Vođa zloglasnog klana koji je slao bande maloljetne djece džepara da pljačkaju turiste u pariškom metrou, zračnim lukama i na popularnim lokacijama poput Disneylanda Paris osuđen je pred sudom u Parizu na višegodišnju zatvorsku kaznu zbog teškog trgovanja ljudima i organiziranog iskorištavanja.
Roberto Hamidović (48), pripadnik romske obitelji podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, predvodio je razgranatu međunarodnu mrežu maloljetnih lopova, uglavnom djevojčica od kojih su neke imale tek 10 godina, a istražitelji procjenjuju da su u prosjeku svakoga dana donosile oko 25.000 eura.
Tijekom sudskog postupka izneseni su potresni detalji o zlostavljanju, pri čemu je rečeno: “Ako prestravljena djeca nisu predala dovoljno novca, bila bi pretučena, opečena ili seksualno zlostavljana”, dok su istovremeno vođa klana i punoljetni članovi obitelji živjeli u raskoši.
Luskuzan život obitelji, iskorištavanje maloljetnika i povezanost s Hrvatskom
Dok su Hamidović i njegovi najbliži nosili dizajnersku odjeću, odsjedali u hotelima s pet zvjezdica, jeli u skupim restoranima, vozili luksuzne automobile i razmetali se novcem u kockarnicama, iskorištavane djevojčice bile su smještene u jeftinim hotelima ili derutnim skvotovima, a na klupici optuženih našlo se ukupno sedmero članova skupine, četvorica muškaraca i tri žene koji su se teretili za trgovanje ljudima, organizirane krađe, pranje novca i zločinačko udruživanje, iako su svi odreda negirali krivnju.
Sud je Robertu Hamidoviću izrekao maksimalnu kaznu od osam godina zatvora i novčanu kaznu od 500.000 eura, njegova supruga Lejla osuđena je na šest godina zatvora i novčanu kaznu od 300.000 eura, piše Guardian, dok su dvojica sinova, nećak i dvije rođakinje dobili zatvorske kazne u trajanju od pet do sedam godina uz obvezu protjerivanja iz Francuske i trajnu zabranu povratka nakon izdržavanja kazne.
Za istražitelje koji ovu mrežu prate već desetljećima slučaj je izazvao snažan osjećaj ponavljanja povijesti jer je francuska policija još 2010. godine uhitila Robertova ujaka Fehmija Hamidovića (58), koji je već bio osuđen za trgovanje ljudima u Austriji, nakon čega je nećak Roberto preuzeo kontrolu nad kriminalnom strukturom za koju se vjeruje da stoji iza čak 75 posto svih krađa u pariškom metrou, iako se sam optuženi na sudu branio tvrdnjom da se zapravo bavi prodajom rabljenih automobila i da mjesečno zarađuje između 2000 i 5000 eura.
Metode djelovanja, uloga mlađih članova i izjave tužiteljstva
Državna tužiteljica Alice Guillet iznijela je potpuno drukčiju sliku, istaknuvši da je obitelj koristila maloljetnike “kako bi si osigurala svojevrsnu nekažnjivost” jer su djeca policiji morala lagati da imaju 12 godina, odnosno godinu dana manje od dobi kaznene odgovornosti u Francuskoj, dok je njihov svakodnevni život opisala kao posebno “težak i bolan”, dodavši: “Bila su to djeca bez korijena i bez budućnosti, čiji roditelji ponekad ne znaju ni datum njihova rođenja”.
Istraga je pokazala da je mlađi sin Roberto Hamidović mlađi (22), nadimka Gony, u ime oca nadzirao bande džepara i rezervirao im taksije za kretanje po Parizu, gdje su skupine djece svakodnevno slane na lokacije poput Disneylanda, zračne luke Charles de Gaulle i metroa s jasnim naređenjem da ciljaju strane turiste i kradu novčanike oko bankomata.
Prema prikupljenim podacima, bračni par Hamidović uspio je prikupiti oko dva milijuna eura, od čega je velik dio sakriven u inozemstvu, a dio vremena obitelj je provodila i u Hrvatskoj, točnije u Puli, dok je mlađi sin istražiteljima priznao trošenje 1420 eura na dvije boce šampanjca u pariškom noćnom klubu kako bi proslavio bratov izlazak iz zatvora, a sinu su nadjenuli ime Al Capone.
Začarani krug kriminala, reakcija obrane i sudbina djece
Tužiteljica Guillet osvrnula se na dublji društveni problem, istaknuvši da je svih sedmero optuženih u vlastitom djetinjstvu bilo prisiljavano krasti za roditelje: “Tijekom ovog suđenja otvorilo se pitanje determinizma, pitanje koje je očito već od prvog retka spisa. Kakve su šanse imali da, kada odrastu, ne počnu i sami slati mlađu djecu na posao? Te su šanse bile male, gotovo nepostojeće. Od žrtava su postali počinitelji… Moramo prekinuti taj defetizam i fatalizam”, zaključivši da su dugotrajne kazne uz protjerivanje jedini način suzbijanja dugogodišnje nekažnjivosti.
Nakon izricanja presude odvjetnica Roberta Hamidovića Emperatriz Aguirre oštro je kritizirala odluku suda riječima: “Kazne su prestroge jer se odnose na kazneno djelo trgovanja ljudima za koje nije bilo opipljivih dokaza”.
Deseci djece koja su korištena kao džepari nisu pozvani svjedočiti radi zaštite identiteta, a nakon uhićenja klana mnogi su nestali ili su ih preuzele socijalne službe, s tim da se vjeruje kako je gotovo polovica te djece u međuvremenu pobjegla iz dodijeljenih smještaja.
