Valdas Dambrauskas, bivši trener Hajduka, izveo je plasmanom azerbajdžanskog Sabaha u grupno natjecanje Lige prvaka svojevrsnu senzaciju na europskoj sceni, toliku da ga je talijanski dnevnik Corriere della Sera predstavio kao „Miracolo azero“ (azersko čudo). Tako je i u Guardianu, jednom od vodećih britanskih dnevnika, u najavi starta Valdasova Sabaha protiv Manchester Uniteda na legendarnom Old Traffordu (0:4), Dambrauskas govorio o svojim trenerskim iskustvima, pa se posebno osvrnuo na vrijeme vođenja splitskog kluba:
– Hajduk je poput tetovaže, koju nikada ne možeš ukloniti, ostavlja neizbrisiv trag na tebi.
To je izazvalo nostalgiju za litavskim trenerom kod dobrog dijela navijača Hajduka, koji su pratili njegove putešestvije prije i poslije splitske etape. Treba podsjetiti: Dambrauskas je uspješno debitirao na klupi Bijelih 16. studenoga 2021., poslije smjene Jensa Gustafssona, to jest od trenutka kada su Splićani poraženi u Koprivnici (2:3), pa su pali na četvrto mjesto (13 utakmica, 21 bod) iza prvog Dinama (12 utakmica, 29 bodova).
Do kraja prvenstva Hajduk se domogao druge pozicije, sa sjajnom bilancom od 15 pobjeda, šest neriješenih i dva poraza na 23 utakmice, ali i trijumfom u Kupu (prvi trofej poslije 2013.). Takav finiš Bijelih, bez obzira na zaostatak od sedam bodova za Dinamom, pobudio je uvjerenje u Dambrauskasove sposobnosti…
Međutim, već u sljedećoj sezoni došlo je do njegova odlaska s klupe, i to već poslije devet kola, što je bio peti otkaz zaredom od ukupno devet smjena u eri vladavine Jakobušića. Tko zna kakva bi bila sudbina Dambrauskasa da se nije dogodio neriješeni rezultat na Šubićevcu, kada je u dalmatinskom derbiju Ivan Dolček (na posudbi u Šibeniku) izjednačio rezultat na 1:1, i to u sudačkoj nadoknadi u 97. minuti.
Ondašnji predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić je pravdao otkaz litavskom treneru:
– Trebali smo smijeniti Dambrauskasa još na početku sezone, poslije gubitka Superkupa protiv Dinama i rezultata 1:4…
Gospar je objektivno morao biti nezadovoljan na račun prikazanih igara na startu u novo prvenstvo, automatski i na račun osvojenih bodova (od 21 mogućeg na sedam utakmica svega 13, odnosno izgubljeno je osam bodova). Ali Jakobušićeva najveća zamjerka odnosila se na neadekvatan razvoj tada supertalentiranog Stipe Biuka, za kojega se sanjalo da će ostvariti rekordni transfer od čak petnaestak milijuna eura. Litavski trener je u raspravi objasnio predsjedniku:
– Nisam pozvan isključivo zbog mogućih transfera forsirati Biuka ili nekog drugog mladog igrača, nego se boriti za naslov prvaka.
A to je drugi dio kronike. Biuk je zaista predstavljao potencijal koji nije ostvaren, Dambrauskas ga je najčešće mijenjao, kao startera ga je povlačio s terena poslije šezdesetak minuta, uz napomenu da je u igri ostajao svih 90 minuta svega sedam puta. No, Hajduk je ipak uspješno prodao Biuka u prosincu 2022. u Los Angeles: uz fiksnu odštetu od 6,5 milijuna eura i, činilo se, lako ostvarive dodatne bonuse od 1,5 ili dva milijuna eura, te uz primamljivu klauzulu po kojoj će Hajduku od sljedeće prodaje pripasti 20 posto. Ispalo je drugačije, Biuk se u Americi nije uspio dokazati, bio je na posudbi u Valladolidu i Hajduku, sad je prešao u Widzew iz Łódźa.
A Dambrauskas je poslije odlaska s Poljuda mijenjao destinacije: grčki OFI, ciparsku Omoniju, mađarski Diósgyőr, da bi u Azerbajdžanu sa Sabahom osvojio duplu krunu i dobio tretman senzacije plasmanom u grupno natjecanje Lige prvaka.
Litavski trener vrtoglave karijere ipak ostaje zabilježen kao jedini strani stručnjak koji se na klupi Hajduka okitio trofejom, i to Kupom Hrvatske, izdanje 2021./22. Svi preostali uspjesi u povijesti Hajduka nose potpise domaćih stručnjaka: Tomislav Ivić (tri prvenstva i četiri kupa), Ivan Katalinić (po dva prvenstva i kupa), Luka Kaliterna (tri prvenstva), Ljubo Benčić (dva prvenstva), Stanko Poklepović i Zoran Vulić (prvenstvo i kup), Josip Skoblar (dva kupa), Jozo Matošić, Aleksandar Tomašević, Slavko Luštica (po jedno prvenstvo), Dušan Nenković, Josip Duvančić, Petar Nadoveza i Ivan Leko (po jedan kup), zatim Nadoveza/Vulić, Igor Štimac/Blaž Slišković po jedan naslov prvaka, odnosno Igor Tudor/Mišo Krstičević jedan kup, te tercet trenera Katalinić, Ivica Matković i Nadoveza, koji su 1999. vodili „bijele“ u sezoni kada je na kraju osvojen Kup Hrvatske.
