Kako je u dva odvojena javna nastupa tijekom prethodnih pet dana izjavio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, Srbija planira početi proizvodnju taktičkih balističkih raketa, i to, kako je u jednoj od izjava kazao, dometa većeg od 300 kilometara. Još zanimljivije, prije dva dana, na konferenciji za novinare održanoj tijekom službenog posjeta uzbekistanskog predsjednika Beogradu, Vučić je najavio da „Srbija za godinu dana kreće s proizvodnjom balističkih raketa velikog dometa“, piše srpski portal Tango Six.
Srpska najava proizvodnje balističkih raketa dolazi samo četiri dana nakon što je hrvatska Vlada donijela odluku o nabavi južnokorejskih raketnih sustava zemlja-zemlja K239 „Chunmoo“. Hrvatski ministar obrane Ivan Anušić u intervjuu za Dnevnik HRT-a potvrdio je da će se uz sustav nabaviti i rakete dometa 300 kilometara. Kazao je da „u ovom trenutku to naoružanje u potpunosti izjednačava odnose snaga u regiji“, uz napomenu da sustav K239 može imati maksimalni domet i do 500 kilometara.
Hrvatska je prethodno već kupila američki topnički raketni sustav zemlja-zemlja M142 HIMARS, ali s raketama dometa do 92 kilometra. Ovaj sustav također ima mogućnost lansiranja taktičkih balističkih raketa. Riječ je o raketama ATACMS dometa do 300 kilometara. Tango Six piše, bez sumnje se radi o izravnom odgovoru na srpsku kupnju izraelskog raketnog sustava zemlja-zemlja PULS, koji tek treba ući u naoružanje Vojske Srbije, a uz koji je Srbija također nabavila balističke rakete dometa 300 kilometara.
Srbija planira proizvodnju raketa dometa većeg od 300 km
Javnost će, prema najavama Ministarstva obrane Srbije, imati priliku vidjeti modularnost izraelskog sustava kroz bojeva djelovanja raketama manjeg dometa na vježbi „Pobjednik 2026.“ u nedjelju. Hrvatska nije potpisnica međunarodnog, neobvezujućeg sporazuma MTCR („Missile Technology Control Regime“) o kontroli proliferacije balističkih raketa dometa većeg od 300 kilometara i bojnih glava težih od 500 kilograma.
Srbija također nije potpisnica ovog sporazuma, ali se obvezala da će ga jednostrano primjenjivati. Kada je riječ o vlastitoj proizvodnji taktičkih balističkih raketa, Srbija ima prednost u obliku privatne kompanije EDePro, koja već ima projekte takvog oružja u razvoju. Nedostatak je to što Srbija ne posjeduje poligone za testiranje raketa dometa većeg od 40 kilometara. Da ideja o proizvodnji raketa većeg dometa nije nova, svjedoče ranije Vučićeve izjave da je Egipat opcija za Srbiju kada je riječ o testiranju takvih raketa.
Balističke rakete su, po definiciji, one koje pogon koriste samo u početnoj fazi leta, dok ostatak putanje prelaze bez pogona, po balističkoj krivulji koju određuju gravitacija i otpor zraka, slično topničkom projektilu. Po tome se razlikuju od krstarećih raketa, koje lete pod pogonom tijekom cijelog leta. Sudeći prema oba izlaganja predsjednika Srbije, planira se proizvodnja raketa dometa većeg od 300 kilometara. Međutim, ako se upotrebljava termin „veliki domet“, potrebno je precizirati utvrđene međunarodne klasifikacije ove vrste naoružanja.
Već 10 godina rade na razvoju projekata
Srbija svakako neće proizvoditi balističke rakete „velikog dometa“, jer se prema općeprihvaćenoj klasifikaciji tim terminom označava domet od nekoliko tisuća kilometara. Ono što bi Srbija u dogledno vrijeme mogla početi serijski proizvoditi jesu taktičke balističke rakete kratkog dometa, a prema utvrđenoj klasifikaciji to su rakete dometa manjeg od 1.000 kilometara. U tu klasu raketa, u našem regionalnom slučaju, spadaju i raketa CTM-290 (KTSSM ili „Ure Block 2“), koju lansira sustav K239, potom raketa MGM-140 ATACMS iz arsenala sustava HIMARS, kao i raketa „Predator Hawk“ izraelskog sustava PULS tvrtke Elbit.
Već više od deset godina javno je poznato da Srbija radi na razvoju projekata koji se klasificiraju kao taktičke balističke rakete. Na razvoju tih projekata radi beogradska kompanija EDePro, dok inženjerske razvojne kapacitete posjeduje i Vojnotehnički institut Ministarstva obrane. Predsjednik Srbije i pomoćnik ministra obrane za materijalne resurse u oba dosadašnja nastupa nisu precizirali razvojnu i proizvodnu organizaciju koja bi trebala razviti i proizvesti željene balističke rakete.
