Stanovnici naselja u okolici Kaštijuna, među kojima su Vintijan, Vinkuran, Banjole i Valdebek, već osam godina žive s problemom neugodnih mirisa koji se, osobito tijekom ljetnih mjeseci, šire iz Županijskog centra za gospodarenje otpadom.
Ovoga ljeta situacija je, prema upozorenjima građana i udruga, bila posebno teška, a na nesnosan smrad koji se širio područjem znali su se žaliti i turisti.
Zbog dugogodišnjeg nezadovoljstva danas je ponovno organiziran prosvjed ispred Kaštijuna. Udruga Zelena Istra i građanska inicijativa Čist zrak duga ljubav pozvale su građane na okupljanje pod nazivom “Idi ća”, kojim žele upozoriti na probleme vezane uz gospodarenje otpadom, kvalitetu zraka i stanje okoliša.
“Stan mi je smrdio na pelene”
A kakav je život u neposrednoj blizini Kaštijuna, najbolje opisuju sami stanovnici.
Jedna stanovnica Vintijana, malog mjesta u sklopu Općine Medulin, udaljenog svega nekoliko kilometara od Pule, za Dnevno je ispričala da ondje živi već 40 godina. Kaže da su stanovnike upozoravali na probleme koji bi mogli nastati izgradnjom Kaštijuna, ali da nikada nije mogla zamisliti da će situacija biti ovakva. “Osam godina trpimo nesnošljiv smrad, ne želim ni pomišljati kakve su onda čestice u zraku i što je sve zagađeno.”
Njezina susjeda ispričala nam je da se na neugodne mirise žale i turisti, zbog čega joj je, kako kaže, bilo jako neugodno. Problem posebno dolazi do izražaja tijekom ljetnih mjeseci, kada je područje puno turista i kada se, prema riječima stanovnika, neugodni mirisi šire naseljima.
Jedna stanovnica Valdebeka, naselja na području Pule, opisala nam je i situaciju koju je doživjela ovog ljeta. “Ušla sam u stan popodne, a u njemu se osjetilo na dječje pelene, nekakav neopisiv smrad. Umjesto da otvorite prozore da se prostorija prozrači, vi ih morate zatvarati da smrad ne uđe. Strašno.”
Mjerenja se provode, ali nema referentne točke izvan Kaštijuna
Na Kaštijunu se podzemne vode i tlo redovito prate, a Nastavni zavod za javno zdravstvo Istarske županije u svom godišnjem izvještaju za 2025. ne bilježi prekoračenja graničnih vrijednosti. No iz Zelene Istre ističu da ta mjerenja imaju strukturni nedostatak. Naime, sva tri mjerna zdenca nalaze se unutar granica samog postrojenja, bez ijedne referentne točke izvan njega. Upravo je usporedba uzoraka prije i poslije lokacije u Gospiću, navode, razotkrila zagađenje.
Kaštijun takvu usporedbu ne provodi pa se, ističu, ono što bi ona mogla pokazati ne može ni potvrditi ni isključiti. Poseban problem predstavlja i krški teren južne Istre koji, prema upozorenju Zelene Istre, dodatno povećava rizik brzog širenja onečišćenja prema poljoprivrednom zemljištu i moru, koji su dva osnovna temelja gospodarskih aktivnosti. Iz Zelene Istre posebno ističu da se na lokaciji Kaštijuna, suprotno uvjetima zaštite okoliša, odlaže oko 30.000 tona SRF-a, odnosno goriva iz otpada. Kako navode, bale su položene izravno na tlo, bez nepropusne podloge, folije ili druge odgovarajuće zaštite tla. Dodatno upozoravaju na više od 14.000 tona ostataka metalne frakcije koja se, također suprotno okolišnoj dozvoli, odlaže na neadekvatnoj podlozi.
Iz Zelene Istre također podsjećaju da ovo nije prvi put da je na Kaštijunu utvrđen problem povezan s takvim načinom skladištenja. Radna grupa za civilni nadzor još je 25. studenoga 2022. prijavila Inspekciji nezakonito odlaganje metalne frakcije na neuređenoj otvorenoj površini. Nakon što je uz hrpu uočena tekućina nepoznatog porijekla, neovisna analiza površinske vode pokazala je onečišćenje i višestruka prekoračenja dopuštenih vrijednosti, pojedinih onečišćujućih tvari čak do 30 puta iznad dopuštenog. “Zato je strah građana razumljiv”, poručuju iz Zelene Istre.
Kaštijun tvrdi da je zrak prve kategorije, a svi se žale na smrad
Iz Zelene Istre upozoravaju i na razliku između službenih mjerenja kvalitete zraka i svakodnevnog iskustva stanovnika okolnih naselja. Kaštijun godinama ističe da je zrak u okolici “prve kategorije”, odnosno čist ili neznatno onečišćen. Ta se ocjena odnosi na zakonski propisane parametre poput NO2, PM čestica ili H2S. No iz Zelene Istre ističu da to ne mijenja činjenicu da građani u okolnim naseljima, posebno tijekom ljeta, trpe neizdrživ smrad.
“Formalna kategorija zraka i stvarno iskustvo života pored postrojenja očito su dvije različite stvari”, navode. Dodaju kako nisu vršena neovisna vještačenja, ali postavljaju pitanje je li Kaštijun već danas još jedan neotkriveni “Gospić”. “Bilo kakvim dodatnim postrojenjima obrade otpada, rizik takvog nalaza bi dodatno pojačali”, upozoravaju.
Udruga se osvrnula i na najavu gradonačelnika Pule Peđe Grbina da će se kroz izmjene prostornog plana grada Pule predvidjeti nova lokacija za kompostanu, iako je prema važećem prostornom planu kompostana predviđena na Kaštijunu. U Zelenoj Istri tu najavu pozdravljaju, ali istodobno postavljaju pitanje zašto bi se, ako je jasno da Kaštijun ne može podnijeti još jedno postrojenje, sušara fekalnog mulja i dalje trebala graditi upravo na toj lokaciji.
“Ovo je dobra vijest, i pozdravljamo je. No postavlja se pitanje: ako je jasno da Kaštijun ne može podnijeti još jedno postrojenje, zašto se onda na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća najavljivalo da će sušara fekalnog mulja ipak doći upravo tamo? Očekujemo da se ista logika koja vodi traženju druge lokacije za kompostanu primijeni i na sušaru.” Iz Zelene Istre poručuju da je Kaštijun već sada preopterećen, a da građani južne Istre to osjećaju svakodnevno kroz smrad koji se širi okolnim naseljima i sve do najudaljenijih otoka južne Istre.
Kaštijun ne može biti odgovor na svaku potrebu
Posebno problematičnim smatraju činjenicu da Istarska županija, kako navode, još uvijek nije donijela Plan gospodarenja otpadom, iako ga je prema zakonu trebala usvojiti još u siječnju 2024. godine. Bez takvog plana, tvrde, ne postoji jasna i planska odluka o tome gdje trebaju biti kompostana, bioplinsko postrojenje, sušara mulja i druga nedostajuća infrastruktura.
“Rezultat je da, kad god zatreba novo postrojenje, prvi i jedini prijedlog automatski postane Kaštijun. Dok god tog plana nema, svaka će se nova potreba gurati na istu, već zasićenu lokaciju.” Poručuju kako Kaštijun ne može biti odgovor na svaku potrebu za novom infrastrukturom u Istri. “Građani južne Istre zaslužuju plan, a ne stihiju, i zaslužuju da postojeće postrojenje, ako već mora ostati tu gdje je, počne raditi kako propisuje njegova dozvola za rad.”
Radna grupa za civilni nadzor 3. srpnja 2026. godine posjetila je Kaštijun i ponovno, navode iz Zelene Istre, potvrdila ono na što građani upozoravaju i žale se – početak sezone smrada s Kaštijuna. Tijekom obilaska utvrđeni su radovi na zatvaranju i otplinjavanju A1 plohe koja je popunjena još u srpnju prošle godine. Na plohi su se odvijali pripremni radovi za prekrivanje folijom i otplinjavanje. Predviđeno je potpuno zatvaranje plohe u foliju te spajanje sustava za otplinjavanje na baklju. S te plohe, navode, nisu primijetili jače neugodne mirise od uobičajenih.
Nakon pregleda sabirne jame otišli su do kontrolne sobe, gdje su se, kako navode, uvjerili u izazove koje Centar ima prilikom obrade nepropisnog i neadekvatnog otpada koji pristiže na Kaštijun. Na stepeništu kojim se ide u kontrolnu sobu zatekli su izuzetno jake neugodne mirise čiji izvor, smatraju, mogu biti samo biofilteri kroz koje izlazi zrak iz unutrašnjosti postrojenja. “Na osnovu obilaska nismo mogli zaključiti je li jači izvor smrada odlagališna ploha na koju stiže svjež otpad iz obrade ili biofilteri samog postrojenja, no neugodni mirisi na samom Kaštijunu bili su izuzetno visokog inteziteta.”
‘Leteće’ PVC vrećice i dalje problem
Tijekom obilaska primijećeno je i da se bale s GIO-om, odnosno gorivom iz otpada, odlažu unutar kruga samog Centra, što do tada nije bio slučaj. Objašnjeno im je da zbog tekućeg odvoza bala starijih godišta koje su odložene uz ogradu Centra, bale izvan ograde više ne mogu biti odlagane jer bi se time spriječio pristup šleperima balama starijih godišta. Iz Zelene Istre smatraju da takvo odlaganje unutar Centra nije predviđeno te da tim balama nije mjesto unutar kruga Centra.
Tijekom obilaska ponovno je uočen i problem laganih PVC vrećica koje vjetar nosi u okoliš. Kako objašnjavaju, u trenutku kada se otpad prevozi iz procesne hale do plohe, vjetar s vrha otpuše lagane PVC vrećice i odnosi ih u okoliš. “Smatramo to velikim okolišnim problemom i apeliramo na upravu i na vlasnike Kaštijuna da i taj problem adresiraju te da ga krenu rješavati. Taj je problem stvorio prvenstveno neadekvatni odabir lokacije Centra za gospodarenje otpadom koji se nalazi na vrhu vjetrovitog brijega.”
Iz Zelene Istre zaključuju kako se problem Kaštijuna više ne može promatrati samo kroz pitanje gospodarenja otpadom. “To više nije pitanje samo upravljanja otpadom, nego pitanje odgovornosti prema prostoru, ljudima koji uz Kaštijun žive i okolišu koji se ne može zaštititi naknadno, kada šteta već nastane.” Podsjećaju i na iskustvo Gospića te smatraju da institucije ne bi trebale čekati da neovisno vještačenje jednog dana pokaže ono što se, kako tvrde, danas može i mora provjeriti.
