Osim što je posljednja s dva osvojena boda u sedam odigranih kola, Gorica je i najneefikasnija momčad lige jer je dosad postigla tek četiri pogotka. Pritom je tri potpisao Bruno Bogojević, a jedan Ivan Cvijanović, koji je Turopoljce spasio poraza od Varaždina golom za 2:2 u posljednjoj sekundi dvoboja prošlog kola. S obzirom da Bogojević igra na krilnoj poziciji, a Cvijanović je stoper ili lijevi bek, odmah zvoni u ušima kako su napadači zasad ostali na nuli.
Ipak bi preciznije bilo reći jedan napadač jer trener Mario Carević je u svih sedam prvenstvenih utakmica kao startnu špicu koristio 27-godišnjeg Patrika Mijića, koji je ovoga ljeta doveden iz grčkog kluba Kifisia, gdje je bio posuđen iz austrijskog Hartberga. Strateg Gorice je bio limitiran u izboru napadača jer su otpočetka sezone izvan stroja zbog ozljeda Ante Erceg i Wisdom Sule, dok u Medina Gashija i novopridošlog Bartola Karduma očito nije imao dovoljno pouzdanja.
Tako je Mijić dobio maksimalno povjerenje, ali na terenu ga nije opravdao, bolje reći u potpunosti je razočarao svojim izvedbama. Gorica je ukupno stvorila 12 velikih prilika, a većinu ih je promašio upravo Mijić, dok je prosječno imala 9,4 udarca po utakmici, ali tek 0,6 postignutih pogodaka. Od ona tri koja je postigao Bogojević, jedan je bio iz kaznenog udarca u dvoboju protiv Hajduka.
Odgovornost za lošu realizaciju ide i na račun ostalih igrača, pogotovo veznjaka, a navijači Gorice dobro pamte i gredu koju je protiv Dinama pogodio Cvijanović. Da je to bio gol, vjerojatno ne bi bio doživljen minimalni poraz na Maksimiru, a ostao je i onaj iznenađujući podatak da su Turopoljci najviše čistih prilika iskreirali baš protiv Dinama.
Poslije sretnog remija s Varaždinom i trener Carević je priznao kako mu momčad još nije u stanju ponuditi u napadu ono što se očekuje, a razloge vidi u ozljedama i nedovoljnoj spremnosti nekih dovedenih igrača. Poseban naglasak stavio je na Frana Brodića i francuskog veznjaka Toma Lacouxa, ali i na tek oporavljenog iskusnog napadača Antu Ercega.
Brodić i Erceg i njihova prava forma nešto je što najviše iščekuju i on i navijači Velikogoričana, s obzirom da su to klasični gol-igrači, koji mogu probiti svaku obranu. Erceg je nakon duge pauze zbog ozljede mišića protiv Varaždina konačno bio na klupi, dok je Brodić ulazio u zadnja dva kola, ali vidljivo je da kaska u fizičkoj spremi jer nakon odlaska iz mađarskog Ujpesta cijelog ljeta nije imao klub. Brodića je moguće koristiti u više uloga, kao povučenu špicu, takozvanu “lažnu devetku”, pa i klasičnog napadača, a iskustvo i kvaliteta koju ima trebali bi garantirati i toliko potrebni konkretni učinak.
No, koliko god bitne bile pojedinične kvalitete, Gorica mora značajno unaprijediti momčadsku igru, učiniti je bržom i okomitijom, a samim tim i opasnijom po suparnike. Carević tu ističe i psihološku komponentu da nije lako imati samopouzdanje pod utegom posljednjeg mjesta, ali kako s njega pobjeći ako se ne počnu postizati golovi?
Trotjedna prvenstvena pauza također je nešto što u velikogoričkom klubu željno čekaju, smatrajući da će u tom periodu ispraviti brojne stvari, ali prije nje je na redu subotnje gostovanje u Puli kod Istre 1961. Otkako je listopada 2024. sjeo na klupu Gorice, Carević je najviše uspjeha imao baš protiv Puljana, točnije u sedam ligaških utakmica pet pobjeda, te po jedan remi i poraz. Ne treba ni naglašavati koliko bi mu bilo bitno ostvariti i sada pozitivni rezultat na Drosini, ali protiv poletnih domaćina će mu osim obrane trebati i učinak u napadu.
