Njemački dnevnik Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) oštro se osvrnuo na reakcije europskih političara povodom sprovoda ratnog zločinca Ratka Mladića u Beogradu, ističući kako skandalozne počasti i izostanak bilo kakve kritike državnog vrha na čelu s Aleksandrom Vučićem ne smiju predstavljati iznenađenje za one koji kontinuirano prate politička zbivanja u susjednoj državi.
Novinar Michael Martens naglašava kako zapadni dužnosnici u Bruxellesu, Berlinu i Parizu često ignoriraju događaje na Balkanu sve dok se ne dogodi izravna provokacija, nakon čega ljutite reakcije otkrivaju duboko nerazumijevanje stvarnog stanja i dugogodišnjeg toleriranja nacionalizma i relativiziranja zločina u Srbiji.
U analizi objavljenoj u nedjeljnom izdanju lista, autor propituje i učinkovitost eventualnog prekida ionako zamrznutih pristupnih pregovora sa Srbijom te kao moguću prekretnicu i poticaj zdravijim političkim snagama u regiji ističe napredak Crne Gore prema punopravnom članstvu i jedinstvenom europskom tržištu, prenosi Deutsche Welle.
Europska perspektiva regije
Analizirajući manjak interesa europskih institucija za zbivanja u Srbiji, njemački novinar Michael Martens u tekstu za Frankfurter Allgemeine Zeitung navodi: “Čovjek ne može biti zainteresiran za sve, pa se ne može predbacivati najvećem broju europskih političara da nisu zainteresirani za Srbiju. Mala balkanska država koja nije članica ni Europske unije ni NATO-a, doista postoje važnije stvari za top dužnosnike u Bruxellesu, Berlinu i Parizu. Ali katkad se ta nezainteresiranost osveti. Koliko malo Europa o Srbiji zna, pokazuju ljutite reakcije zbog odnosa Beograda prema smrti ratnog zločinca Ratka Mladića”.
Osvrćući se na konkretne događaje i reakcije državnog vrha nakon Mladićeve smrti, autor ističe: “Naravno da je gnusno da je masovni ubojica u Beogradu pokopan s vojnim počastima i da su se srpski ministri poklonili nad njegovim lijesom, a da pritom nisu pretrpjeli ni najmanju kritiku predsjednika države Aleksandra Vučića. Ali neke reakcije europskih političara zvuče tako kao da je odjednom, iznenada iz boce pobjegao neki zli duh. No tko prati zbivanja u Srbiji ne može biti iznenađen državnim forsiranjem počasti za jednog zločinca. Srpski političari iz vlasti neprestano relativiziraju i veličaju ratne zločine, kako svoje jučerašnje tako i današnje ruske. Nasuprot tome, aktivisti koji se zalažu za obilježavanje genocida u Srebrenici bivaju pretučeni na ulici, dok u Srbiji država u najmanju ruku tolerira murale i transparente koji slave generala ubojicu. Mladićeva smrt samo je uklonila zastor iza kojega se već godinama odvija drama na koju iz inozemstva ne obraćaju pažnju”.
Razmatrajući daljnje korake i sankcije prema vlastima u Beogradu, Martens se osvrće na europsku perspektivu i učinkovitost pritiska: “Sada postoje pozivi da se prekinu pristupni pregovori sa Srbijom. Ali djelotvornost takvog koraka ne bi trebalo precjenjivati. Razgovori sa Srbijom faktički su zaustavljeni već nekoliko godina. Ono što bi zaista zaboljelo Beograd bio bi uspjeh Crne Gore na putu u EU. To bi pokazalo da članstvo u Europskoj uniji nije puko maštanje, moguće je ako se provedu nužne reforme. Ali i ovdje postoji druga prepreka: čak i ako bi Crna Gora ispunila sve reformske uvjete, nije izvjesno da bi zaista moglo uslijediti i članstvo, jer je proces ratifikacije ugovora izuzetno trnovit. U Parizu je, recimo, potrebna dvotrećinska parlamentarna većina ili čak referendum prije nego što se nova zemlja primi u EU. Malo je vjerojatno da bi to bilo moguće upravo u Francuskoj, koja je posebno skeptična prema proširenju”.
Kao rješenje za izlazak iz trenutačne blokade i poticaj reformama, autor na kraju iznosi prijedlog regionalnih stručnjaka: “Adi Ćerimagić predlaže jedno rješenje: kako bi bilo da se u pristupni ugovor s Crnom Gorom unese odredba da Crna Gora odmah nakon ispunjavanja svih pristupnih uvjeta doduše ne bude nužno odmah primljena, ali odmah dobije pristup zajedničkom tržištu i Schengenskoj zoni? To ne bi pomoglo samo Crnoj Gori i proširilo europsku zonu vladavine prava makar za jednu malu članicu, već bi dalo vjetar u leđa onim snagama u Srbiji koje ne žele ići putem nacionalizma i veličanja ratnih zločina. Nasuprot tome, zastrašivati Srbiju zaustavljanjem procesa koji je ionako zaustavljen moglo bi se pokazati praznom prijetnjom”.
