Izgrlili su se i izljubili kao najbolji prijatelji, a bili su i iskreno nasmijani. Sve je izgledalo kao prekid veze u kojoj je i jednoj i drugoj strani laknulo što je napokon gotovo. Tako je, doznajemo, izgledala sjednica Glavnog odbora SDP-a prošle subote, na kojoj je članovima predstavljena odluka o kojoj se govorilo danima, a šaputalo mjesecima. Sisački SDP-ovac Marko Krička odlazi s mjesta jednog od operativno najvažnijih ljudi Partije, glavnog tajnika stranke, a dolazi “svježa krv”, gorljiv i prepoznatljiv mladi zadarski političar Jure Zubčić.
No, kao i uvijek, stvari nisu tako idealne. Krička odlazi “na bolje mjesto u Sabor”, rekli su u Partiji, ali to je potpuna besmislica. Krička će jednostavno aktivirati mandat koji mu pripada u Saboru, a kojeg se odrekao radi posla u stranci. To što će pritom postati potpredsjednikom Kluba zastupnika SDP-a u Saboru daje mu, kaže naš sugovornik iz stranke, utjecaj približan mjestu potpredsjednika ping-pong ili šahovske sekcije. Ostaje činjenica da predsjednik stranke Siniša Hajdaš već dulje vrijeme “ne može smisliti” Kričku, a emocije su obostrane.
Iako je stranka pokušala cijelu stvar prezentirati kao logičnu i posve mirnu kadrovsku reorganizaciju, iza formalnog priopćenja stoji sukob koji dugo tinja i niz epizoda koje bacaju svjetlo na to zašto je baš Krička, jedan od najistaknutijih kadrova bivšeg šefa SDP-a, a sada pulskog gradonačelnika Peđe Grbina, na kraju postao žrtvom stranačke rekonstrukcije pod Hajdašem Dončićem. To što je postao potpredsjednik Kluba zastupnika može se gledati samo kao rijetko pozitivan Hajdašev strateški potez, jer je postojala opravdana sumnja da bi Krička zbog nezadovoljstva predsjednikom mogao napustiti stranku.
Pad na marginu
Time bi se pridružio onima koji nakon višegodišnjeg stranačkog staža napuštaju SDP ogorčeni političkim i privatnim životom Siniše Hajdaša Dončića, a pogotovo njegovim sad već javnim preljubom, kako neki nazivaju ustupke koje će SDP učiniti budućem koalicijskom partneru Možemo. Posljednje što stranci sada treba jest da je napusti još jedan saborski zastupnik (jer Kričkin je mandat neotuđiv) ni dva mjeseca nakon što je buru u javnosti svojim izlaskom iz stranke izazvao Branko Kolarić, donedavni ravnatelj zagrebačkog Zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”.
Krička bi u saborskom klubu trebao, kako je rekao politički tajnik i jedan od najbližih suradnika koji su još odani Hajdašu, Saša Đujić, “koordinirati terenski rad zastupnika”, iako nikomu nije jasno što će mu točno biti zaduženja. “Hoće li provjeravati koliko su terenskih sati imali, organizirati im noćenja ili pisati govore?” pita se sarkastično jedan stranački veteran, pa dodaje kako je jasno da je Krička morao otići. No to je, kaže, trebalo provesti mnogo ranije, a najkasnije u travnju, kada su se iskre sukoba s Hajdašem pretvorile u požar golemih razmjera.
Đujić je istaknuo da je Krička u posljednje tri godine odradio velik posao, bio je glavni tajnik u ključnim trenucima za stranku, od parlamentarnih preko predsjedničkih i europskih pa do lokalnih izbora, potom povjerenik u Rijeci te je pridonio konsolidaciji riječkog SDP-a… Iako je to službeno predstavljeno kao lista Kričkinih doprinosa, zapravo je popis najvećih neuspjeha SDP-a, koji ni na jednim od navedenih izbora nije briljirao, ako se ne računaju predsjednički izbori na kojima je Zoran Milanović osvojio drugi mandat na Pantovčaku. No to se najmanje može pripisati SDP-u – jer teško je vjerovati da su svi Milanovića gledali kao SDP-ova kandidata – a pogotovo stranačkom tajniku.
Javno poniženje
Simptomatično je i to što izvori iz same stranke ne dijele jedinstvenu priču: jedan sugovornik za Hinu tvrdi da nema govora ni o kakvu potresu, ratovima ili klanovima, nego da Krička ima druge političke ciljeve – rad u Saboru i “borbu za Sisak”, dok drugi kaže da je ipak riječ o Kričkinoj smjeni. Ta unutarstranačka nesuglasnost u izjavi danoj neovisnoj državnoj agenciji o tome kako uopće nazvati ono što se dogodilo dobar je pokazatelj da je priča slojevitija od jednostavne administrativne rošade.
Najkonkretniji i najizravniji povod raskolu jest sukob oko čelne pozicije SDP-a u Sisku. Nesuglasice su se stvorile oko mjesta predsjednika SDP-a u tom gradu jer Hajdaš Dončić nije dopustio Krički da zasjedne na to mjesto. Konkretno, Hajdaš Dončić krajem travnja ove godine od Kričke je zatražio da odustane od kandidature za predsjednika sisačkog SDP-a, a zahtjev je stigao samo petnaest sati prije izborne konvencije u Sisku, zbog čega je izborna komisija morala produljiti kandidacijski postupak kako bi se u posljednji trenutak pronašao novi kandidat. Takav potez, izveden gotovo u zadnji čas i pred očima članstva, teško se može protumačiti drukčije nego kao javno ponižavanje i gesta koja šalje jasnu poruku o tome tko u stranci ima zadnju riječ.
Je li to uistinu Hajdaš Dončić ili ipak na stranku najveći utjecaj imaju vjetrovi s Pantovčaka, drugo je pitanje, no ostaje činjenica da je ovo isključivo Hajdašev potez. Pozadinu te odluke treba tražiti u sisačkom političkom nasljeđu koje je Krička nosio na svojim leđima. Kao dugogodišnji zamjenik gradonačelnice Kristine Ikić Baniček, Krička je dijelio odgovornost za mandat SDP-a u Sisku koji je završio izbornim porazom 2025. godine. SDP je izgubio Sisak, a Krička je i sam na tim lokalnim izborima doživio težak osobni neuspjeh. Nasljeđe njihove vladavine iskoristio je lokalni HDZ za niz političkih napada.
Sisački repovi
Tu su i “repovi”, prema navodima sisačkog HDZ-a. Bivša gradonačelnica Kristina Ikić Baniček i njezin zamjenik Krička ostavili su grad u ozbiljnoj financijskoj situaciji s manjkom od 22,3 milijuna eura u gradskoj blagajni, uz netransparentno trošenje novca, skrivanje nalaza Državnog inspektorata o nezakonito izgrađenom dijelu Ledene dvorane te mjesecima skrivano negativno izvješće Državne revizije. Bez obzira na to koliko su te optužbe politički obojene s obzirom na izvor, one su postale dio javne slike o Kričkinu mandatu u Sisku i teret koji ga je pratio u trenutku kad je pokušao preuzeti i formalno vodstvo lokalne stranačke organizacije.
Drugim riječima, Kričkina želja da paralelno s glavnim tajništvom preuzme i čelništvo sisačkog SDP-a, dakle da ojača svoju lokalnu bazu moći, naišla je na otpor predsjednika stranke upravo zato što je taj lokalni teren bio opterećen porazom i optužbama, a moguće i zato što je Hajdaš Dončić u tome prepoznao pokušaj izgradnje neovisne pozicije moći kadra koji je izvorno postavio Peđa Grbin, a ne on sam. Nije tajna da je Hajdaš opravdano paranoičan u vezi s tim komu u stranci uopće može vjerovati, jer nema podršku čak ni članova Predsjedništva stranke, koji, doduše, “kimaju glavama, ali sve neuvjerljivije”, kako kaže jedan naš izvor.
Stranka, koja je Hajdašu dosad zamjerala manjak karizme i političke kreativnosti, sada ima mnogo konkretnije zamjerke, od toga da u povijesti SDP-a nije bilo predsjednika manje sposobnog čuti drugo mišljenje, što je uistinu uspjeh ako je nadmašio čak i poslovičnu aroganciju Zorana Milanovića, do toga da je stranku doslovce ostavio ma nemilost junior-partneru Možemo, koji je više predator nego partner u tom odnosu. Članovi dulje upozoravaju da bi (izgledni) neuspjeh u osvajanju vlasti SDP doveo u situaciju da iz izbora izađe s manje saborskih zastupnika nego što ih trenutno ima, a Možemo sa značajno više.
Bijesni na Hajdaša
Krička je od početka bio “Grbinov čovjek” u aparatu stranke, što je 2023. bila prednost, ali je nakon promjene na vrhu SDP-a i dolaska Hajdaša Dončića na mjesto predsjednika postalo potencijalna slabost. Iako je zadržan na funkciji i nakon smjene vodstva, Hajdaš ga nikad nije uključio u svoj uži tim, kojemu zapravo jedino potpuno vjeruje u stranci, a u kojemu je i sve moćniji politički tajnik Đujić. On jedini, osim povremeno Arsena Bauka, dolazi na sastanke i uopće zna što se i kako pregovara s Možemo. Tu atmosferu otvoreno kritiziraju i članovi Predsjedništva, koji su na Hajdaša bijesni zbog toga što o planovima stranke više doznaju iz novina nego na sjednicama.
Nasljednik, Jure Zubčić, dolazi iz posve drugog dijela stranke, zadarskog SDP-a, gdje je bio predsjednik županijske organizacije i županijski vijećnik. Njegov politički profil izgrađen je oko borbe protiv korupcije u lokalnim javnim ustanovama, kao kandidat za župana Zadarske županije na prošlim izborima isticao je upravo borbu protiv korupcije u javnim ustanovama kao ono po čemu se on i SDP razlikuju od aktera koji na izborima sudjeluju da bi trgovali s HDZ-om, uz naglasak na zaštitu rijeka Une, Krupe i Zrmanje te borbu protiv devastacije pomorskog dobra. Ironično, ni Zubčić na lokalnim izborima 2025. nije uspio. Josip Bilaver iz HDZ-a postao je novi župan Zadarske županije s 26.781 osvojenim glasom, čime je i Zubčićeva kandidatura završila porazom.
Kada su ga mediji tjednima prije pitali hoće li naslijediti Kričku, Zubčić nije htio ni potvrditi ni demantirati te informacije, rekavši samo da je Hajdaš Dončić taj koji može odgovoriti na to pitanje jer upravo on predlaže glavnog tajnika Glavnom odboru. Zubčić je u fokus došao i 2023., kad je, nezadovoljan Grbinom, umalo napustio SDP, a završilo je tako da se povukao s mjesta čelnika zadarskog županijskog SDP-a.
Loš trenutak
Ovu kadrovsku promjenu posebno osjetljivom čini trenutak u kojem se događa. S jedne je strane taj trenutak rekonstrukcije koju će javnost sigurno doživjeti kao novi sukob u SDP-u katastrofalan jer SDP-u rejting tone točno onoliko koliko raste Možemo. Ipak, neki u svemu vide svjetlo.
Rekonstrukcija vrha SDP-a poklapa se s najvećom krizom HDZ-a u posljednjih nekoliko godina. Nakon prosvjeda “Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku” u Zagrebu, organiziranog zbog desetaka tisuća tona ilegalno odloženog otpada u Gospiću, premijer Andrej Plenković prvi je put u deset godina pomalo uzdrman. Javnost sve više doživljava Gordana Jandrokovića kao izazivača, a SDP-om se ovih tjedana širila zabavna montaža Jandrokovića uz Ivu Sanadera, Tomislava Karamarka i Andreja Plenkovića s natpisom “Tko su ovi ljudi oko Jandrokovića”, koja se navodno prvo počela širiti HDZ-om. U takvim okolnostima dio SDP-ovih dužnosnika procjenjuje da je mogući unutarstranački sukob u HDZ-u, uz aferu s otpadom, val koji ne smiju propustiti ako imalo računaju na izbornu pobjedu 2028. Zato sada treba, kažu, brzo složiti svoje redove.
Drugi smatraju da je Krička morao davno otići ako ga već Hajdaš Dončić nije želio za glavnog tajnika, što je svima u stranci bilo vidljivo mjesecima. Zaključak je da je Marko Krička mogao biti smijenjen ranije, a ako ne, onda nakon potpisivanja sporazuma s Možemo, koji bi trebao biti gotov u listopadu.
