Otkako je u petak predstavljeno pobjedničko rješenje za novi stadion Maksimir, izazvan je val reakcija u javnosti, od kojih su brojne zapravo negativne, a ovog puta oglasili su se i iz Mosta, također kritizirajući odabir.
“Izvan samog ocjenjivačkog suda teško je pronaći pozitivnu reakciju, bilo publike, koja sudi prema općem dojmu, bilo stručne javnosti. A Grad i država imali su sve: čist list papira, potporu javnosti, opći konsenzus o potrebi projekta, osigurano financiranje i generacijsku priliku da Zagreb napokon dobije stadion koji zadovoljava i nacionalne i gradske potrebe. Stadion na kojem bi s ponosom igrali i reprezentacija i Dinamo, i koji bi služio i za koncerte i druge javne priredbe.
Ono što je predstavljeno građanima, koji će ovaj stadion platiti iz javnih, državnih i gradskih sredstava, betonska je kutija za alat s ikoničnim maksimirskim rupama na kutovima. Predsjednik ocjenjivačkog suda to naziva propusnom arhitekturom otvorenom prema gradu. Svima kojima je Maksimir drugi dom i koji su godinama sanjali o modernom stadionu to djeluje kao sol na ranu. Gradonačelnik ističe da novi stadion neće biti kopija nijednog drugog stadiona na svijetu, no oni koji će ga najviše posjećivati protiv kopije nečeg dobrog ne bi imali ništa. Ovdje imamo umjetnost ogoljenu od estetike, a ponajviše od smisla. “, kazali su iz Mosta.
Što ako projekt ipak ne prođe?
Iz Mosta su kazali kako stadion nije samo stadion, već simbol grada, te polivalentna građevina koja mora živjeti i onim danima kad se ne igra. “Suvremeni sportski objekti diljem svijeta grade se kao mjesta u koja dolazi cijela obitelj, gdje je utakmica tek dio priče, a oko nje su hrana, piće, zabava i sadržaji zbog kojih ljudi dolaze ranije i odlaze kasnije. Novi Maksimir nije tek još jedan stadion u nizu. Vlada ga je proglasila sportskom građevinom od nacionalnog interesa, gradit će se isključivo javnim novcem, mora ispunjavati uvjete za utakmice reprezentacije i biti relevantan na domaćoj i europskoj karti barem idućih trideset godina.
S obzirom na reakcije javnosti, ne bi iznenadilo da se od ovog rješenja na kraju odustane ili da se natječaj poništi. Ako je to cijena ispravljanja pogreške, neka bude. Ali tada netko mora preuzeti odgovornost. U hrvatskoj je praksi prečesto da se javni novac baci u vjetar, a da odgovornih nema, jer ne postoji osjećaj da je javni novac novac građana i da s njim treba postupati racionalno. U ocjenjivačkom sudu, među ostalima, sjedili su ministar turizma i sporta Tonči Glavina ispred države i gradonačelnik Tomislav Tomašević ispred Grada, kao predstavnici onih koji će stadion platiti. Samo prvonagrađeno rješenje donijelo je autorima 390.400 eura”, kazali su.
Stoga su, na kraj usvog priopćenja, postavili pitanje: ako se od ovog rješenja odustane, hoće li gospoda Glavina i Tomašević preuzeti političku i financijsku odgovornost za isplaćene nagrade? Ili ćemo još jednom svjedočiti tipičnoj hrvatskoj priči u kojoj je javni novac bačen, a vuk ujeo magare?
