Što ti je život novinara. Dan uoči utakmice s Dinamom na konferenciji za medije, ovaj autor rekao je treneru Osijeka Federicu Bessoneu kako je, s obzirom na konstelaciju snaga, važnije bilo u srijedu pobijediti Segestu u Kupu nego što bi to bilo u subotu Dinamo u prvenstvu. Uzmemo li u obzir čisto nogometne elemente i kriterije, ta teorija ‘pije vodu‘.
Međutim, kada se u jednadžbu ubaci ono što ide uz nogomet, a to su navijačka emocija, sreća, zadovoljstvo i ponos, teorija pada u vodu. Jer, ono što su u subotu svojim navijačima, ali i cijeloj nogometnoj Hrvatskoj priredili i pokazali nogometaši Osijeka jednostavno je neprocjenjivo. Da iz perspektive navijača Osijeka citiramo ‘‘Balkanskog špijuna‘‘: „Da se i nama nešto lijepo desi!”
Ostaje, naravno, žal zbog ranog ispadanja iz Kupa od drugoligaša, ali kada onako položite na pleća najbolju i najskuplju momčad u Hrvatskoj, satkanu od zvijezda, i k tomu to učinite sa svojim dječjim vrtićem u kombinaciji s nekim do jučer nepoznatim nogometašima, svaki navijač Osijeka jednostavno mora zaboraviti taj kup i uživati u ovom trenutku.
Federico, Sisak ti je oprošten
Federico, Sisak ti je oprošten, za vijeke vjekova! Jer, to što je Osijek u subotu odigrao nije bila samo pobjeda 4:2. Bila je to dominacija i izvedba kakvu Bijelo-plavi, usuđujemo se to napisati, nikada u ovih 35 godina HNL-a, a možda i nešto duže, jer sijede vlasi ovog autora pamte i utakmice iz jugoslavenske lige, nisu pokazali u jednoj utakmici s Dinamom. Bilo je velikih i važnih pobjeda nad zagrebačkom momčadi i u Osijeku i u Zagrebu. Ne puno, pa ih nije teško zapamtiti.
Stariji pamte prvu, povijesnu, pobjedu Osijeka na Maksimiru 1989. godine, 3:1 uz dva gola Davora Šukera i jedan Gorana Radojevića. Danas će se svi sjetiti listopada 2024. godine kada je jedan drugi Federico doveo momčad na Maksimir i slavio s 4:2. Bila je to velika pobjeda momčadi trenera Coppitellija, ali ostvarena na potpuno drugačiji način. Osijek je sjajno izlazio iz niskog bloka i kažnjavao ‘modre‘.
Ovo u subotu bilo je dominantno s posjedom, presingom i idejom da se Dinamo može i pobijediti i nadigrati u svim elementima nogometne igre. I u tome su Bessoneovi ‘‘Gaučosi s Pampasa‘‘ itekako uspjeli. Bila je to izvedba na tragu one s početka prošle sezone, kada je Osijek pod Simonom Rožmanom punih 75 minuta držao Dinamo ‘za vrat‘, bila je to također fenomenalna partija s tom razlikom što tada u Osijeku nije bilo nikoga tko je mogao i znao zabiti gol. I što je u konačnici kažnjeno bolnim, po mnogima i nezasluženim, porazom Osijeka.
No, ovaj put Dinamo nije mogao ništa, ali najgore po njih je to što uopće nisu bili svjesni što ih je snašlo. I to nije bilo samo zato jer je Dinamo bio slab, nego zato što je Osijek bio fantastičan. Ipak, budimo iskreni, na prste jedne ruke vjerojatno bi se dalo izbrojati one koji su mogli i zamisliti ovakvu utakmicu i ovakav njezin kraj. Nakon što je Bessoneu u završnici prijelaznog roka odlukom uprave svlačionica desetkovana gore nego što bi joj to učinio korona virus, nakon teškog poraza u Rijeci, a potom i blamaže u Sisku, a pogotovo još kada su izašli sastavi Osijeka i Dinama, fanovi Bijelo-plavih samo su razmišljali o tome da ne bude katastrofa. Koja se, realno, osjećala u zraku. Bez obzira na to što Dinamo već neko vrijeme pokazuje naznake krize. No, znate kako je to: Dinamo je uvijek Dinamo. I, objektivno, ima top kvalitetu.
Rijetki su vjerovali u ovakav rasplet
U ovo što se u subotu dogodilo vjerojatno su vjerovali samo Bessone i njegov stožer, iako ćemo uzeti s dozom rezerve da su vjerovali kako će biti baš sve tako kako je na kraju bilo. I da, vjerovala je i legenda osječke tribine Ivica Polih ‘‘Ita‘‘, no kako je ‘‘Ita‘‘ vječni optimist mnogi od nas ga ne doživljavaju onako kako bismo, očito, trebali.
Sve je u redovima Osijeka u subotu bilo na top razini. Intenzitet, brzina, agresija, organizacija igre prema naprijed, stabilnost u zadnjoj liniji, vratar koji je stalna vrijednost…
Na top razini bilo je i ono pokraj terena. Bessone je maestralno upravljao utakmicom, a igrači koji su ušli, što je također za mnoge bilo iznenađenje s obzirom na njihovu dosadašnju minutažu i izostanak natjecateljskog ritma, donijeli su mu sve što je od njih tražio.
Osijek ni nakon pet zamjena nije puno promijenio u svojoj igri, već je i dalje bio isti. I tu se najbolje vidi trenerova ruka. Koji je tako postao prvi trener Osijeka s tri pobjede u nizu na Opus Areni i to tek u četvrtoj sezoni na novom stadionu. Koji se nije libio u ovakvu utakmicu postaviti i Izaka Ježića, 16-godišnjeg Joninog brata, kao i Jonu, koji je s 19 godina već nezamjenjivi član udarnih 11. I obojica su bili izvrsni.
No, ovdje ipak posebno treba izdvojiti trojac Luka Vrbančić, Domagoj Bukvić, Adriano Leon. Prošli tjedan čitali smo kako je transfer Martina Baturine u Como bio ‘velika pljačka‘. Isto to, u našem hrvatskom mikrokozmosu, možemo reći za transfer Vrbančića iz Dinama u Osijek. I na tome treba čestitati bivšem sportskom direktoru Alenu Petroviću.
Slavene, Luka je spreman!
Luka Vrbančić u ovom je trenutku jedan od najboljih hrvatskih veznih igrača općenito. Već za sljedeći reprezntativni prozor, izbornik Slaven Bilić morao bi pogledati prema Osijeku. Jer, Luka je tu. I spreman je. Ima nešto magično u tom imenu (Luka Modrić, Luka Cindrić, Luka Božić…).
To kako ‘‘Doktor Luka Vrbančić‘‘ vodi momčad prava je nogometna poslastica i uživancija, kakva inteligentna organizacijska rješenja ima, kako se iz fantastične defenzivne reakcije u sekundi pretvara u ofenzivnog kreatora, kako ubrzava kada treba ubrzati i usporava kada treba usporiti, s koliko srčanosti igra… To je, naprosto, viša razina.
I zato, Osječani, uživajte u Luki, budite sretni što je tu i budite ponosni što u ovom klubu i gradu raste igrač koji će, uvjereni smo, biti velika nogometna priča! Bukvić igra sezonu života, razigran, rastrčan, čini i igrače oko sebe boljima, a sada ga je napokon nagradilo i spektakularnim golom.
Leon je, pak, posebna priča. Od momka koji je harao andorskom ligom realno nitko nije očekivao da će raditi razliku na terenu u HNL-u, a događa se upravo to. Nisu u pitanju samo dva gola i asistencije. Leon je igrač s kojim se itekako može ostvariti suradnja, koji ima mekanu lijevu nogu, zadnji pas.
I, da, ne smije se zaboraviti ni Marka Malenicu. Uh, to bi bio grijeh. Opet je bio vrhunski. Na reprezentativnoj razini je već dugo. I to bi netko trebao napokon vidjeti. Osijek očito ove sezone neće biti samo instant priča. Bit će, naravno, i kriza, ali u ovakvim trenucima euforije treba reći i da je roster i dalje prilično tanak i da za stvaranje kontinuiteta ovakvih igara i rezultata Bessoneu nedostaju još 2-3 ozbiljna igrača. Netko u klubu o tome bi morao povesti računa i shvatiti da stabilizacija, koja je na katovima Opus Arene ključna riječ, prvenstveno mora krenuti od terena.
