kupiti nekoliko dodatnih dana. Još je zanimljivije ono što se događalo nekoliko stotina kilometara uzvodno. Mađarska nuklearna elektrana Paks također ovisi o Dunavu za hlađenje. Sredinom kolovoza radila je samo četvrtinom kapaciteta, s dva od osam turbinskih generatora u pogonu. Mađarske vlasti pribjegle su vlastitim hidrotehničkim intervencijama: kod Paksa su potopljene teglenice, a započeta je i gradnja pregrade na dnu riječnog korita.
Prema tadašnjim informacijama premijera Pétera Magyara, ti su zahvati dignuli razinu vode kod elektrane 10 do 15 centimetara i omogućili izbjegavanje potpunog zaustavljanja.
Kupovanje vremena
Ali ni tu nije riječ o trajnom rješenju. Dizanje lokalne razine vode kod elektrane ne znači da je Dunav kao sustav dobio “novu vodu”. Riječ je o redistribuciji postojećeg protoka. To može biti dovoljno za nekoliko dana, tjedana ili za prolazak kritične točke, ali ne može nadomjestiti kišu, snijeg, koji se nije zadržao u Alpama, ili vodu, koja je već isparila iz tla i riječnog sustava.
Rumunjski slučaj to je vrlo brutalno pokazao. Nakon eksplozije, bageriranja i planiranja barijere od teglenica reaktor je ipak morao biti ugašen. Reuters je tada zabilježio procjenu direktora nuklearke Romea Urjana da su radovima mogli kupiti još nekoliko dana, ali ne i promijeniti osnovnu hidrološku situaciju. U međuvremenu se problem proširio i na Bugarsku. Nuklearna elektrana Kozloduj 20. kolovoza najavila je smanjenje proizvodnje na jednom reaktoru za 120 megavata, odnosno 12 posto, upravo zbog ekstremno niske razine Dunava. Bio je to prvi put u 52-godišnjoj povijesti da je proizvodnja morala biti smanjena zbog ekstremnih hidroloških uvjeta.
Dunav nije samo rijeka koja protječe pored elektrana. On je infrastrukturni sustav na kojemu su desetljećima građene pretpostavke o tome koliko će vode biti dostupno za hlađenje, za hidroelektrane, plovidbu, navodnjavanje, industriju, vodoopskrbu i ekosustave. Hidrologinja Jelena Jerinić iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda Srbije za BBC je objasnila krizu kombinacijom lanjskog nedostatka snijega koji bi se otapao i manjka kiše. Snijega je početkom godine bilo, ali su temperature bile dovoljno visoke da se brzo otopi, pa je izostao dio uobičajenog sezonskog dotoka. Poslije su izostale i kiše. Hidrometeorološka služba upozorila je da se očekivani porast vodostaja od dvadesetak centimetara hidrološki ne može smatrati velikim oporavkom, iako je u nuklearki svaka kap vode važna.
Ozbiljan poremećaj
Zašto bi uopće nekoga u Hrvatskoj trebalo posebno zanimati što se događa nekoliko stotina kilometara nizvodno od Beča ili uzvodno od Crnog mora? Jer Dunav, kao što upozorava Politico u opsežnom izvještaju o ovom fenomenu objavljenom ovih dana, nije jedna rijeka u klasičnom geografskom smislu. To je sustav koji povezuje velik dio srednje i jugoistočne Europe. Glavni tok prolazi kroz deset država, a njegovo slivno područje obuhvaća 19 država. Međunarodna komisija za zaštitu Dunava procjenjuje da u slivu živi oko 79 milijuna ljudi, na području većem od 800.000 četvornih kilometara, uključujući i Hrvatsku. Europska agencija za okoliš upozorava da se učinci suše već šire na poljoprivredu, šume, travnjake i ekosustave. U 2025. gotovo 928.000 četvornih kilometara Europe bilo je zahvaćeno ozbiljnom sušom, a na više od 111.000 četvornih kilometara poljoprivrednih površina produktivnost se nije vratila na uobičajenu razinu. Podaci za ovu godinu bit će sigurno gori. Agencija pritom očekuje da će do sredine stoljeća toplinski valovi i suše u većini Europe postati češći i intenzivniji. Turizam je možda najmanje dramatičan dio priče, ali je medijski najvidljiviji. Dunavske kruzerske kompanije ne trebaju rijeku samo zato da bi putnici mogli gledati pejzaž. Njihovi brodovi moraju fizički proći riječnim koridorom. Niski vodostaji znače promjene ruta, smanjenje gaza, prekide plovidbe i u ekstremnim slučajevima zamjenski autobusni prijevoz između pojedinih odredišta, što nije “krstarenje Dunavom” koje ćete platiti zbog opisa u brošuri.
Ali turizam, poljoprivreda i električna energija samo su mali dio onoga što Dunav daje Europi. Rijeka daje prostor ribama za mrijest, pticama za hranjenje, močvarama za zadržavanje vode, šumama za ublažavanje toplinskih ekstrema i ljudima za rekreaciju. Dunavska delta jedan je od najvećih močvarnih sustava Europe, a močvare su prirodni spremnici. Zbog toga su europski projekti obnove dunavskih poplavnih područja sve važniji. Desetljećima smo rijeke promatrali kao nešto što treba ukrotiti: ispraviti korito, izgraditi nasip, produbiti plovni put, kanalizirati vodu i odvesti je onamo gdje nam u tom trenutku treba.
Dosegnuti rekordi
Sada se pokazuje da takav sustav ima problem kada voda više ne dolazi prema starom rasporedu.
Pravo je pitanje koliko će često ovakva ljeta postajati normalna i koliko će europska infrastruktura moći podnijeti ta razdoblja. Zajednički istraživački centar Europske komisije objavio je da su Dunav, Rajna, Loara i Po prošlog mjeseca pali na rekordno niske razine te da prognoze upućuju na nastavak toplijih i sušnijih uvjeta. Hidrološki modeli pokazuju niske do ekstremno niske protoke u velikom dijelu istočne Europe, kojoj su najizglednija dva scenarija.
Prvi je scenarij jesenskog oporavka, kojem se svi nadaju. U njemu dolazi do promjene obrasca padalina, temperature počinju padati, isparavanje se smanjuje, a kiša se postupno vraća u gornji i srednji dio dunavskog sliva. Voda koja padne u Alpama i srednjoj Europi postupno se slijeva prema Dunavu. Vodostaji se tada mogu početi oporavljati, prvo lokalno, a zatim nizvodno. To bi značilo da su ovogodišnje eksplozije, teglenice, pregrade i privremeni zahvati ostali ono što su i trebali biti, krizne intervencije.
Ali ni takav rasplet ne znači povratak na staro. Osjetljivi infrastrukturni sustav može se vratiti u normalu puno brže nego ekosustav. Ako se voda vrati, brod može ponovno ploviti. Elektrana može proizvoditi. Ali poljoprivredni gubitak već je nastao, pojedine populacije riba i drugih organizama već su pretrpjele toplinski i hidrološki stres, a močvarno područje koje je mjesecima bilo presušeno ne može se preko noći vratiti u prethodno stanje. Europska agencija za okoliš (EEA) upozorava da dulja sušna razdoblja snižavaju riječne protoke i razine podzemnih voda te mogu povećati koncentracije hranjivih tvari i rizik od cvjetanja algi, kao i manjak kisika za žive organizme Dunava.
Opasnost zagađenja
Nizak protok može povećati koncentracije nekih onečišćivača jer se manje vode mora nositi s istom količinom tvari koja u rijeku dospijeva iz otpadnih voda, poljoprivrede ili drugih izvora. EEA upozorava da su tijekom suša povećani rizici za kvalitetu vode, zbog viših temperatura, nižeg kisika i veće koncentracije nekih mikrobioloških onečišćenja. Dunav bi, dakle, u “dobrom scenariju” u 19 zemalja mogao postati “malo otrovan”.
Drugi scenarij još je neugodniji. U njemu 2026. nije samo iznimka nego najava novog hidrološkog režima. Ne znači da će Dunav svake godine izgledati kao ovog kolovoza. Znači da će se ekstremno niske vode pojavljivati češće, trajati dulje i dolaziti u kombinaciji s višim temperaturama. Za takav scenarij već postoje ozbiljne projekcije. Climate-ADAPT, platforma Europske agencije za okoliš za prilagodbu klimatskim promjenama, za područje Karpata navodi projekcije smanjenja ljetnih oborina, kraćih razdoblja snježnog pokrivača i pada ukupnog riječnog otjecanja u južnim i istočnim dijelovima dunavskog slijeva. Posebno se izdvajaju južna Mađarska, Rumunjska i Srbija kao područja izložena većem riziku od suše i nestašice vode. Za sušne mjesece do 2050. projicira se raspon promjene prosječnog otjecanja od povećanja do smanjenja, ovisno o lokaciji, dok se za ljetne temperature vode očekuju vrlo značajni porasti. Ako se taj scenarij ostvari, Europa neće imati samo problem “niskog Dunava” nego i potpuni kolaps gospodarstva i energetske infrastrukture projektirane prema klimatskim uvjetima koji više ne vrijede. EK istodobno ulaže u prometnu funkciju Dunava i u obnovu riječnih ekosustava. Predstavnici Dunavske komisije zato su naglasili da otpornost Dunava ne može biti rezultat izoliranih jednokratnih zahvata po principu “baci bombu, spašavaj nuklearku”. Traže bolje prognoziranje, upravljanje niskim vodama i dugoročno planiranje, uz istodobno uzimanje u obzir plovidbe, gospodarstva, energetike, okoliša i održivog korištenja vode.
Zajednički problem
Odluka jedne države da produbi korito može promijeniti uvjete nizvodno. Brana, kanal ili pregrada mogu biti lokalno korisni, ali njihov učinak može biti saglediv. Dunav, naime, odbija prihvatiti granice i on nije ni njemački, ni hrvatski, nije rumunjski ni mađarski, a ni srpski problem. On je zajednički europski sustav radi čije se budućnosti moraju složno susresti čak i predstavnici onih zemalja koje za stol nerado sjedaju zajedno. I zato je ovogodišnja eksplozija u rumunjskom riječnom koritu puno više od bizarnog, gotovo apokaliptičkog prizora iz ljeta 2026. Ona je svojevrsni stres-test europske civilizacije. Pokazuje koliko je energije potrebno da bi se nadomjestilo nekoliko desetaka centimetara vode i koliko je gospodarstvo ovisno o nečemu što se desetljećima uzimalo zdravo za gotovo. Možda je najpametnije ne pitati kada će Dunav ponovno biti “normalan”, nego kakvu ćemo Europu imati ako ono što danas nazivamo ekstremnim minimumom sutra postane jedan od uobičajenih ljetnih režima.
Slučaj Paksa otvorio je i neugodno pitanje za budućnost. Mađarska je u tijeku proširenja elektrane dvama novim ruskim reaktorima tipa VVER-1200, ukupnog kapaciteta 2400 megavata, u sklopu ugovora koji je 2014. s Moskvom potpisala Orbánova vlada. Prvi beton u temelje uliven je tek početkom ove godine, a projekt će, poput stare elektrane, i dalje ovisiti isključivo o Dunavu za hlađenje, što krizu ovog ljeta čini ne samo aktualnim problemom nego i upozorenjem o možda nedovoljnoj promišljenosti cijele te nuklearne strategije.
Generalni direktor Hrvatskih voda Zoran Đuroković upozorio je nedavno da zasad nema naznaka oporavka vodostaja ni Dunava ni ostalih hrvatskih rijeka. Dr. sc. Tatjana Vujnović, voditeljica Službe za hidrološke studije, analize i prognoze pri DHMZ-u, objasnila je da rizik postoji, ali nije jednak za sve sektore. Tako riječna plovidba reagira na pad razine odmah jer se smanjuje dubina plovnog puta, dok se posljedice na vodoopskrbu, poljoprivredu i ekosustave razvijaju sporije. Zavod je posebno upozorio na sporiji, ali dugoročno zabrinjavajući proces, pad razine podzemnih voda u središnjoj, sjevernoj i istočnoj Hrvatskoj, koje se, za razliku od riječnih vodostaja, oporavljaju mnogo sporije.
Vizualni simboli krize nisu izostali ni u nas, kod Opatovca na Dunavu voda je otkrila trup potopljenog broda starog više od stoljeća, dok su timovi za uklanjanje eksplozivnih naprava iz presušenog korita Drave kod Osijeka izvadili neeksplodirano ubojito sredstvo iz Drugog svjetskog rata. Kolika je ukupna gospodarska šteta, teško je precizno izmjeriti jer kriza traje i neće se brzo riješiti, no prve procjene postoje. Nizozemska banka Triodos objavila je analizu prema kojoj bi vrućina i suša mogli u 2026. smanjiti BDP Unije oko jedan posto, 180 milijardi eura. Dunavska komisija upozorila je da preusmjeravanje tereta na cestovni promet dodatno opterećuje mrežu i povećava troškove te štetne emisije.
I sad se sigurno već pitate kako je moguće da se Unija, poznata po tome što problem pretjerane regulative počinje rješavati pisanjem nove regulative za ukidanje regulative, našla u situaciji da ovakvo što ne kontrolira i nije predvidjela. Upravo se tu krije stari problem vidljiv i u ovogodišnjoj krizi, upozorio je Euronews.
Revizija planova
Okvirna direktiva EU-a o vodama, temeljni zakon koji od 2000. propisuje kako države članice moraju upravljati riječnim slivovima, trenutačno prolazi reviziju, čiji je službeni cilj “pojednostavljenje” i lakši pristup kritičnim sirovinama za rudarsku industriju. Komisija je u ožujku 2026. pokrenula javno savjetovanje o toj reviziji, a već u svibnju objavila smjernice za ubrzano izdavanje dozvola za strateške projekte. Nevladine organizacije okupljene u koaliciji Living Rivers Europe upozoravaju da bi takvo rasterećenje propisa, usred najgore hidrološke krize u novijoj povijesti kontinenta, moglo oslabiti baš one mehanizme koji sprečavaju prekomjerno zahvaćanje vode iz već iscrpljenih rijeka poput Dunava.
Izvršna tajnica Međunarodne komisije za zaštitu rijeke Dunav (ICPDR) Birgit Vogel, koja koordinira suradnju zemalja diljem sliva, ponovila je i ove godine poruku koju poput mantre izgovara već dulje vrijeme. Upravljanje sušom na Dunavu, kaže, još treba znatno bolju koordinaciju. Iako ICPDR objedinjuje podatke o praćenju i plovidbi, svaka zemlja i dalje samostalno odlučuje o vlastitim hitnim mjerama – mađarskim pregradama, rumunjskim eksplozivima, srpskim rezervama goriva – bez formalne procjene kako te intervencije utječu na susjede nizvodno ili uzvodno. Odbor regija EU-a, čija je predsjednica Kata Tüttő krajem 2025. u Bruxellesu otvorila prvi Europski forum o vodnoj otpornosti, u ožujku je u raspravi s povjerenicom Roswall čuo i upozorenje poljskog izaslanika da je rijeka Visla prošlog ljeta pala na povijesni minimum od samo pet centimetara, što zorno pokazuje da dunavska drama nije izolirani, nego novi kontinentalni obrazac. Upravo je ta misao, da ova godina nije bila iznimka nego početak “novog normalnog”, bojazan koja se provlači kroz izjave gotovo svih pogođenih ljudi, od mađarskog premijera do osječkih poljoprivrednika. Jer Europa je, čini se, tek 2026. shvatila što je točno Dunav.
