„Ljudi su tamo, moramo nešto napraviti“: Mladi Sarajlija s prijateljima stigao u pomoć tijekom požara

Postoje ljudi koji su spremni pomoći drugima, čak i nepoznatima. Vjerovali ili ne, ima među nama takvih ljudi, spremnih priskočiti drugima u pomoć bez da zauzvrat traže nešto. Ne žele niti svoj identitet otkriti jer ne pomažu zato da bi završili u medijima ili da bi ih ljudi hvalili, jednostavno – samo žele pomoći. Jedan od takvih je naš sugovornik, mladić iz Sarajeva. Sa skupinom svojih sugrađana stigao je u na omiško područje kada je bilo najteže. Vatra je gutala sve pred sobom, ljudi su u panici bježali pred vatrenom stihijom, spašavali gole živote. Neki su ostali bez onoga što su cijeli svoj život stvarali.

Trenutak kad su shvatili da moraju pomoći

Ovaj mladić u tom je trenutku shvatio da mora pomoći. On i njegovi prijatelji samo su sjeli u automobile i došli u Hrvatsku.

„Prvo što nam je prošlo kroz glavu bilo je: ‘Ljudi su tamo, moramo nešto napraviti.’ Kada vidiš da se požar širi i da vatra ugrožava ljude, kuće i prirodu, teško je samo sjediti i gledati. Nismo puno razmišljali o tome tko je odakle. U tom trenutku najvažnije je bilo pomoći koliko možemo.

Bilo je praktički spontano. Vidjeli smo što se događa, čuli informacije s terena i jednostavno rekli: ‘Idemo.’ Nije bilo nekog velikog plana ni puno priče. Sjeli smo u automobile i krenuli prema Hrvatskoj. Znali smo da možda nećemo moći napraviti puno, ali smo smatrali da je bolje pokušati pomoći nego ostati kod kuće i samo gledati što se događa.

Nismo krenuli s idejom da zamijenimo profesionalne vatrogasce. Oni su obučeni ljudi koji znaju kako se ovakve situacije rješavaju. Mi smo prvenstveno krenuli vođeni željom da pomognemo gdje god možemo i da budemo dodatne ruke na terenu. Najvažnije nam je bilo slušati upute ljudi koji imaju iskustvo i ne ugrožavati ni sebe ni druge“, kaže nam mladić.

“Vatra, dim, visoke temperature…”

Opisao nam je kako je sve izgledalo na mjestu događaja.

„Situacija je bila puno ozbiljnija nego što se mogla doživjeti preko fotografija i videa. Vatra, dim, visoke temperature i ljudi koji neprestano rade ostavili su snažan dojam na nas. Vidjeli smo koliko je naporan posao vatrogasaca i koliko je koordinacije potrebno da bi se požar držao pod kontrolom. Tada tek shvatiš koliko je svaka pomoć i svaki čovjek na terenu važan.

Najviše ću pamtiti osjećaj zajedništva. Ljudi koji se možda nikada prije nisu upoznali stajali su jedni uz druge i pomagali koliko su mogli. Posebno mi je ostalo u glavi kada vidiš vatrogasca koji je već iscrpljen, ali i dalje nastavlja raditi. To su trenuci koji čovjeku promijene pogled na neke stvari“, kazuje nam dalje.

Naravno da čovjeku u takvim trenucima nije svejedno. Naravno da se osjeti strah.

„Naravno da sam osjetio strah. Mislim da bi bilo neiskreno reći da straha nije bilo. Kada se nalaziš blizu velikog požara, vidiš vatru i osjetiš koliko je situacija nepredvidiva, normalno je osjetiti strah. Ali strah ne znači da trebaš okrenuti leđa i otići. Bitno je ostati priseban, slušati upute i pomoći na način koji je siguran“, priča nam.

Opisao nam je i koliko brzo su se okupili.

„Došli smo kao ekipa iz Bosne i Hercegovine, a okupili smo se vrlo brzo nakon što smo vidjeli kakva je situacija. Nije tu bilo nekog posebnog organiziranja danima unaprijed. Ljudi su se javili, dogovorili smo se i krenuli. Mislim da je upravo to pokazalo koliko ljudi, kada vide da je nekome potrebna pomoć, mogu brzo reagirati i staviti razlike po strani“.

Ljubav prema Hajduku

Inače, s našim područjem veže ga jedna posebna ljubav, a to je ona prema – Hajduku.

„Hajduk pratimo već jako dugo i to je jednostavno ljubav koja se teško može objasniti riječima. Ja sam Hajduk počeo pratiti još s osam godina. Za klub sam prvi put čuo preko društvenih mreža, počeo pratiti utakmice, navijače i sve ono što okružuje Hajduk, i s vremenom je ta ljubav samo rasla. Mislim da se neke ljubavi jednostavno ne biraju one se rode i ostanu za cijeli život. Za mene je Hajduk upravo to“, kaže nam.

GALERIJA

Kliknite za pregled

Pojasnio nam je i zbog čega želi biti anoniman.

„Mi smo kao grupa došli iz Bosne i Hercegovine da pomognemo ljudima tokom požara. Naše identitete za sada ne želimo otkrivati, prvenstveno zbog našeg posla, ali i zato što smatramo da ovo nije nešto zbog čega čovjek treba tražiti pažnju ili pohvale. Došli smo jer je ljudima bila potrebna pomoć i to je jedino što nam je bilo važno.

Želim da ljudi znaju da nas nekoliko ljudi iz Bosne i Hercegovine neće zanimati granice kada je nekom potrebna pomoć. Ako sutra bude požar, poplava ili bilo kakva druga situacija u kojoj možemo pomoći, nije nam bitno u kojoj se državi to dešava, ako možemo pomoći ljudima, mi ćemo doći.

Ovo nije bilo zbog politike, vjere, nacije niti bilo kakvog interesa. Došli smo pomoći ljudima i, ako možemo, spasiti nečiji život, to je cijela priča. Ako neko od ljudi želi lično stupiti u kontakt sa mnom, mogu se javiti stranici Dalmacija Danas, pa će stranica proslijediti moj kontakt.

I na kraju želim naglasiti da ništa od ovoga možda ne bi bilo moguće bez jedne grupe ljudi koja nam je pomogla oko svega, grupe na Facebooku i Instagramu pod nazivom Atomski Hajduk, kojima ovim putem želim iskreno zahvaliti na podršci i pomoći.“

VIDEO Potresna svjedočanstva s požarišta: “Sve se u trenutku okrenulo, ljudi su počeli bježati”