Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) u slučaju ilegalnog odlaganja otpada u Gospiću, prema informacijama koje su zasad dostupne, postupala je u skladu sa zakonom i ispunila svoju temeljnu zadaću, ocijenio je sigurnosni stručnjak i bivši obavještajac Ante Letica. Upozorio je, međutim, da se SOA ne smije uvlačiti u političke obračune jer bi to moglo ugroziti širi sustav nacionalne sigurnosti.
Gostujući u HRT-ovu Studiju 4, Letica je objasnio da SOA nije tijelo kaznenog progona. Njezina je uloga prikupljati, provjeravati i analizirati informacije o mogućim sigurnosnim ugrozama te ih prosljeđivati institucijama koje su nadležne za daljnje postupanje.
“SOA je imala neke podatke koje je prikupila i koje je dala korisnicima tih podataka. SOA nije dio represivnoga aparata. SOA treba prikupljati informacije, analizirati informacije, utvrditi informacije i dati ih korisnicima, odnosno onim tijelima koja mogu postupati, pa u ovom slučaju i represivno, prema tim informacijama”, rekao je Letica.
SOA ne mora izvještavati državni vrh o svakom slučaju
Na pitanje je li Agencija trebala o informacijama vezanima uz ilegalno odlaganje otpada izvijestiti predsjednika Republike i Vladu, Letica je rekao da takva obveza ne postoji za svaki pojedinačni slučaj.
“Ne mora za svaku sitnicu ili svaki kazneni čin SOA izvještavati i Ured predsjednika i Ured predsjednika Vlade, nego ona tijela koja su zadužena za ta pitanja. Tu nema nikakvih dilema da SOA nije izvršila svoju zadaću. SOA je po tom pitanju izvršila svoju zadaću”, kazao je.
Ipak, upozorio je da posao sigurnosno-obavještajnih službi ne završava samim prikupljanjem i prosljeđivanjem podataka. One trebaju prepoznati problem, procijeniti razinu ugroze i njezin mogući razvoj te nastaviti aktivnosti ako postoji opasnost za nacionalnu sigurnost. Letica je pritom posebno istaknuo da zaštita okoliša može imati sigurnosnu dimenziju. “Ekologija je jedna od bitnih temeljnih zadaća zaštite. Ekologija je zadaća nacionalne sigurnosti, apsolutno. Ako vi ne štitite svoje tlo, svoju vodu, svoj zrak, zdravlje pučanstva, onda vam je ugrožena nacionalna sigurnost”, rekao je.
DORH i USKOK među ključnim korisnicima informacija
Govoreći o mogućoj povezanosti slučaja s organiziranim kriminalom, Letica je kao prve adrese kojima bi SOA trebala dostavljati takve informacije naveo Državno odvjetništvo, odnosno USKOK, a potom policiju.
Nije želio nagađati je li u konkretnom slučaju DORH bio obaviješten niti kojim su sve institucijama informacije proslijeđene. Smatra, međutim, da treba utvrditi je li nakon dostavljanja podataka bilo zastoja u daljnjem postupanju.
Posebno je naglasio da ništa nije sprječavalo SOA-u da nastavi prikupljati i analizirati informacije te utvrđivati tko je sve uključen u slučaj, pogotovo ako su postojale indicije o međunarodnom organiziranom kriminalu.
“Isti podaci predsjedniku i premijeru, do u zarez”
Letica se osvrnuo i na pitanje izvještavanja predsjednika Republike i predsjednika Vlade. Prema njegovim riječima, kada se informacije dostavljaju dvojici najviših državnih dužnosnika, sadržaj mora biti identičan.
“Identično. U zarez, u zarez. Identična informacija ide predsjedniku i ista takva, u zarez, informacija ide i predsjedniku Vlade”, rekao je. Dodao je da izvještavanje ne mora nužno biti u pisanom obliku. Čelnik SOA-e može predsjednika i premijera o određenim sigurnosnim pitanjima izvijestiti i usmeno, ali informacije koje se prenose jednom državnom dužnosniku moraju biti prenesene i drugome.
Letica se osvrnuo i na dugotrajno neimenovanje čelnika SOA-e, koje je povezano s nesuglasicama predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića. Naglasio je da ne tvrdi kako je to pitanje utjecalo na slučaj ilegalnog otpada.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
“Ne smijemo dopustiti da se SOA vuče u dnevno-politička razračunavanja”
Upravo zbog toga upozorio je da sigurnosno-obavještajni sustav ne smije postati dio političkih sukoba. “Ne znači da je to sad eventualno utjecalo na ovu situaciju. Nije to utjecalo, ali sve to utječe. Ne smijemo dozvoliti da se SOA vuče i da netko vuče SOA-u u ta dnevno-politička razračunavanja i da je instrumentalizira. Ne smije se to dozvoliti, jer onda će i ta nacionalna sigurnost doći u pitanje”, upozorio je Letica.
SOA je, dodao je, jedna od ključnih sastavnica nacionalne sigurnosti jer prikuplja informacije o mogućim ugrozama poput špijunaže, terorizma, međunarodnog organiziranog kriminala te krijumčarenja ljudi i oružja.
“SOA je tu žarišna točka u kojoj se prikupljaju informacije koje su od interesa za ugroze nacionalne sigurnosti. Apsolutno je jedna od najvažnijih sastavnica nacionalne sigurnosti, ali su sve druge sastavnice također važne. Samo u toj sinergiji svih tih sastavnica nacionalna sigurnost može ispuniti svoje obveze”, rekao je.
“U ovom slučaju ona nema odgovornost”
Na kraju je Letica naglasio da njegove ocjene ne znače da je SOA unaprijed oslobođena moguće odgovornosti, no prema informacijama kojima trenutačno raspolaže ne vidi njezin propust u slučaju ilegalnog odlaganja otpada u Gospiću.
“Ne znači da je SOA, ili bilo tko u tom lancu nacionalne sigurnosti, ekskulpiran od odgovornosti. Ali u ovom slučaju ona nema odgovornost, barem prema saznanjima koja sada imamo. Radili su po zakonu. To je vrlo lako utvrditi”, zaključio je.
Letica je govorio i o sigurnosnoj situaciji u regiji te naoružavanju Srbije. Ocijenio je da Hrvatska mora pratiti promjene sigurnosnog okruženja i prilagođavati svoje obrambene sposobnosti, pri čemu je istaknuo važnost suradnje SOA-e, Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, diplomacije i Ministarstva obrane.
“Hrvatska se izvan vlastite želje našla uvučena u utrku u naoružanju sa Srbijom”
Letica je naglasio da u analizi potencijalnih prijetnji iz okruženja te praćenju srbijanskog naoružavanja ključnu ulogu dijele SOA, Vojna sigurnosno-obavještajna agencija, Ministarstvo obrane i hrvatska diplomacija.
Prema njegovim riječima, Hrvatska se izvan vlastite želje našla uvučena u utrku u naoružanju sa Srbijom, no riječ je o procesu koji pri postojeće regionalnim okolnostima jednostavno ne može izbjeći.
Posebnu pažnju skreće na strukturu nabave, ističući da Beograd kupuje naoružanje izrazito ofenzivnog karaktera, zbog čega Zagreb mora reagirati i prihvatiti novonastalu realnost na terenu.
Kako se globalne i regionalne sigurnosne prilike naglo mijenjaju, Hrvatska je primorana jačati vlastite obrambene kapacitete, pri čemu je nabava vojne opreme dodatno otežana uslijed rata u Ukrajini, skoka cijena, velike potražnje i sporednih logističkih zastoja.
