Nakon teškog napada u zagrebačkoj školi, ponovno se govori o nasilju među mladima te o tome što dovodi do takvih činova, mogu li se upozoravajući znakovi prepoznati ranije i koliko na ponašanje adolescenata utječu obitelj, škola i društvo.
O tome je za središnji Dnevnik HTV-a govorio neuropsihijatar Ivo Urlić, koji je objasnio da adolescencija predstavlja vrlo osjetljivo razdoblje u kojem se tek razvijaju sposobnosti rasuđivanja i kontrole vlastitih reakcija.
“Nije lako imati 15 godina, to su godine kada zapravo od djeteta postajemo mladić ili djevojka, kada život ključa u nama, a onda ključa i oko nas. Jako je važno kako sve počinje u obitelji, da pomognemo obiteljima stvoriti ambijent u kojemu će dijete tijekom sazrijevanja učiti kako jednog dana postati zrela osoba koja će znati misliti, rasuđivati i zaustavljati sebe u raznim reakcijama, pogotovo agresivnim”, rekao je Urlić.
Važnost granica počinje u obitelji
Govoreći o tome mogu li se ponašanja koja prethode nasilnom činu prepoznati na vrijeme, neuropsihijatar je posebno istaknuo ulogu obitelji i postavljanja jasnih granica tijekom odrastanja. “Sve ima svoje korijenje, pa i trnje ima svoje korijenje. Ako to prepoznamo, onda ćemo nastojati. Mislim da je važno da educiramo obitelji, da vrijednosti granica, strukture obitelji i poštovanja starijih prema mlađima, a ne samo mlađih prema starijima, imaju temeljnu vrijednost u formiranju jedne ličnosti i u osjećaju za granice”, pojasnio je.
No, prema njegovim riječima, na razvoj mladih ne utječu samo roditelji i škola. Važnu ulogu ima i šira društvena atmosfera u kojoj odrastaju. “Danas vidimo da društva u kojima živimo kronično pate od dezorganizacije, gubitka osjećaja za granice, gubitka osjećaja za moral, za etiku. To je zapravo nešto što nas vodi u jednu otvorenu agresivnost”, upozorio je Urlić.
Posebno se osvrnuo na sadržaje kojima su djeca i adolescenti svakodnevno izloženi. Smatra da se ne može zanemariti ni količina agresivnih sadržaja koju mladi susreću kroz videoigre, serije, filmove i vijesti. “Igrice nas vode u agresivnost, isto tako nas vode u agresivnost serije, filmovi i brojne vijesti kojima smo svjedoci. Ratovi plamte na sve strane i zapravo jedna atmosfera zatrovana agresijom je nešto o čemu paralelno s obitelji i školskim ustanovama trebamo voditi računa, jer svi mi djelujemo na većoj ili manjoj skali u oblikovanju socijalne atmosfere u kojoj plivamo kao ribe u vodi”, poručio je.
Prema njegovim riječima, upravo zato pitanje nasilja među mladima ne bi trebalo promatrati izolirano, već kroz sve čimbenike koji sudjeluju u njihovu odrastanju.
Djeca identitet grade i oponašanjem odraslih
Urlić se osvrnuo i na pitanje koliko djeca i adolescenti preuzimaju obrasce ponašanja iz svoje okoline. Istaknuo je da je imitacija prirodan dio razvoja identiteta. “To je poznato u psihijatriji, u psihologiji, da se identitet počinje razvijati s imitativnim identitetom. Dakle, mi najprije imitiramo, onda počinjemo prepoznavati, pa onda počinjemo imenovati”, objasnio je.
Ono što dijete u početku samo promatra i oponaša s vremenom postaje dio načina na koji razumije sebe, druge ljude i svijet koji ga okružuje.
“Onda se polako ti elementi koje prepoznajemo ugrađuju u temelje našeg shvaćanja sebe, okoline i cijeloga svijeta oko nas. Tako da je taj imitativni moment neobično važan i mislim da se on na neki čudan način prešućuje, jer svi znamo koliko smo podložni utjecajima sa strane, pa ma kako oni ozbiljni ili potpuno banalni bili”, zaključio je Urlić.
