U jednom trenutku kad su “sakrili” loptu suparniku unutar gužve na kutu kornera, publika je euforično ustala na noge i oduševljeno klicala Istrinoj mladosti. Momčad čiji je prosjek i protiv Rudeša bio 21 godina, iznova je pokazala brz, okomit nogomet, ali sa tehničkim finesama, automatizmima i ponekim vicom u igri. Sve što ljuti navijače politikom kluba, temeljenoj na (ras)prodaji igrača, zaboravlja se u zadovoljstvu onime što prikazuje mlada momčad pod vodstvom Javi Cabella. Atmosfera na Drosini je to zorno potvrdila i dvoboju sa Rudešom, odigranom pred 1824 gledatelja. Sa ovim suparnikom nikad toliko, a osjetilo se i u navijanju.
U prvih 84 minuta Zeleno Žuti su bili razigrani, inspirirani, brzi, slijedom čega su postigli tri pogotka, a da ih je bilo još toliko bilo bi logično. Cabello je onda odlučio u završnoj trećini utakmice sačuvati mlade snage, prije svega brzog i prodornog Nika Škafara-Žužića te Jaganjca koji je bio opterećen žutim kartonom. Jaganjac je najviše do sada igrao i svakako mu dobro dođe malo osvježenja, a pogotovo što će iduću utakmicu sa Goricom preskočiti zbog četiri žuta kartona. U 82. je Cabello izvukao i Frederiksena, da omogući navijačima ovacije igraču kojeg su neki već nazvali Istrin Genio (lijevak koji stilom podsjeća na Savićevića, kojem je imao u Milanu taj nadimak), te Hrvatina koji je također zaslužio ogroman pljesak sa tribina.
To kao da je bio znak ostatku momčadi da pomisli kako je utakmica zaključena. No, darovali su Zeleno Žuti goste greškom za 1:3, a onda su pomalo u nervozi dopustili i pogodak zas 2:3 te napetih 4-5 minuta do kraja. Izdržali su Puležani, mogli su opet poentirati (Tomich u dva navrata) i naposljetku zasluženo pobijedili. Razlika u učinku značajno je veća u korist Istre od golog rezultata…
Sa ova tri boda Istra 1961 je već sada na plus osam od začelja i plus 6 od devete pozicije. Prije reprezentativne stanke, iduću subotu (20) na Drosini gostuje Gorica. Ukoliko bi uspjeli doći do pobjede onda bi Zeleno Žuti napravili veliki iskorak prema mirnijem natjecateljskom tijeku sezone, u kojoj bi se moglo maksimalno razvijati ovu mladu i prilično moćnu momčad.
Cabello radi vrlo dobar posao, stvorio je dobru strukturu momčadi koja ima razigrane igrače (Frederiksen, Škafar-Žužić, Ahmeti), fizički moćne bekove koji ponavljaju prodore (Hrvatin, Šepić), ima i igrače koji daju balans ofenzivcima odrađujući puno nevidljivog posla u sredini (Doumbia, Albarracin, povremeno Maurić) odnosno kao razigravač u ofenzivi (Jaganjac), te je i obrana uvjerljivija iako još ne potpuno zrela. No, to je i cijena prilično ofenzivnog pristupa, ali i manjka iskustva…
Dobra vijest stiže sa Drosine a tiče se Vinka Rozića. Nakon što je iskrenuo gležanj RTG snimke su pokazale da nema nikakve rupture, a još će se kroz MR snimak to potvrditi. Rozić, kojeg je publika skandiranjem ohrabrila po izlasku sa terena, bi mogao kroz desetak dana opet u rad i u reprezentativnoj pauzi imati će vremena za potpuni oporavak. U ponedjeljak se treningu priključio Albarracin, koji je fit i konkurirati će za Goricu…
