Odvjetnik Vlaho Hrdalo oštro je na LinkedInu reagirao na presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, kojim je oslobođen 24-godišnji državljanin Turske optužen za bludne radnje nad mladom ženom u zagrebačkom noćnom klubu Bunker. Hrdalo je presudu nazvao „antikanonom“, odnosno sudskom odlukom koja je, prema njegovu tumačenju, toliko pogrešna da bi se jednog dana mogla proučavati kao primjer loše sudske prakse.
Hrdalo posebno problematizira dio presude u kojem se navodi da radnje poput zaključavanja žene u WC, guranja ruke u njezino donje rublje i diranja spolovila same po sebi nisu bile dovoljne za utvrđivanje kaznenog djela. „Jedna takva stiže nam s naših sudova gdje se u presudi navodi da zaključavanje ženske osobe u WC, guranje ruke u gaćice i diranje njenog spolovila nije bludna radnja jer je izvršeno ‘u nakani zadiranja u spolni integritet’, a ne ‘u cilju zadovoljenja spolnog nagona’“, ističe Hrdalo.
Odvjetnik pritom podsjeća na ranije stajalište Vrhovnog suda, prema kojem namjera zadovoljenja spolne pohote nije nužan element kaznenih djela protiv spolne slobode. U svojoj objavi Hrdalo je u cijelosti citirao dio ranije odluke Vrhovnog suda.
„U presudi se navodi da guranje ruke u gaćice nije bludna radnja“
„Stoga, iako je u pravilu i očekivano radnja počinitelja usmjerena zadovoljenju spolne pohote isto nije nužan element djela niti je kao takav zakonom propisan kod kaznenih djela iz čl. 152. do 155. KZ/11 pa ne mora nužno biti sadržan u opisu djela. U suprotnom bi razni oblici seksualnog zlostavljanja u kojima počinitelj nije usmjeren na zadovoljenje svoje pohote, već na primjerice poniženje i iživljavanje prema žrtvi mogli ostati nekažnjivi.“
Hrdalo potom iznosi detalje iskaza svjedoka koji su opisivali događaj u klubu. Prema njihovu iskazu, u WC kabini nalazili su se mlađi muškarac i mlađa žena, pri čemu je muškarac povlačio ruku žene, koja je bila zbunjena i opirala se.
„Svjedoci su inače događaj opisali ovako: ‘u wc kabini uočio mlađu mušku osobu i mlađu žensku osobu i da je muška osoba povlačila ruku ženske osobe koja je bila zbunjena i opirala se kao i da je u jednom trenutku ta muška osoba povukla tu žensku osobu u kabinu i da se zaključao s njom u WC.’“
„Zaštitari razbili vrata i izbacili ga van, žena bila u šoku“
Hrdalo u nastavku citira iskaz prema kojem se u klubu spominjao seks, na što je žena reagirala negodovanjem. Nakon toga pozvani su zaštitari.
„Još ističe da je čuo da se spominje seks i da je ženska osoba na to reagirala negodovanjem što je sve rezultiralo da se otišlo po zaštitare koji su na kraju razbili vrata i spomenutog muškarca izbacili iz kluba i da je pritom bilo vidljivo da je ženska osoba bila u šoku i plakala.’“
„Sud zaključuje da mnoge okolnosti nije moguće dokazati“
Hrdalo se potom osvrnuo na obrazloženje oslobađajuće presude, posebno na dio u kojem se sud bavio onime što se prema njegovu mišljenju može, a što ne može dokazati.
„To što je optuženik napravio za sud nije sporno, ali kako se žrtva ne sjeća je li ju dirao za stražnjicu, sud zaključuje da ‘mnoge od okolnosti iz činjeničnog opisa pomoću provjerenih dokaza nije moguće dokazati’ pa je donesena oslobađajuća presuda. Šećer na kraju: sud se pita je li možda ‘optuženik bio ohrabren time što se oštećenica blisko ponašala prema njemu’. Častim cijeli sud ulaznicama za predstavu Prima Facie“, navodi Hrdalo.
Riječ je o nagrađivanoj kazališnoj monodrami autorice Suzie Miller, koja je igrala i u zagrebačkom Teatru Exit. Predstava prati uspješnu odvjetnicu koja brani osobe optužene za seksualne delikte, sve dok i sama ne postane žrtva silovanja. Radnja se pritom bavi pravosudnim sustavom i načinom na koji se u takvim postupcima preispituje ponašanje žrtve.
Što se dogodilo u zagrebačkom klubu?
Prema detaljima postupka, događaj se dogodio sredinom srpnja u noćnom klubu u središtu Zagreba. Tužiteljstvo je 24-godišnjaka, koji je bio smješten u Prihvatnom centru za strance Ježevo, teretilo da je djevojku protiv njezine volje povukao u kabinu muškog toaleta, zaključao vrata i počeo se skidati dok se ona branila.
Djevojka je navela da joj je muškarac u jednom trenutku stavio ruku u donje rublje, iako mu je rekla da to ne radi. Zaštitar je na sudu posvjedočio da je iz zaključane kabine čuo vrištanje i plač te da je morao na silu otvoriti vrata i izvući muškarca.
Zašto je sud oslobodio optuženog?
Mladić se branio tvrdnjom da se sve događalo dobrovoljno. Sud je pritom pregledao i snimke nadzornih kamera iz kluba, na kojima se vidi njihov raniji kontakt, dodirivanje i ljubljenje u prostoru ispred toaleta.
Sudac je ocijenio da djevojčino ranije ponašanje dovodi u pitanje tvrdnju da nije bila zainteresirana, a uzeo je u obzir i činjenicu da je bila pod utjecajem alkohola te da se dijela događaja nije sjećala. U obrazloženju se problematizirao i točan trenutak u kojem se djevojka usprotivila dodirivanju donjeg rublja.
Kao ključan razlog za oslobađajuću presudu sudac je naveo način na koji je optužnica formulirana. Zaključeno je da je opis tužiteljstva, u kojem se navodi namjera zadiranja u spolni integritet, „preširok, neprecizan i nedovoljno određen“ te da djelo onako kako ga je tužiteljstvo opisalo ne predstavlja kazneno djelo.
