Nakon potpunog zauzimanja cjelokupnog srpskog medijskog prostora u proteklih desetak godina, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u namjeri da, uoči prijevremenih parlamentarnih izbora, učvrsti svoju poziciju jednog od posljednjih autokrata u Europi krenuo je u akciju zauzimanja urbane kulture. Svjestan da preko svojih medija, od vrištavih tabloida koji veličaju njegov lik do televizijskih emisija u kojima govori svakodnevno i o svemu, gotovo u cijelosti kontrolira stariju populaciju i građane srednje životne dobi, Vučić se sada usmjerio na srž problema – na mlade.
Naime, upravo mu mladi, naročito studenti, već više od godinu i pol zadaju goleme muke, uporno prosvjedujući nakon urušavanja nadstrešnice u Novom Sadu. Ti su prosvjedi postali najdugotrajniji u Europi, a odnos prema prosvjednicima, uključujući i moguću uporabu zvučnog topa u Beogradu, istražuje se te je golem teret oko vrata Srbiji koja, barem deklarativno, želi u EU.
Vučić već neko vrijeme u suradnji s Bezbednosno-informativnom agencijom (BIA) provodi akciju kojoj je cilj ukinuti sve glazbene manifestacije na kojima bi se mogla pojaviti bilo kakva kritika njegova režima.
Pritom iz budžeta za tu namjenu, doznajemo, izdvaja desetke milijuna eura. Želja mu je, naime, zadržati, pa i poboljšati ponudu koncerata međunarodnih zvijezda koje su nekad u Srbiju dovodili neovisni promotori. Vučić, naravno, neće svjetske zvijezde tjerati da navijaju za njega na predstojećim izborima. Cilj ove obavještajne i jedinstvene političko-propagandne akcije jest pokazati mladima kako se u Srbiji lijepo živi te umanjiti važnost prosvjeda koji već dugo tresu političku scenu u zemlji.
Snažan pritisak
“Nisam siguran da to ljudi iz Hrvatske znaju, ali upravo je njih BIA odlučila iskoristiti kao jednog od izvršitelja svoje akcije”, otkriva naša sugovornica. Kaže kako je ukidanje glazbenih festivala čiji organizatori podržavaju prosvjednike već neko vrijeme uobičajeno u Srbiji, jer se na takvim mjestima okupljaju upravo studenti, odnosno populacija koja je najglasnija u borbi protiv Vučićeva režima. No, ističe naš izvor, ovaj kulturni “pogrom” ne odnosi se samo na glazbu nego na sve vrste stvaralaštva.
Dokazanim glumcima koji su stali uz prosvjednike ne daju se uloge i zabranjuje im se nastupanje na državnom RTS-u i u drugim važnijim TV kućama, koje su možda i pod većom kontrolom nego RTS jer on, barem radi inozemstva, mora makar glumiti da je javni servis neovisan o politici. Komercijalne televizije nemaju tu zadršku pa mogu po cijele dane hvaliti Vučićeve uspjehe. Zabranjuju se, dakle, festivali, glumci, pjevači, umjetnici svih vrsta, a sve kako bi se maksimalno iskrivila slika u javnosti o Srbiji i Vučiću. Pogotovo sad, uoči izbora, koji bi trebali biti u listopadu. Sve se kontrolira u zemlji u kojoj je atmosfera, opisuju Srbi, takva da se ne bi iznenadili kada bi jedne noći svi bili postrojeni na javno spaljivanje nepodobnih knjiga.
Kulturna aktivistica kao frapantan primjer navodi gašenje Exita, novosadskog festivala koji je, počevši na Petrovaradinskoj tvrđavi, u vojvođansku metropolu doveo najveće svjetske glazbene zvijezde. Upravo je s Exitom Srbija, čak i puno prije Hrvatske kao turističke zemlje, ušla na međunarodnu festivalsku kartu nezaobilaznih destinacija. Prema medijskim izvještajima rijetkih novinara koji se usude pisati ili imaju gdje objaviti radove, ekipa okupljena oko Exita lani se našla pod snažnim pritiskom BIA-e.
Kreativno vodstvo
To je, uostalom, ekipi Radara potvrdio i Dušan Kovačević, dugogodišnji direktor Exita. Festival koji je Srbiji donosio desetke, ako ne i stotine milijuna eura godišnje, od svoje je države doživio progon. Kovačević je novinarima rekao kako su ga najprije pokušali kupiti, potom u prorežimskim medijima izdajnicima nazivali cijelu njegovu obitelj, a lokalni čelnik BIA-e je, kako je Kovačević rekao, u naletu bijesa pred svjedocima rekao kako će “okrenuti cijelu BIA-u” protiv njega.
Naš izvor kaže kako postoji mogućnost da je BIA aktivna u angažiranju Hrvata na podrivanju studentskih prosvjeda i njihove kandidature na prijevremenim parlamentarnim izborima. “Moguće je da ta kuća koja sada dogovara velike koncerte stranih zvijezda u Srbiji, pokušavajući zamijeniti ono što su neovisni promotori radili godinama, i ne zna što se ovdje posljednjih mjeseci događa i da su dio kolopleta srpskih vlasti”, ističe sugovornica koja, kao sve češće i svi s kojima razgovaramo u Srbiji, govori pod uvjetom anonimnosti. I za manje se stvari u Vučićevoj Srbiji mogu bar nakratko iskusiti ljepote zatvora.
Po njezinu mišljenju, na srpskoj estradi bitnu ulogu ima glazbenopromotorska kuća BSH iz Hrvatske. Drago Vukelić, poznat i pod umjetničkim imenom DJ Pablo Panda, osnivač je zagrebačkog brenda BSH Events, koji je izrastao iz osobne želje za poslom DJ-a, kada u Zagrebu, po njegovim riječima, nije postojalo mjesto gdje bi mogao puštati glazbu kakvu voli. Priča je počela stihijski, organizacijom dočeka Nove godine s prijateljem, potom prvim dnevnim događanjem na Sljemenu, koji je privukao više od 450 posjetitelja, od čega trećinu iz inozemstva. Prekretnica je bio prvi party na utvrdi Medvedgrad, lokaciji za koju su mu, po njegovim pričama, svi govorili da ju je nemoguće dobiti. Tada se u priču uključio i njegov brat Luka zvani Lugo, preuzevši organizaciju, produkciju i financije, dok se Vukelić posvetio kreativnom vodstvu. Danas jezgru tima čini pet stalnih članova, uz tridesetak vanjskih suradnika angažiranih po projektima. BSH je od skromnih zagrebačkih okupljanja narastao, kako ga opisuju regionalni mediji, u najveći i najozbiljniji glazbeni program u Hrvatskoj. Radili su BSH Island na Zrću u suradnji s Amnesia Ibizom, nastup Solomuna u Cave Romane u Vinkuranu kod Pule, gostovanja Carla Coxa, Deborah De Luce i Amelie Lens te vlastiti festival Gates of Agartha, koji se od 2023. održava u rimskom kamenolomu Cave Romane u Vinkuranu u suradnji s američkim partnerom Gate, a 2025. osvojio je nagradu za najbolji turistički aranžman na Danima hrvatskog turizma.
Zabrana rada
BSH je ove godine stupio u partnerstvo sa Lovefestom, srbijanskim festivalom elektroničke glazbe, koji je stvorio predsjednik mladih Socijalističke partije Srbije Slobodana Miloševića radi širenja utjecaja njihove partije na urbanu kulturu u Srbiji i regiji. Sadašnji predsjednik SPS-a i Miloševićev glasnogovornik te ministar MUP-a Ivica Dačić rado je viđen gost na festivalu, pa su režimski mediji revno prenosili kako vrh SPS-a podržava svoje omladince u pohodu na industriju zabave.
Također je direktorica Lovefesta Zlatana Pavlović donedavno obavljala funkciju programske direktorice EXPO-a, čiji se novac obilato koristi za zamjenu neovisne srbijanske kulturne scene politički podobnom, a civilni aktivisti nazivaju ga najvećim korupcionaškim projektom vlasti. BSH i Lovefest krajem rujna u Beograd dovode trenutačno glavnu svijetsku zvijezdu elektronične glazbe Charlotte De Witte, i to neposredno prije presudnih izbora na kojima će se nakon gotovo dvije godine protesta konačno suočiti Vučić i studenti. Namjera je ovog događaja jasna – poslati mladima u Srbiji poruku da je vlast uz njih i da ih podrže na sudbinskim izborima.
“Mi ne možemo reći koji su Vukelićevi motivi. Moguće je da je to samo novac. Možda kao poslovni čovjek i ne zna da iza koncerata u Srbiji stoji kulturocid srpskih vlasti kojim na scenu pokušavaju vratiti svoj mir i poručiti, po običaju, da je sve u redu. Umjetnike koji su stvorili cijelu priču izbacuju, zabranjuju im rad, gradske uprave pjevačima ne daju pjevati u gradskim prostorima, bez jasnog objašnjenja. Dakle, mi ne znamo je li Vukelić Vučićev čovjek ili samo radi svoj posao, ali bilo bi dobro da zna kako njegovi projekti iznenada mijenjaju dugogodišnje projekte koji su stvorili srpsku kulturnu scenu.”
Vukeliću smo poslali niz pitanja na koja nije odgovorio, poput onog jesu li ga kontaktirali agenti BIA-e. Nije rekao ni podupire li, svjesno ili nesvjesno, rušenje srpske kulturne scene te je li u pozadini samo novac ili i politika. Nije htio reći ni tko plaća dolazak De Witte, pa je odbio reći i je li u kontaktu s Ivicom Dačićem. Dao je samo načelnu izjavu.Riječ je, kazao je, isključivo o poslovno-partnerskoj suradnji u okviru koje BSH sudjeluje u organizaciji nastupa međunarodno poznatih DJ-eva i glazbenika.
„BSH je apolitična organizacija te svoje projekte i suradnje ne povezuje s političkim strankama, institucijama ili političkim kampanjama. U konkretnom partnersko-poslovnom odnosu ne primamo donacije niti sponzorstva lokalnih ili državnih vlasti, već prihod ostvarujemo isključivo kroz komercijalne aktivnosti i partnerske suradnje s globalnim brendovima“, rekao je šef BSH. Odbacio je veze s podrškom bilo kojoj politici. A sve ide i na gore, beogradski međunarodni teatarski festival (BITEF), jedan od najstarijih i najuglednijih u Europi, ostao je početkom 2025. bez umjetničkog direktora Nikite Milivojevića jer mu gradska skupština nije produžila mandat. Prema više izvora zbog toga što je na prošlom izdanju švicarski redatelj Milo Rau javno kritizirao vlast, a i zbog Milivojevićeve podrške prosvjedima. Bitef 2025. nije održan u punom, službenom formatu, nego kao improvizirano “gerilsko” izdanje, a i izdanje 2026. suočilo se s nizom otkazivanja stranih trupa koje su odbile sudjelovati iz solidarnosti sa srpskim umjetnicima pod pritiskom.
Krvava ruka
Ovog ljeta Petrovaradinska tvrđava u Novom Sadu prvi put nakon četvrt stoljeća nije odjekivala basovima. Festival Exit, brend koji je Srbiju “prodavao” svijetu bolje od ijedne turističke kampanje, seli se u Crnu Goru. Iza te odluke ne stoji pad interesa publike, jer je lani bilo oko 200.000 posjetitelja, nego, po izjavama organizatora novinarima, sustavan politički pritisak jer je festival javno stao uz studentske prosvjede.
No Exit, koji su ugasili zbog pobune, na pobuni je i procvao. Nastao je 2000. kao studentski pokret protiv režima Slobodana Miloševića, a stotinu dana “sjedenja” na kampusu Sveučilišta u Novom Sadu preraslo je u glazbeni festival na Petrovaradinskoj tvrđavi. Dvadeset pet godina poslije taj se krug zatvorio na simboličan način, festival koji je rođen iz studentske pobune ugašen je upravo zato što je odbio šutjeti dok studenti opet prosvjeduju.
Organizator je više puta javno opisivao niz koraka kojima je festival doveden do ruba: najprije su ga prestali sufinancirati iz gradskog i pokrajinskog proračuna, uslijedio je pritisak na dugogodišnjeg sponzora MTS da nakon 23 godine otkaže ugovor, pa su počeli pritisci na dobavljače… Uoči izdanja 2025., kada su na glavnoj pozornici nastupili i studenti, Exit podržali pjevačica Gala i osnivač Live Aida Bob Geldof, a bend Atheist rap na ekranu prikazao krvavu ruku koja je simbol višemjesečnih prosvjeda, agencija za osiguranje od 800 djelatnika navodno je bila pod pritiskom da se povuče. Pritiske su navodno vršili i agenti sve moćnije i bahatije BIA-e. Dozvola za korištenje Tvrđave stigla je tek dva-tri dana prije festivala.
Kovačević je za Radar rekao i da mu je za Exit ponuđeno nekoliko milijuna eura, što svjedoči koliko je javnog novca Vučić spreman uložiti u peglanje imidža uoči izbora. Nedugo pošto mu je supruga umrla, a on ostao s troje djece, ponudu je odbio i time se uvrstio u krug Vučičevih neprijatelja.
Izravna kontrola
Exit nije usamljen, sličan obrazac zahvatio je i Novosadski jazz festival, čije je vodstvo praktički preuzeo Kulturni centar Novog Sada, dakle gradska uprava grada u kojem Vučićev brat Andrej, kako su nam proljetos ispričali stanovnici, drži gotovo sve kafiće. Srbijanski mediji pišu kako se, upravo zbog očiglednog postojanja “crnih lista” nepodobnih umjetnika generacija koja je stvorila neovisne kulturne projekte odlučila pobuniti, onako kako jedino znaju, vrhunskim događajem. Zna mu se zasad samo ime – Blacklist, tj. Crna lista. Naš izvor kaže kako u ovoj Srbiji nije lako naći ni privatnu, a kamoli državnu parcelu koja bi ugostila vrhunski spektakl bez cenzure. “Nitko si ne želi priuštiti ispitivanje, a vrlo vjerojatno i dulji boravak u zatvoru”, kažu naši sugovornici.
Ističemo kako se čini da oni nisu samo glazbeni nego i politički stručnjaci jer u svemu vide politiku, no slijed koji nam je objasnila sugovornica jasan je potpis pretvaranja države u apsolutno homogenu i inertnu masu nesklonu provjeravanjima i pobunama. Ni mnogi Srbi ne shvaćaju što se događa jer Vučić i njegova kamarila uporno optužuju Hrvatsku i “teškog ustašu Tonina Piculu” za svjesno podrivanje i rušenje vlasti koju je “izabrao srpski narod”. No evo što su dobili.
Ono što nastaje na mjestu ugašenih ili oslabljenih manifestacija nije praznina, nego paralelna infrastruktura zabave pod izravnom kontrolom vlasti ili njoj bliskih poduzetnika, financirana iz proračunskih tokova vezanih uz EXPO 2027. Kragujevački Arsenal fest, donedavno neovisni rock-festival, kupio je bivši trgovac oružjem i član Glavnog odbora SNS-a Nemanja Marijan, ujedno i bivši glavni tajnik Vaterpolskog saveza Srbije.
Zajednička nit
Bir fest (Beerfest) preuzeo je Sky Music nakon što su izvođači prošlih godina masovno bojkotirali program, a novosadski Blokstok, iako se predstavlja kao “festival ekipe iz kraja”, vode dužnosnici Vučićeva SNS-a. Beograd na vodi ugostio je 2025. Nicka Cavea preko organizatora bliskih vlasti. Zajednička je nit tih manifestacija onemogućavanje bilo kakva slobodnog izražavanja umjetnika. Ni publika nije pošteđena jer se mladima, recimo, skidaju proturežimske naljepnice i natpisi s odjeće.
No za kraj doznajemo i prilično bizarnu anegdotu. U jednoj TV seriji glumačka je postava otvoreno bila protiv Vučića. Kako bi ih uklonili iz serije, na brzinu je napisana epizoda u kojoj baš svi umiru, i to strijeljanjem. Osim što je ta epizoda naprasno maknula glumce s ekrana, poruka scenskog strijeljanja više je nego jasna, jer kad glumca “ubiješ” ne dajući mu prostor da radi, to je gotovo identično kao kada ga netko izvede pred streljački vod. Smrt glumca uvijek je i simptom smrti kulture, one kojoj se Srbija do Vučića divila, a sada se jedni i drugi gledaju preko ograde “Ćacilenda” ispred Narodne skupštine.
U tim uvjetima uistinu ne iznenađuje što je najvažniji i najveći “kulturni” spektakl u Srbiji 2026. bio dolazak leša osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. Doček uz bakljadu, državni avion i sve počasti zaprepastio je Europu, ali ne i naše sugovornike. “Prvo ubiješ medije, zatim kreneš na kulturu. To je školski recept za stvaranje diktature, a mi upravo u njoj živimo zarobljeni već godinama”, zaključuje naš sugovornik.
Srbija klizi u kulturnu katastrofu
Festivali i koncerti održavaju se s ciljem privida normalizacije, gdje Vučić pokušava dokazati da je vratio kontrolu. Ali svatko tko poznaje srpsku glazbenu scenu zna da su svi veliki festivali nastali na buntu, a ne na poslušnosti radi kampanje. Festivali ne sudjeluju u kampanji tako da postaju Vučićevi mitinzi ili slično. Vučić ne plaća da ga hvale, nego samo da ga ne blate – pojednostavljeno govori poznavatelj scene.
“Kazališnom scenom dominiraju dokazani ratni huškači i ratni profiteri pa je publika suočena s oskudnim, politički prilagođenim repertoarom, o čemu svjedoče brojna otkazivanja sudjelovanja na Bitefu međunarodno priznatih umjetnika”, rekla je za list Danas Bojana Leko, predsjednica resornog Odbora za kulturu u Stranci slobode i pravde, upozorivši da Srbija klizi u kulturnu katastrofu s ciljem još jednog Vučićeva dobivanja izbora.
Sterijino pozorje prvi put u povijesti bez potpore
Pokrajinski je sekretarijat za kulturu Vojvodine 2025., prvi put u povijesti, uskratio potporu Sterijinu pozorju, najstarijem srpskom kazališnom festivalu, osnovanom 1956. Bez novca su ostali i Šekspir festival, Festival profesionalnih kazališta Vojvodine te dječji ekološki teatarski festival iz Bačke Palanke, čija je ravnateljica mjesecima bila meta medijskih napada zbog kritike vlasti. Iz kulturnog života nestali su, prema pisanju domaćih novinara i umjetničkih udruženja, i drugi dugogodišnji festivali, poput Buk toka, dok je glumac Milan Kovačević ostao bez angažmana nakon što je javno govorio ispred sinove škole.
