Potpredsjednik Vlade u razdoblju od 1993. do 1998., ministar znanosti, saborski zastupnik, neuroznanstvenik, liječnik i akademik- sve je to u jednom kroz karijeru uspio spojiti Ivica Kostović. Oni koji Kostovića poznaju kazati će kako je tijekom svoje bogate karijere ovaj rođeni Zagrepčanin ostavio neizbrisiv trag prije svega u hrvatskoj znanosti istražujući razvoj ljudskog mozga.
No, svakako je teško osporiti i njegov doprinos oblikovanju državnih institucija 90-tih godina. Prof. emeritus Kostović u rodnom je Zagrebu diplomirao, a onda i doktorirao na Medicinskom fakultetu. Znanstveno se usavršavao na nekim od najprestižnijih svjetskih institucija kao što su Sveučilišta Harvard, Yale i Johns Hopkins.
Bogata karijera
Ujedno Kostović slovi za idejnog začetnika i dugogodišnjeg ravnatelja Hrvatskog instituta za istraživanje mozga te redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti kao i profesora emeritusa Sveučilišta u Zagrebu. Kostovićevi poznavatelji iz političke ere pričaju pak kako je bio blizak suradnik pokojnog predsjednika Tuđmana podsjećajući da je među ostalim bio zadnji predstojnik Ureda predsjednika za vrijeme njegova mandata nakon čega je bio saborski zastupnik i potpredsjednik Sabora.
Po odlasku iz aktivne politike akademik Kostović ostao je javno djelovati promičući neuroznanost i popularizirajući znanost načelno kroz manifestacije kao što je tradicionalni Tjedan mozga u Hrvatskoj. Nedavno je akademik Kostović proslavio 83. rođendan. Za razliku od niza drugih političara iz Tuđmanove ere on je u javnom životu još uvijek vrlo aktivan te u medijima redovito gostuje kao sugovornik pa je tako nedavno bio sudionik na predavanjima u sklopu Tjedna mozga gdje je govorio o neuroznanosti.
I dalje obnaša dužnost počasnog ravnatelja Hrvatskog instituta za istraživanje mozga aktivno doprinoseći radu HAZU-a baš kao što je tijekom Domovinskog rata i prije ulaska u Vlado doprinosio kroz medicinski sektor obnašajući dužnost zamjenika načelnika Stožera saniteta RH te ujedno provodeći koordinaciju rada medicinskih službi u tim složenim, ratnim uvjetima. U vladama Nikice Valentića i Zlatka Mateše Kostović je kazati će oni koji ga poznaju bio jedan od najvažnijih tehnokrata koji je isprva kao potpredsjednik Vlade bio zadužen za društvene djelatnosti, a onda i za humanitarna pitanja.
Protivnik Sanaderove detuđmanizacije
Slijedom toga bio je aktivan sudionik u pregovorima na kriznim područjima kao što je Pakrac. Bio je imenovan predstavnikom Vlade pri prijelaznoj upravi UNTAES za provođenje mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Kroz bogatu karijeru u politici i akademskoj zajednici Kostović se u javnom prostoru pozicionirao kao stručnjak, ali je njegovo djelovanje u burnim 90-tima kao uostalom i kasniji utjecaj u znanstvenom sektoru periodično izazivao javne polemike pa i kritike. Po odlasku iz politike Kostović je naime zadržao ogroman utjecaj na raspodjelu sredstava za znanost pa se svojedobno našao na meti dijela znanstvene zajednice i udruga koje su upozoravale na navodni sukob interesa.
U udrugama kao što je Znanost govorilo se da Kostović u isti mah obnaša dužnost direktora Hrvatskog instituta za istraživanje mozga i predsjednika UV Nacionalne zaklade za znanost koja dodjeljuje novac za projekte. Kritičari su smatrali kako takva koncentracija moći otvara prostor za potencijalno pogodovanje vlastitim projektima pa i Institutu što je akademik Kostović odlučno odbacivao. Kao nekadašnji ministar znanosti i tehnologije Kostović se 2004. pojavio i na suđenju kćerki prvog predsjednika Nevenki Tuđman i poduzetniku Igoru Kneževiću u slučaju koji se odnosio na protuzakonito posredovanje kod ugradnje telefonskih centrala na fakultete. Na sudu je Kostović posvjedočio kako Ministarstvo pod njegovom palicom nije direktno ugovaralo sporne poslove niti je on osobno davao upute fakultetima da angažiraju Kneževićevu tvrtku. Kao jedna od najmoćnijih figura na zagrebačkom Medicinskom fakultetu Kostović se vezao i uz unutarnje frakcijske sukobe. Dobro je poznat višegodišnji javni konflikt s prof. Anom Marušić pri čemu su kritičari Kostovića i krug oko njega optuživali za pritiske, pokušaje montiranih procesa pred Sudom časti kao i pokušaje gušenja slobode govora unutar studija. Poslije 2000. godine i HDZ-ova poraza Kostović se priklonio tvrdoj, izvornoj unutarstranačkoj struji koja se protivila reformama bivšeg premijera Ive Sanadera i detuđmanizaciji stranke.
Kad je Sanader preuzeo HDZ Kostović je prešao u Hrvatski blok Ivića Pašalića, a prije nego se ta stranka ugasila on napušta stranačku politiku. Zanimljivo je za spomenuti i to da je aktivni akademik ujedno utemeljitelj Zagrebačke neuroembriološke zbirke- jedne od najvećih i najvrijednijih kolekcija ljudskih mozgova na svijetu. U njoj se nalazi tisuće vrijednih i vrhunski očuvanih uzoraka kao i tkiva koja omogućuju uvid u to na koji se način ljudski mozak razvija od najranijih tjedana fokusa do odrasle dobi. Kao znanstvenik Kostović je možda i najpoznatiji po revolucionarnim istraživanjima subplate zone u ljudskom mozgu. Osebujni akademik strastveni je ljubitelj skijanja na koje je odlazio i u kasnijoj životnoj dobi naglašavajući da je fizička aktivnost ključna za očuvanje mozga. U svojim najnovijim istupima Kostović nerijetko spaja neuroznanost i politiku pa se tako zalaže i za tzv. neuropolitiku ističući da bi vodeći svjetski političari morali prolaziti psihološke i neurološke testova. Njegova je teorija da osobe sa kako navodi ‘socijalno neuravnoteženim mozgom’ i manjkom empatije ne bi smjele upravljati nuklearnim arsenalima i sudbinama milijuna ljudi.
