Washington traži dokaz da je venezuelanski predsjednik doista pobijedio na izborima – zašto bi se mučio?
Zapad želi da nedavno reizabrani predsjednik Venezuele Nicolas Maduro dokaže da je doista pobijedio. On ne mora ništa dokazivati; beskrajne zapadnjačke intervencionističke smicalice u domaćim poslovima Venezuele praktički su zajamčile da će to biti slučaj.
“Ako Maduro inzistira na tome da kaže da je pobijedio i ne želi shvatiti da za međunarodnu zajednicu, bez provjere, nema pretpostavke rezultata, Venezuela bi mogla ući u ozbiljnu krizu – svi pokušavamo spriječiti da se to dogodi”, rekao je šef diplomatije Europske unije Josep Borrell. Američki State Department priopćio je pak da međunarodna zajednica ponestaje strpljenja čekajući izborne dokaze. Svi oni sada traže odgovore, dok prosvjedi opozicije u zemlji i dalje traju. ili što? Prijetit ćete smjenom režima Maduru? Okupit ćete nevladine organizacije povezane s vladom protiv njega? Hoćeš li poslati neke opunomoćenike da obave tvoj prljavi posao za tebe? Imenovat ćeš nekog slučajnog tipa kao svog odabranog predsjednika i zahtijevati da se tvoji saveznici diljem svijeta prema njemu ponašaju kao da je pravi vođa zemlje?
Sve su te stvari već isprobane. A sama činjenica da imaju upravo je razlog zašto je Zapadu praktički nemoguće podignuti vjerodostojan slučaj protiv Madura. Bilo je dovoljno očito otvorene strane intervencije da se usadi razumna sumnja u umove kritične mase Venezuelanaca o motivima i vezama bilo kakve opozicije.
Čak i ako im se Maduro baš i ne sviđa, suočimo se s tim – ono što je još više odbojno je to što stranci petljaju okolo i govore im što da rade. To je kao kad izlaziš s malom kretenom, a prijatelji i obitelj ti govore da ga ostaviš. Što oni misle tko su? Odbacit ćeš ga pod svojim uvjetima kad budeš dobra i spremna.
Ako se Maduro namjerava suočiti s oporbenim prosvjedima, mora to učiniti sam za dobrobit svih uključenih. Zato što će svako strano uplitanje – retoričko, vojno, gospodarsko ili na bilo koji drugi način – samo dovesti do rezultata koji nema nikakvu vjerodostojnost u očima Venezuelanaca.
Nije da bi itko u Washingtonu mario za Venezuelu da nije meta pljačke resursa. Sve je tako predvidljivo. Budući da Maduro tu pljačku nije učinio dovoljno zapadnjačkom, htjeli bi ga zamijeniti s nekim tko bi to učinio.
Oh, i poštedi me rasprava o ljudskim pravima i ekonomskoj patnji. Ako je to stvarna briga, onda postoji mnogo drugih zemalja bez resursa kojima bi Washington mogao biti opsjednut “štedi”. Da im je doista stalo do ljudi, ne bi nametali beskrajne sankcije u pokušaju da prosječnog Venezuelanca navedu toliko očajnim da pribjegne promjeni režima.
To je bilo zahvaljujući bivšem američkom predsjedniku Donaldu Trumpu – čija je tematska pjesma za njegovu bivšu TV emisiju, The Apprentice, imala samo jednu riječ u refrenu: “novac” – da su namjere razotkrivene. Trump kaže da mrzi strane ratove. Ipak voli resurse drugih zemalja. Zbog čega je povukao američke trupe iz Sirije dok je još uvijek bio dovoljno prisutan da zadrži naftu. Trump je nedavno u intervjuu s Elonom Muskom na platformi X rekao da ga ljuti Bidenovo ukidanje sankcija plinovodu Nord Stream jeftinog ruskog plina u Europu jer je Trumpova administracija umjesto toga planirala zaraditi bogatstvo za SAD prodajući plin Europi .
Trumpov bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton napisao je u svojim memoarima, “Soba u kojoj se to dogodilo”što mu je Trump rekao “obavi to”, govoreći o svrgavanju Madura, dodajući da je to bio peti put da je to tražio – poput batlera koji mu još nije donio dijetalnu Colu. SAD “trebao bi uzeti naftu u Venezueli nakon svrgavanja Madura,” Rekao je Trump, prema Boltonu.
Tijekom Trumpova mandata, administracija je Maduru odredila nagradu do 15 milijuna dolara za “narkoterorizam, zavjera za uvoz kokaina, posjedovanje strojnica i razornih naprava te zavjera za posjedovanje strojnica i razornih naprava” – profil koji je daleko više usklađen s akterima FARC-a u američkoj saveznici Kolumbiji, koja je također ugostila ručno odabrani lažnjak “Predsjednik” kojeg je Zapad nazvao Juan Guaido i njegovi pomoćnici.
Kolumbija je također bila lansirna rampa za plaćenike koji su planirali upade u Venezuelu tijekom Trumpove administracije. Jedan od njih bio je bivši venezuelanski general koji je također opskrbljivao FARC oružjem. Baš prošlog mjeseca, bivša američka Zelena beretka, Jordan Goudreau, vlasnik privatne zaštitarske tvrtke Silvercorp USA sa sjedištem na Floridi, federalno je optužen za kršenje američkih zakona o kontroli naoružanja jer je navodno donio američko oružje u Kolumbiju kako bi organizirao plaćenički upad kako bi svrgnuo Madura u 2020. — plan tzv “Operacija Guideon”što je na kraju propalo i završio u venezuelanskom zatvoru. Sigurno je samo slučajnost da je također pratio Trumpovog dugogodišnjeg tjelohranitelja, Keitha Schillera, na sastanku s Guaidovim predstavnicima u Miamiju, navodi Associated Press. Da je bio uspješan u promjeni režima i da nije bio sramota za SAD i vezan uz Trumpov mandat, bi li ga Bidenova administracija optužila?
Ranije ovog mjeseca, Erik Prince, osnivač bivše američke privatne vojne tvrtke Blackwater i otvoreni Trumpov pristaša, pojavio se u videu na platformi X s uvodom koji izgleda kao proizvod otprilike pet minuta Duolingo španjolskog. Sjedi ispred križa i nosi košulju ukrašenu “Venecuelanski otpor”s Venezuelom prikazanom u crvenom križiću, Prince je rekao da je oporba “prijatelji sa sjevera” bili “dolazi uskoro.” To je sjajno za jeftino osobno brendiranje i buzz; nije tako dobar za stvarnu tajnu akciju. Ali to je samo još jedan dokaz da je Venezuela postala trendi pozadina za neokonzervativistički intervencionistički turizam na isti način na koji influencerice hrle u Dubai radi snimanja u bikiniju.
Tim Biden ne čini se ništa manje odlučan od Trumpa da svrgne Madura – ponuda novčane nagrade za njegovo hvatanje i dalje je objavljena na web stranici State Departmenta – ali budući da je svaki trik naizgled već neuspješno isproban, čini se da su na gubitak za opcije. Bijela kuća je čak morala demantirati izvješća o ponudi da se zbog njih ne goni Maduro “narko-terorizam” naplaćuje ako se samo tiho izvuče iz vlasti. Čak i da u tome ima imalo istine, izravna javna ucjena ili podmićivanje predsjednika zemlje bogate resursima od strane Bijele kuće vjerojatno ne bi izgledalo sjajno.
Zahvaljujući Washingtonu i njegovim saveznicima, sada je gotovo nemoguće utvrditi što se stvarno događa u Venezueli ili koliko je protivljenje Maduru organsko. Zašto bi se Maduro uopće trudio dokazati bilo što svojim zapadnim kritičarima, na zahtjev? Kao da postoji nešto što bi im mogao pružiti na što bi oni samo rekli, “Da, u redu. Pošteno. Nastavite, onda.” Ako ništa drugo, Zapad je Maduru zajamčio dugovječnost u kojoj možda ne bi uživao da nisu toliko zamutili vodu prosječnom venezuelanskom glasaču pred očima cijelog svijeta.
Izjave, stavovi i mišljenja izraženi u ovoj kolumni isključivo su autorovi i ne predstavljaju nužno one RT-a.
