Dom za starije i nemoćne u Supetru na Braču već četiri mjeseca radi unatoč zabrani. U međuvremenu mu je istekao ugovor o zakupu prostora, najamninu nisu platili tri godine, a nad ustanovom je pokrenut i stečajni postupak. Izbrisani su iz registra i više ne bi smjeli pružati uslugu smještaja, piše Index.
Unatoč svemu tome, vrata doma i dalje su otvorena. U njemu je 34 korisnika koji plaćaju smještaj i žive u ustanovi koja službeno više ne smije raditi. Institucije mjesecima ne provode vlastitu odluku, a korisnici ostaju u domu u kojem ne bi smjeli biti, dok ostaje otvoreno pitanje tko je odgovoran za njihovu sigurnost.
Vlasnik prostora: Tri godine ne primam najamninu, a plaćam porez
Prostor u kojem je posljednjih osam godina smješten dom za starije i nemoćne u Supetru u vlasništvu je Jurice Vrandečića. Nekadašnji hotel Bretanida naslijedio je od oca, a u njegovu su vlasništvu i zgrada i pripadajući parking. No u vlastitu nekretninu ne može ući.
Vlasnica doma za starije Domus Vitae, prema njegovim riječima, najamninu mu ne plaća već tri godine. U veljači ove godine istekao je i ugovor o najmu, no korisnici su i dalje u objektu koji im se naplaćuje oko 1000 eura.
“Ideja doma na otoku mi je prvotno bila jako dobra. Imam mamu koja je dementna i znao sam da je takvo mjesto potrebno, pogotovo jer u Hrvatskoj nedostaje domova za starije. Moja mama je i danas u tom domu i plaćam nešto više od 1 000 eura i moram reći da ima svu potrebnu njegu.
Ali danas sam u apsurdnoj situaciji. Plaćam smještaj svoje majke u vlastitom prostoru, dok osoba koja taj prostor koristi za usluge doma i od njega ostvaruje prihod meni ne plaća najamninu. Uz to plaćam i porez na najam koji ne primam”, ispričao je vlasnik prostora Jurica Vrandečić za Index.
Dodao je kako ne može razumjeti kako institucije ne rade svoj posao i kako je moguće da dom i dalje radi, iako je zabrana na snazi od svibnja, a žalba ne odgađa njezino izvršenje. Ističe kako ne želi izbaciti korisnike iz prostora te da već postoji druga ustanova koja bi ih mogla preuzeti, dok bi prostor i dalje ostao namijenjen smještaju starijih.
Što kažu u domu?
Iz Domus Vitae na Indexov upit poručuju da su “u javnosti iznesene informacije koje ne prikazuju potpuno i točno stanje”. Nisu pojasnili na što konkretno misle, uz obrazloženje da po savjetu odvjetnika zasad ne mogu iznositi više detalja ni dokumentaciju.
“Želimo naglasiti ono što je za naše korisnike i njihove obitelji najvažnije: svi korisnici uredno su zbrinuti, skrb se odvija kontinuirano, a Domus Vitae nastavlja raditi sa svojim djelatnicima i brinuti o korisnicima kao i do sada”, odgovorili su.
Kako doznaje Index od pučke pravobraniteljice, ovo nisu prvi problemi s domom u Supetru na Braču. Još 2022. godine stigle su pritužbe za neadekvatnu skrb za jednog korisnika, koje inspekcijskim nadzorom nisu potvrđene, ali su utvrđene druge nepravilnosti.
“Dom je, između ostalog, imao veći broj korisnika od predviđenog i nije uredio spavaonice na način koji udovoljava minimalnim standardima. Kada su inspektori ponovili nadzor 2023. godine, nepravilnosti su bile uklonjene”, kazala je pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter za Index.
Ministarstvo četiri mjeseca nije provelo nadzor
Nepravilnosti je utvrdio i županijski Upravni odjel za zdravstvo, socijalnu skrb i demografiju. Iako je riječ o privatnom domu, vlasnica je prije početka rada morala ishoditi rješenje Županije. Tijekom postupka utvrđeni su nedostaci, među ostalim i to da dom nije imao odgovarajuću protupožarnu zaštitu.
Vlasnica je obećala da će nedostatke ukloniti u zadanom roku i postaviti odgovarajući sustav dojave požara, no to do danas nije učinila. Županija je stoga postupak zaključila brisanjem doma iz registra, čime je Domus Vitae izgubio mogućnost obavljanja djelatnosti.
Iako je iz odgovora doma jasno da i dalje pruža skrb korisnicima, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike gotovo četiri mjeseca nije provelo kontrolni nadzor kojim bi to utvrdilo. Pitali smo ih što slijedi ako nadzor potvrdi da dom i dalje radi, kada će se i kako zabrana provesti i što će biti s 34 korisnika. Odgovore do objave članka nismo dobili.
U dvije godine otkrivena 23 ilegalna doma za starije
Ako je riječ o radu unatoč zabrani, prvi je odgovoran vlasnik privatnog doma, kaže pučka pravobraniteljica. No, privatni domovi rade u okviru sustava koji je postavljen.
Da nije riječ samo o slučaju na Braču, pokazuju i podaci inspekcije. U 2024. godini utvrđeno je da je 10 domova radilo unatoč zabrani, a prošle godine još 13 domova. Riječ je o stotinama starijih osoba koje su bile smještene u ilegalnim domovima.
“Primjer je bio jedan dom za koji smo dobili pritužbu da su korisnici zatvoreni 24 sata na dan, da nema zaposlenu medicinsku sestru ni njegovateljicu, da pet dana za redom jedu istu hranu i slično. Zatražila sam postupanje inspekcije, koje je utvrdilo da dom radi bez licence i da je u njemu smješteno 13 starijih osoba.
Primjer je i jedan dom u kojem su ranije u požaru poginule dvije korisnice, a koji je nastavio raditi ilegalno pa je, kada je inspekcija došla, tamo bilo 18 korisnika, a svaki je pri tome smještaj plaćao minimalno 1100 eura. Ilegalan rad domova ozbiljan je problem jer može ugroziti ne samo dostojanstvo smještenih starijih osoba, već i njihov život i zdravlje”, kazala je pravobraniteljica Šimonović Einwalter.
Čemu uopće služi zabrana?
Potražnja za mjestima u domovima je velika, kapaciteta nema dovoljno, a ljudi kojima je smještaj potreban mogu završiti kod onih koji u tome vide priliku za zaradu, pa i mimo zakona. Problem je i što sustav često nema kamo s korisnicima ako se dom preko noći zatvori i zapečati, što vlasnicima očito ostavlja prostor da zabranu rada koriste kao štit za nastavak poslovanja. Korisnici pritom često ni ne znaju da dom radi nezakonito i teško mogu doći do te informacije.
Pravobraniteljica zato smatra da treba razmotriti uvođenje posebnog kaznenog djela za ilegalno pružanje smještaja starijim i nemoćnim osobama. Smatra i da kazne moraju biti strože. Ako vlasniku doma ispadne isplativije platiti kaznu i nastaviti raditi nego zatvoriti dom, sustav ne funkcionira. Zakon mora biti postavljen tako da rad unatoč zabrani ne može postati poslovni model.
“Potrebno je redovito provoditi kontrole, pri čemu ne mislim samo na inspekciju ministarstva, već i na jedinice regionalne samouprave koje su obvezne najmanje jednom godišnje ići u kontrolu domova kojima su izdale licencu, a to ne rade sve niti provode te nadzore ujednačeno”, dodala je.
U Supetru je zabrana na snazi već gotovo četiri mjeseca, dom je izbrisan iz registra, a vrata su i dalje otvorena. Institucije su donijele odluku kojom su mu zabranile rad, ali je mjesecima nisu provele. U međuvremenu 34 korisnika i dalje žive u domu koji službeno više ne smije raditi.
I upravo tu prestaje biti riječ samo o odgovornosti vlasnice doma. Ako institucije mogu zabraniti rad, a mjesecima ne provesti vlastitu odluku, postavlja se pitanje čemu takva zabrana uopće služi. U Supetru ona zasad postoji samo na papiru.
Moja reakcija na članak je…
