Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić otvorio je proteklog tjedna novu tvornicu za sklapanje bespilotnih letjelica razvijenu u partnerstvu s izraelskom kompanijom Elbit Systems, čime je srbijansko-izraelska obrambena suradnja prerasla iz klasične nabave oružja u strateško industrijsko partnerstvo.
Otvaranje postrojenja, koje se prema novinarskim istraživanjima nalazi u beogradskom naselju Makiš, prošlo je bez nazočnosti novinara i bez uobičajene medijske pompe, a iz srbijanskog državnog vrha već su najavljene i pripreme za izgradnju još najmanje tri tvornice dronova na lokacijama u blizini zračnih luka.
Dok pojedini izvori navode da će se u pogonima sklapati moderni dronovi kamikaze namijenjeni Vojsci Srbije, ali i izvozu, cjelokupni projekt odvija se pod okriljem tvrtke SDS Technologies u partnerstvu s londonskom tvrtkom Cupa Limited, dok je za jednog od direktora postavljen Zion Amir, poznati izraelski odvjetnik koji zastupa premijera Benjamina Netanyahua.
Razvoj srbijansko-izraelskih odnosa
Politički i obrambeni odnosi Beograda i Tel Aviva izgrađivani su godinama, počevši od 2017. godine kada je tadašnji ministar obrane Aleksandar Vulin potpisao sporazum o suradnji dvaju ministarstava obrane, nakon čega su izraelske kompanije počele preuzimati ključnu ulogu u modernizaciji srbijanskih oružanih snaga kroz isporuku senzora, komunikacijskih sustava i elektroničkog ratovanja, piše t-portal.
Središnju ulogu u novoj fazi suradnje ima upravo Elbit Systems, čija je vrijednost ugovora sa Srbijom znatno porasla 2024. godine kada je ugovoren paket vrijedan približno 335 milijuna dolara koji je uključivao sustav PULS i bespilotne sustave Hermes 900, dok su izraelski mediji izvijestili da je naknadno zaključen i višemilijarderski paket obrambenih tehnologija.
Posebno je značajna činjenica da se nabava sustava poput Hermesa 900 promatra u kontekstu šireg koncepta digitalizacije bojišta, jer suvremeni bespilotni sustavi ne funkcioniraju izolirano, nego predstavljaju dio složene mreže senzora i zapovjednih struktura, a Vučić je cjelokupnu suradnju s Izraelcima opisivao kao “zajednički projekt u kojem bi trebali dobiti pristup znanju i inovacijama”.
Industrijsko partnerstvo
Posljednji korak u suradnji označava prijelaz s modela kupac-dobavljač na model industrijskog partnerstva u kojem izraelski Elbit Systems i srbijansko državno poduzeće Jugoimport SDPR ostvaruju zajedničku vlasničku strukturu uz predviđeno uključivanje domaćih kapaciteta poput tvrtke Utva.
Analitičari ističu kako ovaj model Srbiji potencijalno omogućuje veće kompetencije u proizvodnji i održavanju bespilotnih sustava te transfer tehnologije, premda stručnjaci naglašavaju razliku između pukog sklapanja, licencirane proizvodnje i stvarnog tehnološkog transfera koji ovisi o strogim ugovornim uvjetima i intelektualnom vlasništvu.
Uz zadržavanje deklarirane politike vojne neutralnosti i diversifikaciju dobavljača s državama poput Francuske, Kine i Rusije, srbijansko-izraelsko partnerstvo izaziva i podijeljene reakcije u dijelu međunarodne javnosti zbog povezanosti izraelske obrambene industrije s vojnim operacijama na Bliskom istoku, čime ekonomska suradnja dobiva i znatnu političku težinu.
