Koliko možemo vjerovati vlastitim sjećanjima u kaotičnom stanju nakon prometne nesreće? Nedavna studija koju su vodili stručnjaci za automobilske kamere otkriva iznenađujuću istinu.
Istraživanja su pokazala da vozači nakon nesreće zaborave 68 posto kritičnih detalja. Istraživanje je proveo proizvođač automobilskih kamera (Dash cams) Nextbase koji je organizirao fokus grupu američkih vozača.
Sudionici su pogledali snimke pet odvojenih nesreća s kontrolne kamere i kasnije odgovarali na pitanja slična onima koja su im postavljala policija ili osiguravajuća društva. Rezultati su bili zanimljivi.
Nitko od sudionika nije se mogao sjetiti svih bitnih detalja s mjesta nesreće. Zapravo, gotovo polovica, odnosno 44 posto, nije mogla identificirati ni koje je vozilo bilo odgovorno za nesreću.
Dok su se muškarci sjećali 34 posto detalja, žene su se sjećale nešto manje, 30 posto.
Šokantno, samo su dvije od 66 ispitanih osoba točno zapamtile kompletnu registarsku oznaku vozila.
Većina sudionika koji su pristupili testu uspjela se prisjetiti određenih pojedinosti, no niti jedan vozač nije uspio točno odgovoriti na svih 20 pitanja.
Zapravo, sveukupno gledano, testna skupina bila je jako daleko od točnog odgovora na sva pitanja. Podaci pokazuju da su u prosjeku vozači mogli točno odgovoriti samo na 6,4 od postavljenih 20 pitanja.
Čak 29 od 66 sudionika ove studije krivnju je greškom pripisalo krivom vozaču, što bi u scenariju iz stvarnog života potencijalno moglo dovesti do toga da se krivu osobu optuži za nesreću.
Daljnji uvidi u ponašanje vozača bili su očiti iz zasebnog elementa studije, koji je procjenjivao sposobnost sudionika da ostanu usredotočeni na cestu.
Testna grupa svjedočila je incidentu koji je uključivao parkirani automobil koji je neočekivano izašao s parkinga i sudario s vozilom iz kojeg je snimano. Postavljeno je jednostavno pitanje: “Je li automobil koji je izazvao sudar imao uključene pokazivače smjera?”
Unatoč naizgled jednostavnom upitu, 33 posto sudionika dalo je netočne odgovore.
Jonathan Shin, odvjetnik za osobne ozljede koji je sudjelovao u studiji, istaknuo je da automobilske nesreće izazivaju “vid tunela”, stresom izazvano sužavanje pažnje koje ograničava sposobnost upijanja i pamćenja detalja.
Bez objektivnih dokaza, kao što je snimak kontrolne kamere, utvrđivanje krivca postaje sporna točka koja može dovesti do prebacivanja krivnje na nevine vozače.
S obzirom na ove rezultate, još je više zabrinjavajuće da sudionici nisu bili stvarne žrtve nesreće. To sugerira da bi u stvarnim nesrećama, gdje su stres i zbunjenost veći, pouzdanost pamćenja vjerojatno bila dodatno smanjena.
