Priča koju dugujem iz 8. mjeseca…
Da se podsjetimo…
Vožnja je počela 15. 11. 2025. godine i toga je dana kilometar-sat pokazivao 103.445 km.
Dana 25.08. 2026. kilometar-sat je pokazivao 193.511 km, a danas je 284. dan od početka akcije. U tom razdoblju imao sam 107 voznih dana, odvozio 90.064 km i prikupio više od 348.686 € donacija.
Tada do kraja akcije, 15. 11. 2026., ostalo je još 82 dana. U tom razdoblju moram odvoziti još 29.936 km i prikupiti još 16.314€ kako bih došao do iznosa od 365.000 € donacija.
Zadnjih 10.000 km razmišljao sam o žrtvi.
Što je zapravo žrtva?
Možda o tome rijetko razmišljamo, ali žrtva je prisutna svuda oko nas, u prirodi, u povijesti, u obitelji, u svakom velikom ljudskom djelu.
Pogledamo li prirodu, vidjet ćemo da gotovo ništa vrijedno ne nastaje bez odricanja. Sjeme mora nestati u zemlji da bi iz njega izrastao novi život, a pčela troši vlastiti život stvarajući zajednicu. Priroda nas stalno podsjeća na jednu jednostavnu istinu: da bi nešto novo nastalo, nešto se mora dati.
I čovjek nije drugačiji.
Kroz povijest ljudi su se odricali vlastite sigurnosti kako bi zaštitili svoje obitelji, svoje prijatelje i svoje zajednice. Netko je svoje najbolje godine dao znanosti, netko umjetnosti, netko pomaganju drugima, a netko je dao i vlastiti život vjerujući da će zbog njegove žrtve život drugih biti bolji.
Ali žrtva ne mora uvijek biti velika da bi bila stvarna.
Ponekad je to samo vrijeme koje nekome poklonimo ili komad vlastite udobnosti. Ponekad odustanemo od nečega što želimo kako bi netko drugi dobio ono što mu je potrebnije.
I upravo tu počinje moja priča.
Ove godine odlučio sam veliki dio svog vremena, svoje energije i svog života staviti u službu drugih. Sjeo sam na Bumblebeeja i krenuo.
Znao sam da će biti teško. Znao sam da će biti dana kada ću poželjeti stati. Znao sam da ću propustiti trenutke koje ne mogu vratiti. Ali kada znaš zašto voziš, onda kilometri više nisu samo kilometri.
Svaki od njih postaje mali dio jedne veće priče, jer ono što ja gubim, netko drugi možda dobiva.
Ja dajem svoje vrijeme, a netko dobiva nadu. Ja se odričem svoje godine života, a netko možda dobiva priliku koju bez te pomoći ne bi imao.
I možda je upravo to najveći paradoks žrtve.
U trenutku kada nešto daješ drugome, shvatiš koliko toga zapravo imaš.
Shvatiš da vrijeme nije samo nešto što trošimo. Vrijeme je najvrjednija stvar koju čovjek može pokloniti, jer kada ga jednom damo, ne možemo ga vratiti, jedini resurs koji ne možemo nadoknaditi.
Zato ova vožnja za mene nije samo priča o motoru, kilometrima i izdržljivosti.
Ona je pitanje koliko smo spremni dati od sebe da bi nekome drugome bilo bolje.
Možda ne mogu promijeniti cijeli svijet, ali mogu promijeniti nečiji svijet, nekoj bolesnoj osobi kojoj su potrebni pomoć i nada.
I ako moj umor može nekome donijeti olakšanje, onda on ima svoju svrhu, a ako moje odricanje nekome donese priliku, onda ono dobiva smisao.
Zato ne želim da ova priča bude priča o meni. Želim da bude priča o svima nama, o svakoj osobi koja je pomogla (preko 1.700 donatora), svakoj riječi podrške i svakom kilometru koji smo zajedno napravili i koji je postao dio iste žrtve.
A možda je upravo u tome njezina najveća snaga. Žrtva pojedinca može biti mala, ali kada se na nju nadovežu drugi ljudi, može nastati nešto što je puno veće od svih nas.
Kao što jedna kap ne znači mnogo, ali milijuni kapi mogu napraviti slap.
Tako i jedan čovjek može napraviti prvi kilometar, a onda se pojave drugi i odjednom shvatimo da nismo sami.
Možda ću jednog dana zaboraviti koliko je bilo kilometara, ali nadam se da nikada neću zaboraviti zašto sam krenuo.
Jer ja život ne mjerim po onome što sam uspio zadržati za sebe, nego po onome što sam bio spreman dati drugima.
A ako sam morao žrtvovati godinu dana svog života da bi netko drugi dobio novu nadu, onda znam da nisam izgubio vrijeme i upravo je to najljepše što mogu napraviti sa svojim životom.
Još jednom, veliko hvala svima koji sudjelujete u ovom mom stvaranju životnog djela. Nadam se da ću ga uspješno odraditi do 15. 11. 2026. godine.
Kliknite za pregled
MOJE PSIHOFIZIČKO STANJE
Jako sam iscrpljen, i psihički i fizički. Zbog velikog opterećenja postao sam vrlo razdražljiv, a zbog stalnog opterećenja senzorike sve više tražim mir i samoću kako bih se mogao odmoriti i napuniti energiju.
Bolovi su sve izraženiji, posebno u području leđa, kukova i na mjestima svih dosadašnjih lomova. Povremeno mi trnu ruke i noge. Imam i učestalije grčeve u nogama, u području listova i bedara. Sve više osluškujem svoje tijelo i pokušavam ga pratiti te mu dati odmor kada osjetim da mi je potreban. I dalje imam krvave stolice zbog hemoroida, a u zadnje vrijeme me muče i žuljevi na stopalima zbog učestalog nošenja čizama.
Nije lako, ali pokušavam pronaći granicu između onoga što moram napraviti i onoga što moje tijelo može izdržati.
STANJE BUMBLEBEEJA
I Bumblebee sve više pokazuje koliko je kilometara iza njega.
Troši sve više ulja i trenutno smo na otprilike 3 litre na 10.000 km. Prešli smo na gušće ulje i nadam se da će se time potrošnja smanjiti.
U prednjem dijelu ovjesa pojavilo se jako puno škripanja. Nakon što sam promijenio hladnjak, više nema problema s pregrijavanjem, pa se nadam da će i motor i ostatak motocikla izdržati do samog kraja.
Kao i ja, i Bumblebee ima iza sebe ogroman broj kilometara.
Zato ga sada više ne gledam samo kao motocikl, nego kao suputnika koji zajedno sa mnom prolazi kroz sve ovo.
Još nije gotovo. Idemo dalje, kilometar po kilometar, do 15. 11. 2026.
Svi vi koji zelite donirati ili mi pomoći na bilo koji način možete me kontaktirati na broj +38598222893.
Link za donacije:
Željan Rakela
Moja reakcija na članak je…
