Putinovo moćno oružje plaši Zapad: Ima neograničen domet i probija američki štit

Rusija gradi poligon za lansiranje Burevestnika – eksperimentalne krstareće rakete na nuklearni pogon, objavio je Reuters. Postrojenje je gotovo dovršeno, što sugerira da bi novi projektil mogao uskoro ući u arsenal ruskih strateških raketnih snaga. Burevestnik je navodno lociran unutar skladišta nuklearnih bojevih glava, nazvanog Vologda-20, otprilike 600 kilometara od ruske granice s Finskom i Estonijom. Podsjetimo, zamjenik ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov rekao je da će Rusija unijeti izmjene u svoje smjernice o korištenju nuklearnog oružja kao odgovor na Zapadnu eskalaciju u ratu u Ukrajini, izvijestila je u nedjelju ruska državna novinska agencija TASS.

Ova raketa, koju je predsjednik Vladimir Putin opisao kao “nepobjedivu” zbog gotovo neograničenog dometa i sposobnosti izbjegavanja američke proturaketne obrane, postala je predmetom interesa nakon što su snimke, snimljene 26. srpnja 2024. od strane Planet Labsa, otkrile građevinske aktivnosti u Vologdi, oko 475 kilometara sjeverno od Moskve. Analitičar Decker Eveleth i drugi stručnjaci smatraju da su te građevinske aktivnosti povezane s lansirnim rampama i objektima za održavanje Burevestnika.

Prema pisanju Foreign Policyja Vologda-20 sadrži devet fiksnih pozicija za lansiranje, kao i objekte za pripremu projektila i bunkere za skladištenje nuklearnih bojevih glava. S obzirom na to da je sve na istoj lokaciji, vjerojatno je da će Burevestnik biti spreman za trenutno lansiranje.

Projektil kao adut za pregovore

Raspoređivanje Burevestnika u Vologdi omogućilo bi ruskoj vojsci da skladišti rakete s nuklearnim oružjem u svojim bunkerima, čineći ih dostupnima za brzo lansiranje. Međutim, Burevestnik, unatoč Putinovim tvrdnjama, ima problematičnu povijest testiranja s nizom neuspjeha, uključujući katastrofalnu nesreću 2019. godine.

Jeffery Lewis, s Instituta za međunarodne studije Middlebury u Montereyu se složio s Evelethom nakon što je na njegov zahtjev pregledao slike. “Sugeriraju nešto vrlo jedinstveno, vrlo različito. I naravno, znamo da Rusija razvija ovaj projektil na nuklearni pogon”, rekao je. Mnogi zapadni stručnjaci izražavaju sumnju u stratešku vrijednost ovog oružja, s obzirom na njegovu ranjivost i potencijalne ekološke rizike. Raspoređivanje Burevestnika nije obuhvaćeno sporazumom Novi START, koji ograničava raspoređivanje strateškog nuklearnog oružja te se spekulira da bi Moskva mogla koristiti ovaj projektil kao pregovarački adut u budućim pregovorima.

S druge strane, američka raketa Tomahawk sa svojim dometom do 2500 kilometara ne može dosegnuti interkontinentalne ciljeve, dok bi motor Burevestnika teoretski mogao raditi danima, omogućujući raketi da iz svoje baze u Rusiji dosegne ciljeve čak i u SAD-u, pod uvjetom da leti nisko kako bi izbjegla radar. Unatoč tome što Burevestnikov reaktor omogućuje takav plan, precizno navođenje projektila na cilj i dalje bi bio golem izazov.

Nestabilan projektil

Burevestnik bi trebao postati prvi operativni projektil na nuklearni pogon. SAD je istraživao ovakav koncept projektila 50-ih i 60-ih godina u okviru projekta Pluton, ali je sve otkazano zbog zabrinutosti oko opasnosti koju bi sustav predstavljao za američko stanovništvo. Takva zabrinutost potvrđena je 2019. kada je Burevestnik eksplodirao tijekom testiranja i usmrtio nekoliko ruskih znanstvenika koji se bave projektilima.

Napredni pogonski sustav Burevestnika i gotovo neograničeni domet mogli bi Rusiji omogućiti korištenje ove rakete na radikalno nove načine. Ravnatelj obrambene obavještajne službe Ujedinjenog Kraljevstva, general James Hockenhull, rekao je 2020. novinarima da Moskva testira sustav krstarećih projektila na nuklearni pogon s “globalnim dosegom koji omogućuje napad iz neočekivanih smjerova” i ima “gotovo neodređeno vrijeme krstarenja”. To znači da bi projektil mogao letjeti oko određene mete dugo vremena prije napada, potencijalno čak i letjeti oko cijele Zemlje.

Ovo je izazvalo zabrinutost da bi Rusija mogla lansirati projektile Burevestnik ako se nađe u krizi. Projektili bi zatim mogli krstariti blizu ciljeva u SAD-u i zemljama NATO-a dok čekaju upute. To bi Moskvi omogućilo brzi udar nakon izdavanja zapovijedi, značajno skraćujući vrijeme NATO-ove reakcije na rusku agresiju. Neki su analitičari čak nagađali da bi Rusija mogla poslati Burevestnik iznad europskog teritorija, a potom ga vratiti u bazu te tako zastrašiti saveznike u NATO-u da odustanu i popuste pred ruskim zahtjevima.

Two factors limit Burevestnik’s capabilities and potential uses: range and visibility, @dex_eve writes. https://t.co/dwdfxnWYtw

— Foreign Policy (@ForeignPolicy) September 4, 2024

Brojni problemi Burevestnika

Kako bi se osiguralo da projektil djeluje bez oslanjanja na satelite, također je opremljen inercijalnom navigacijom, koja pronalazi položaj projektila kroz proces mrtvog računanja. Konzultirajući mehaničke akcelerometre i žiroskope, projektil može odrediti svoj položaj pomnim bilježenjem brzine, smjera te duljine leta. Ali s vremenom se povećavaju male pogreške u sustavu navođenja projektila, slično kao što će mehanički sat u konačnici prestati pokazivati točno vrijeme. Stoga bi dugotrajno krstarenje projektila stvorilo ozbiljan rizik da skrene s kursa i promaši cilj.

Rusija bi mogla pokušati daljinski voditi svoje projektile, ali ograničeni domet ruskih komunikacijskih sustava – zajedno s malim problemom zakrivljenosti Zemlje – drastično ograničava područje u kojem bi Rusija mogla aktivno usmjeravati projektil. Malo je vjerojatno da bi Rusija mogla poslati projektile daleko od svog teritorija i pritom pouzdano komunicirati s njima. Ako bi Rusija instalirala daljinsko navođenje, projektili bi i dalje bili ranjivi na aktivnosti elektroničkog ratovanja.

Međutim, to ne znači da je domet Burevestnika beskoristan. Krstareće rakete zapravo su zrakoplovi za jednokratnu upotrebu; kao i kod aviona, njihov domet određen je faktorima uštede goriva. Visina na kojoj projektil leti predstavlja važan kompromis: domet naspram otkrivanja. Što više leti projektil s tradicionalnim mlaznim motorom, to postaje učinkovitiji u potrošnji goriva; budući da je zrak rjeđi, otpor je manji. Ali krstareće projektile na većim visinama radar također lakše detektira. Nasuprot tome, manje visine omogućuju projektilima da lakše izbjegnu otkrivanje, ali gušći zrak zahtijeva da mlazni motori sagore više goriva, značajno skraćujući domet projektila.

‘Jastrebovi’ likuju, Rusija objavila ono od čega strahuje svijet: Stiglo jezivo upozorenje

Glavna prednost Burevestnikovog motora na nuklearni pogon je ta što ne treba praviti kompromise između potrošnje goriva i mogućnosti detektiranja. Iako je Burevestnik možda teže otkriti, on nije nevidljiv. Krstareće rakete su nevidljivije od ostalih raketa jer stvaraju snažne toplinske signale samo u trenutku lansiranja. Nakon toga, toplinski ispust je manji – može ga se otkriti, ali ga je teže pratiti, posebno satelitima u svemiru koji moraju gledati kroz često mutnu atmosferu, piše FP.

Za Burevestnik, međutim, ta prednost nestaje što ga Rusija duže pušta da krstari. Stavljanje projektila u stanje pripravnosti u zraku na duže vremenske periode dalo bi kopnenim, pomorskim, zračnim i svemirskim obrambenim sredstvima NATO-a više vremena za otkrivanje i presretanje projektila. Rusija bi mogla pokušati ublažiti ovaj problem tako što bi lansirni sustav učinila mobilnim, dopuštajući mu da sakrije odakle je projektil krenuo, ali to nije učinila. Umjesto toga, Rusija gradi fiksne lansirne lokacije, koje će izviđačke snage NATO-a pomno promatrati radi bilo kakvog znaka lansiranja. Time je letove Burevestnika lakše predvidjeti i lakše pratiti. Burevestnik nije čudesno oružje, a izazovi koje postavlja po sigurnost NATO-a nisu ni novi ni nepremostivi. Možda izgleda zastrašujuće na papiru, ali tehnički problemi njegove misije ograničavaju njegovu prijetnju. Možda je jedna od najboljih stvari koje NATO može učiniti kako bi ostao jak u krizi prozvati ovo naoružanje onim što jest – terorističko oružje.