Dugogodišnji sukob između gradonačelnice Supetra, SDP-ove Ivane Marković, i američko-hrvatskog poduzetnika, vlasnika Waterman Svpetrvs Resorta Mariona Duzicha, ovih je dana ponovno došao u središte pozornosti zbog katastrofalnog požara na Braču. Konflikt je to s kojim je u fokus opet dospio i spor koji otkriva duboke zakonske i vlasničke kontradikcije na otoku, ali i besmisao otpora prema privatnom investitoru zahvaljujući čijem hotelskom lancu Supetar i jest postao pristupačno, obiteljsko turističko odredište.
Prosječna je cijena noćenja u resortu Svpetrvs oko 200 eura. Resort je popunjen gotovo cijele sezone pa nije teško zaključiti kako je baš zahvaljujući tomu Supetar prestao biti tek tranzitno središte gostiju koji ljetuju u Bolu. Svemu tomu unatoč, odnos SDP-ove gradske uprave prema Duzichu zorno pokazuje primjer političara koji su mentalno i operativno ostali zarobljeni u komunističkom sklopu, koji ne priznaju instituciju privatnog vlasništva ni ulogu kapitala u razvoju zajednice. Umjesto modernog, partnerskog odnosa kakav gradovi u 21. stoljeću uglavnom formiraju s ključnim investitorima, Marković se odlučila primijeniti socijalističku formulu pa je od Duzicha stvorila klasnog neprijatelja.
Sudski sporovi
To neprijateljstvo prelilo se i na višegodišnje sudske sporove između gradske uprave i hotelske kuće Svpetrvs. Kao ostvaren poduzetnik, Duzich je još 2000-ih stigao u Supetar i ondje od nekadašnjeg Hrvatskog fonda za privatizaciju kupio kompleks Svpetrvs hotela. Grad Supetar, međutim, godinama tvrdi da je ta uknjižba provedena na temelju nezakonitog rješenja Fonda iz 2005. koje je Upravni sud poništio još 2010. Napetosti su eskalirale kada su prije nekoliko godina zaštitari hotela blokirali pristup i pokušali preuzeti prostorije nekadašnjeg Vatrogasnog doma i nogometnog igrališta izgrađenog 70-ih. Treba znati da je Općinski sud u Splitu u svibnju 2022. proveo ovrhu u korist hotela, ali pravna bitka za vlasništvo nad zemljištem na tome nije stala. U velikom rujanskom požaru ove godine izgorjelo je, među ostalim, i 13 objekata Duzicheva resorta Gava kod Milne. Lokalni vatrogasci iz DVD-a Supetar profesionalno su branili i gasili hotelsku imovinu, bez obzira na prethodne sporove, što je i investitor javno pohvalio. Bilo kako bilo, ostaje činjenica da su se godinama prostor bivšeg vatrogasnog doma i nogometnog igrališta koristili kao politički poligon protiv Duzicha, baš kao što ostaje činjenica da je njegova hotelska kuća još 2022. pravomoćno dobila sudsku ovrhu nad spornim zemljištem. No i nakon požara krugovi bliski Ivani Supetarskoj zaključuju po njezinu starom, lažnom narativu da su supetarski vatrogasci spasili Duzichev resort iako ih je on izbacio iz njihove kuće. Ponovimo još jednom, Duzich je s resortom postao vlasnik i zgrade vatrogasnog doma koju su vatrogasci koristili još više od 20 godina.
Slijedom toga kritičari smatraju da Marković, koja Supetrom vlada dugi niz godina, snosi odgovornost za to što imovinskopravni odnosi s fondovima iz ere privatizacije nisu riješeni na vrijeme. Gradonačelnici Marković zamjera se i ekonomski smjer kojim vodi grad, jer stalni sukobi s najvećim investitorom šalju lošu poruku za razvoj naprednijih oblika turizma. Osim toga, i dio opozicije gradonačelnici Marković zamjerio je što je situaciju s požarom pokušala iskoristiti za samopromociju. Spočitavajući joj to što je u tim najkritičnijim trenucima otputovala na prosvjed u Rijeku, iako u njezinu timu kažu kako se gradonačelnica hitno vratila na otok prvim trajektom u ranim jutarnjim satima te da je osobno koordinirala prihvat evakuiranih turista u supetarskoj sportskoj dvorani.
Ideološki obračun
Kritike na račun gradonačelnice nisu se zaustavile na reakciji u vezi s požarom, nego su se nastavile i u povodu obilježavanja Dana oslobođenja Brača, kada je njezina objava na društvenim mrežama u dijelu javnosti dočekana kao pokušaj skretanja pozornosti s debakla oko požara. Samo nekoliko dana prije Dana oslobođenja Brača javnost je doznala da se gradonačelnica u jeku katastrofalnog požara na otoku nalazila u Rijeci, a u isto vrijeme otok je potresla drama sa ženom koja se srušila pred zaključanim vratima Hitne pomoći u Supetru. Kada su je na društvenim mrežama građani počeli propitivati kako je mogla otići s otoka u jeku krize, Marković je potpuno isključila komentare na svojim profilima. Umjesto da odgovara na aktualna pitanja o stanju u Supetru, objavila je status kojim je Brač proglasila antifašističkim otokom, što miriše na klasični spin i namjerno pokretanje ideoloških tema iz 1941. ne bi li se utišale polemike o konkretnim propustima iz 2026. godine. I dok slavi oslobođenje, Marković prešućuje istraživanja o stotinama jama i špilja na Braču u koje su komunisti bez suđenja bacali i zatrpavali lokalno stanovništvo i neistomišljenike.
Primjetno je da gradonačelnica svaki put kada je politički stjerana u kut poseže za istim mantrama, pa je tako i prije političke bodove skupljala zabranjivanjem Torcidinih turnira i ratovanjem protiv HOS-ovih murala ne bi li se prikazala kao progresivna ljevičarka, što je dio medija dočekao s oduševljenjem. Ta je šablona, međutim, potrošena jer se Supetar guši u sporu s Duzichem i problemima u zdravstvu pa forsiranje borbe protiv fašizma u najmanju ruku djeluje bizarno, beskorisno i potpuno odvojeno od otočne stvarnosti.
Ratoborni stil
Sličnu je retoriku dugo uspješno primjenjivala njezina sisačka kolegica Kristina Ikić Baniček. Njih dvije dijele gotovo identičan komunikacijsko-politički stil, temeljen na lijevom populizmu i izravnim sukobima. Obje su izgradile politički identitet na lokalnoj razini glumeći da štite javno dobro od vanjskih neprijatelja: u slučaju Marković to je strani kapital i poduzetnik Duzich, a u slučaju Baniček državna vlast odnosno HDZ. I sada nakon požara Marković koristi borbu s Duzichem kako bi se prikazala kao zaštitnica lokalne zajednice, baš kao što je Ikić Baniček to činila u jeku obnove nakon potresa, agresivno napadajući Vladu. Za svaki problem u Sisku prozivala je izravno Plenkovića, što je rezultiralo njezinim porazom na lokalnim izborima. Nakon požara na Braču Marković je fokus prebacila na otvaranje sportske dvorane i brigu za turiste iako u jeku krize nije bila u gradu, što nalikuje na iskorištavanje krize za samopromociju, kakvom se služila i Ikić Baniček, koja je odmah nakon potresa ušla u javni sukob s nacionalnim stožerom zbog raspodjele pomoći i humanitarnih kartica.
Stil koji Marković promovira na društvenim mrežama djeluje borbeno, a građanima se obraća izravno koristeći se emotivnim statusima o obrani otoka. Ikić Baniček, pak, s istim se intenzitetom nametala kao ratoborna, agresivna i sarkastična političarka, čije su objave često prelazile granice uobičajene političke komunikacije. Ni Marković ni Ikić Baniček ne funkcioniraju dobro u mirnim političkim uvjetima. Upravo suprotno, njihov rejting ovisi o postojanju stalnog sukoba pa se stječe dojam da su dvije SDP-ovke stalno u ratu koji same potenciraju jer im to osigurava medijski prostor.
Obje su lokalne probleme iskorištavale ili pokušale iskoristiti kao odskočnu dasku za nacionalnu politiku unutar SDP-a, a kada se njima samima dogodi propust, onda se krivnja prebacuje na druge – zakon, državu, oporbu ili poduzetnike. Takva retorika i pristup skupo su stajali Ikić Baniček, koja je nakon poraza na lokalnim izborima 2025. doživjela drastičan pad u odnosu na fazu kada je neumorno punila medijske stupce, što zorno pokazuje da model stalnog sukoba s vremenom gubi na težini i stvara zamor kod birača. Unatoč tomu što je godinama gradila vidljivost na agresivnom ratovanju s HDZ-om, bivša sisačka gradonačelnica danas je na nacionalnoj razini gotovo marginalizirana. Njezin glavni politički kapital nakon 2020. sveo se na potres i sporu državnu obnovu Banovine. Kako se pokazalo da njezina gradska uprava za obnovu Siska nije uspjela povući europska sredstva i kada je postalo jasno da obnova grada i okolice ide kraju i ulazi u završnu fazu, Ikić Baniček ostala je bez platforme preko koje je na dnevnoj bazi mogla napadati Vladu.
Sisačka gubitnica
Politički stil koji se hrani isključivo konfliktom ima rok trajanja, lekcija je to koju će Marković vjerojatno tek naučiti kada se ti sukobi iscrpe i kad javnost bude postavljala pitanja o konkretnim ekonomskim i razvojnim programima. Oni političari koji na tom polju nemaju što ponuditi vrlo brzo padaju u zaborav. Iza Ikić Baniček u Sisku su ostali golemi dugovi, sudske ovrhe nad gradskim proračunom i negativni nalazi Državne revizije, što je i za SDP, očito, bilo previše da bi ih vukli za sobom.
Situacija za Marković još nije kritična jer, za razliku od Ikić Baniček, ona se još u Supetru održava u vladajućoj fotelji. Ipak, upućeni svjedoče da unutar Splitsko-dalmatinskog SDP-a postoji struja koja se želi distancirati i od nje i od njezina političkog stila. Supetarska gradonačelnica u stranačkoj je hijerarhiji dugo imala zaštitu bivšeg vodstva, ponajprije Ranka Ostojića, a onda i Peđe Grbina. Smjena generacija u županijskoj organizaciji, koju je nedavno preuzeo uspješni gradonačelnik Trogira Ante Bilić, navodno je pokrenula tihi proces njezine izolacije. Odmah nakon preuzimanja dužnosti Bilić je rekao kako se neće baviti ideologijama iz prošlosti, nego rješavanjem konkretnih problema građana. Dok Bilić i u Trogiru bira mirno upravljanje, suradnju s poduzetnicima i privlačenje europskih sredstava, Marković ne odustaje od agresivnog stila i retrogradnog rata protiv privatnog kapitala vodeći ideološke obračune u Supetru.
