Slučaj u kojem se visoki javni dužnosnik nalazi pod optužbom zbog odbijanja plaćanja banalnog tranzitnog veza – iznosa od nepunih pedeset eura – na prvi pogled djeluje kao mikroincident, tek neznatan šum u kanalu javnog morala. No upravo takve sitnice mogu biti ozbiljan test odnosa prema pravilima. Karakter vlasti i njezin odnos prema javnosti ne mjere se samo velikim skandalima i milijunskim pronevjerama, nego i svakodnevnim situacijama u kojima pojedinac povjeruje da se opća pravila na njega ne odnose.
Sintagme privatizirane javnosti
Kada pojedinac na položaju uskrati naknadu za javno dobro – bilo da je riječ o vezu za brodicu, besplatnoj struji, void, parkingu ili povlaštenom komunalnom tretmanu – ne nastaje samo materijalna šteta. Time se narušava i temeljno načelo jednakosti pred pravilima koja vrijede za sve. John Locke u teoriji društvenog ugovora državu promatra kao poredak koji treba ograničiti samovolju pojedinca i uspostaviti zakon koji jednako obvezuje sve.
Onoga trenutka kada javni službenik tu obvezu zaobiđe, funkcija prestaje biti služenje javnom interesu i postaje sredstvo osobne povlastice.
Niz malih lukavstava – od tehničkih opravdanja za umanjenje računa, preko selektivnog mjerenja dimenzija plovila, do „prijateljskog “ gledanja kroz prste – pokazuje isti obrazac: javna infrastruktura, poput lučkih uprava i komunalnih poduzeća, prestaje se doživljavati kao zajedničko dobro i počinje se tretirati kao prostor osobnog utjecaja.
Iluzija moći i etički pad
Klasična tragična filozofija taj fenomen označava pojmom hibris – pretjeranom samouvjerenošću i prkosom prema uspostavljenom poretku.
Osjećaj moći može pojedinca navesti na uvjerenje da ga funkcija, stranačka pripadnost ili društveni utjecaj čine nedodirljivim za mehanizme odgovornosti. U toj optici zakon postaje mreža koja hvata samo „male ribe“, dok ga moćni nastoje zaobići.
No tragedija hibrisa leži upravo u tome što prije ili poslije dolazi nemeza – suočavanje s posljedicama vlastitog uvjerenja o nedodirljivosti. Bez obzira na to dolazi li politička moć s lijeva, desna ili iz centra, obrazac je isti:
- Privatizacija javnog prostora: uvjerenje da općinsko, gradsko ili županijsko pripada onome tko njime upravlja.
- Kult privilegija: očekivanje da običan građanin snosi puni teret obveza, dok pojedinci uživaju izuzeća.
- Erozija povjerenja: svaki neplaćeni račun ili namješteni natječaj potkopava društvenu solidarnost i otvara pitanje: zašto bih ja poštovao pravila ako ih ne poštuju oni koji ih donose?
Jednakost pred zakonom kao jedini zalog slobode
Pravni postupci protiv nositelja moći – bez obzira na stranačku iskaznicu ili politički predznak – moraju pokazati da pravila vrijede jednako za sve.
Svi oni koji danas u lokalnim sredinama „muljaju“, izmišljaju opravdanja, koriste rupe u pravilnicima ili drugima osiguravaju nezaslužene popuste trebali bi u ovakvom slučaju prepoznati granicu vlastitih ovlasti.
Zakon jest spor, ali njegova snaga ne leži u brzini, nego u neumitnosti.
Pravda koja dođe kasno i dalje može biti opomena: nitko nije toliko moćan da bi bio iznad pravila i nijedno nepoštivanje propisa nije toliko malo da bi bilo beznačajno.
Stoga ovo nije priča samo o jednom čovjeku ili jednoj stranci; ovo je priča o granicama moći. Onoga trenutka kada javni mediji i pravosudne institucije osvijetle mračne kutke komunalne samovolje, demokracija prestaje biti prazna riječ i postaje ono što bi trebala biti – poredak u kojem smo, bez iznimke, svi jednaki.
Milo Miklaušić, kap.
PROČITAJTE JOŠ:
ODGOĐENO SUĐENJE U AFERI KOJU JE OTKRIO MORSKI HR “Znaš li ti tko sam ja?!”: Bivši zadarski župan odbio platiti vez, pa nagrađen foteljom u Ministarstvu!
Početak suđenja bivšem HDZ-ovom županu Zadarske županije Božidaru Longinu pred Županijskim sudom u Splitu odgođen je za prosinac tekuće godine. Sud je zaprimio medicinsku dokumentaciju koja potvrđuje da je Longin u teškom zdravstvenom stanju te da nakon otpusta iz zadarske bolnice nastavlja liječenje u Zagrebu. Podsjetimo, bivši zadarski
