Mario Kovačević ostaje, ali igrače mora mijenjati. Ishod je to Dinamove turneje po Slavoniji, koja se zainatila prvaku i na travnjaku ga s četiri “komada” u mreži brutalno podsjetila da trenutačno nema ni igru, ni gard. Naznačile su to partije protiv Vikinga u lovu na Ligu prvaka, dojam su, pak, pojačale komplicirane bitke protiv Varaždina, Istre 1961 i Gorice u prvenstvu, a Osijek je na Opus Areni samo razbuktao vatru.
Zvonimir Boban se, ponovno, spustio u podnožje južne maksimirske tribine, razgovarao i sa “iskusnjarama” iz svlačionice, a treneru je podario novu rundu povjerenja i ostao vjeran svojoj predsjedničkoj filozofiji, koja brani trenere i štiti ih u kriznim trenucima, čega nije bilo u maksimirskoj prošlosti, pa će Kovačević u srijedu odraditi 65. ispit u koži Dinamova trenera. U prethodnom desetljeću, u jednome mandatu, do veće brojke utakmica na klupi je dogurao samo Nenad Bjelica, koji se u prvoj eri zaustavio na točno 100 dvoboja, dok je Sergej Jakirović zaokružio svoje vrijeme na 60 utakmica.
Vrata prijelaznoga roka su se zaključala, klupska vrhuška je stala iza trenera, pa su oči usmjerene samo prema igračkim karikama i rezultatima na terenu, gdje su sada promjene jedino i izvedive prije Hapoela. Momčad usmjerava klupsku budućnost, ona je “ta” koja ima izravne ovlasti da potezima vrati “modre” u mirnija mora. Dinamo i rujan se, pak, ne vole već treću uzastopnu godinu: 2024. su na otvaranju jeseni padali protiv Hajduka, Bayerna i Slaven Belupa, a 2025. protiv Gorice. Koban je sada, za promjenu, Osijek, koji je s trojicom tinejdžera, produktom Dinamove akademije i meksičkim pojačanjem iz Andore održao prvacima nogometnu “školicu”.
“Prodrmati” momčad
No, brutalan ritam Dinamo nastavlja već u srijedu, protiv Hapoel Be‘er Sheve u Bukureštu, u kojemu jedini hrvatski predstavnik u Europskoj ligi mora istrčati na travnjak s osvježenjima u udarnoj postavi. Tko su, dakle, kandidati za selidbu na klupu, a tko su konkurenti za startne minute? Iako su promjene nužne i izvjesne, jasno je da se neće promijeniti čitava postava, ali Kovačević bi morao napraviti barem tri ili četiri promjene u odnosu na osječku utakmicu da “prodrma” momčad.
Dominik Kotarski se nije proslavio kod zadnjega pogotka, možda je morao i skratiti “autoput” Luki Vrbančiću prije pogotka, ali je prije toga i sačuvao Dinamo od većega potopa, a njegova uloga “jedinice” nije ugrožena. No, linija ispred njega je materijal za rekonstrukciju. Iako ga je, očito, Svjetsko prvenstvo i ozljeda poremetila u hvatanju forme, pa pokazuje drugačije lice od prethodne sezone, Scott McKenna je zračio “mrvicu” većom dozom sigurnosti od partnera u srcu obrane. Sergi Domínguez i Moris Valinčić u paru su u Osijeku nerijetko bili opasniji za Dinamova vrata od domaćih ofenzivaca. Dok je branič iz Katalonije i u prošloj sezoni imao “toplo-hladnih” izdanja i ciklusa, naročito pod europskim reflektorima, bek je izvan forme u obje faze igre. U napadu mu nedostaje inspiracije i hrabrosti, u obrani propušta i kasni.
Iako je u predvečerje utakmice jedan “mig” sugerirao da će Niko Galešić započeti utakmicu na boku u Osijeku i uz Ikera Almenu biti osvježenje u udarnoj postavi – pa smo s ovim tandemom i skicirali Dinamovih 11 za tu utakmicu na stranicama Sportskih novosti – od prve je minute na terenu bio Valinčić. Galešić je odradio kvalitetne pripreme, nametao se gardom i mirnim reakcijama, a izvjesno da će uskoro, konačno, opet dočekati svoju priliku od početka utakmice. U ulozi beka ili stopera.
Matteo Pérez Vinlöf je, pak, uz Diona Drenu Belju, možda bio i najbolja Dinamova karika na otvaranju sezone, ali su i njegove izvedbe pale zbog zamora materijala i ritma, pa se Bruno Goda nameće kao opcija za minute, ali njega u Osijeku nije bilo zbog bolesti i nastup ovisi o oporavku. Za start kandidira i Stjepan Radeljić, koji je igrao u Kupu protiv Bedema iz Ivankova, ali i njemu je, kao i McKenni, lijeva noga jača, pa će se prije kombinirati stoperi s različitim nogama i upariti se, stoga, mogu Galešić i Radeljić, Galešić i McKenna ili Domínguez i McKenna, odnosno, Domínguez i Radeljić. Tada bi Galešić bio na bočnoj poziciji.
Obrana je u Osijeku podbacila, ali niti Dinamova vezna linija nije postojala. Josip Mišić skupio je 30 dodavanja, a prosjek u prvenstvu mu je do te utakmice bio na 55 dodavanja, a loše se postavljao i u obrani, što je najbolje ilustrirala situacija prije drugoga pogotka, kada je ekspresno ispao na centru. Kapetan se odmarao protiv Gorice, umjesto njega je zaigrao Kiril Kravcov, a s obzirom na to da je i prije utakmice potvrdio da mu je situacija s bolom u peti “toplo-hladna”, upitno je hoće li odraditi cijelu utakmicu u Rumunjskoj, dok se Rusu nazire europski debi. Barem kao opcija s klupe.
U kreaciji se protiv Osječana očekivao i opipljiviji doprinos Luke Stojkovića, koji je zaradio žuti karton zbog prigovora, pa su se navijači odmah strahovali i od starih navika, a Dinamova “desetka” je bez pogotka i asistencije od prve utakmice protiv Žalgirisa (4. kolovoza). I njegova indisponiranost u igri je jedan od razloga pada u igri, jer Stojković ne zrači proljetnom formom, kada je isporučio dvoznamenkasti broj pogodaka, ali i asistencija, otključavao obrane i podizao Dinamo na višu dimenziju.
U istoj je zamci i Miha Zajc, koji je zabio u porazu, ali nije ukrasio dojam da je izvan forme i da (pre)često pogledava iza sebe i obrani u rješenjima, a nije ni kvalitetno odgovarao na pritisak koji su na njega vršili osječki mladići u sredini.
Beljo upitan
Kandidati za minute? Luka Ivanušec i Lukas Kačavenda. Protiv Hapoela bi (barem) jedan od njih morao startati. Ivanušec je kao pojačanje iz Feyenoorda sletio zbog konkretnih minuta i uloge, a njegove su mogućnosti poznate i djeluje “gladno” igre i nogometa. Iako je možda i rješenje za lijevo krilo, s kojega je Dinamo u tekućoj sezoni dobio samo dva pogotka (Arbër Hoxha), Ivanušec u očima Dinamove struke kandidira za veznu liniju.
Albanac se, dakle, nije proslavio u zadnjim nastupima, braniči u startu čitaju njegove zamisli i drže ga podalje od gola, a Mislav Oršić u deset nastupa nije dočekao pogodak ili asistenciju, ali s obzirom na to da nije nastupio u Osijeku, moguće je da će se na njegovu staru europsku inspiraciju računati u Bukureštu.
Beljo je najbolja Dinamova karika i njegovo se izbivanje osjetilo na Opus Areni. Smail Prevljak je zabio s bijele točke, ali je u ostatku utakmice bio nevidljiv, prvenstveno jer je momčad bila odsječena i razbijena, a ako “plavi devet” ne bude na raspolaganju za novi nastup, izvjesno je da će ga mijenjati napadač iz Konjica.
Konačno, Dinamove glavobolje s krilima se samo dodatno pojačavaju s pogledom na desnu stranu, na kojoj je startao Almena u osječkom potopu i izdržao jedno poluvrijeme bez pravoga poteza. Dok on taj nastup neće pamtiti, izvan forme je i Mateo Lisica, pa njih dvojica ravnopravno kandidiraju za priliku, a Fran Topić nije na popisu za Europsku ligu. Dani Rodríguez je na listi, ali se još oporavlja od ozljede.
I prije Osijeka smo u najavi utakmice iz Dinamova kuta napisali da sama pobjeda nije imperativ, nego dominacija i mirnoća u igri. Obje kućice su ostale prazne. Hoće li Dinamo to ispraviti u Bukureštu s novim snagama na travnjaku?
