Pobjeda Darijane Filipović u utrci za hrvatskog člana Predsjedništva BIH može se promatrati i kao trijumf premijera Andreja Plenkovića koji je ovime ostvario veliki strateški i politički uspjeh. Upućeni u tematiku reći će da je njen uspjeh ujedno i veliki uspjeh za Republiku Hrvatsku u kojoj dobar dio javnosti toga nije niti svjestan.
Plenković je toga međutim i više nego svjestan pa zato i jest uložio ogroman osobni i politički autoritet u kampanju Filipović koja je osiguravajući hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini povijesnu pobjedu i Plenkoviću učvrstila poziciju na hrvatskoj političkoj sceni posebice među desnim biračkim tijelom.
Tiha diplomacija
Plenković je osim toga dokazao da njegova diplomatska i tiha strategija prema Bosni i Hercetovini rađa plodovima za razliku od oštre retorike koju otkako je stigao na Pantovčak primjenjuje Plenkovićev ljuti neprijatelj Zoran Milanović. Za Hrvatsku povratak HDZ-ova kadra u zgradu Predsjedništva BIH predstavlja rješavanje višegodišnjeg trna u oku, odnosno pozicije Željka Komšića koji nikada nije imao legitimitet za predstavljanje hrvatskog naroda.
S Filipović na čelu Predsjedništva i Republika Hrvatska napokon dobiva institucionalnog suradnika u Sarajevu koji direktno predstavlja većinsku volju bosanskohercegovačkih Hrvata, čime bi se dugoročno gledano mogli relaksirati odnosi između Hrvatske i BiH. Poznato je da Vlada predvođena premijerom Plenkovićem godinama gura projekte koji su od vitalnog ekonomskog i sigurnosnog interesa za Republiku Hrvatsku.
Tu se u prvom redu misli na projekt Južne plinske interkonekcije, odnosno plinovod koji bi povezao LNG terminal na Krku preko Hrvatske s BiH. Budući da su u BiH sada na ključnim pozicijama Filipović i njena podjednako relevantna sestra Andrijana Katić iz Federalnog ministarstva prometa i komunikacije premijer Plenković dobio je idealne partnere za hitru i operativnu realizaciju ovog ključnog projekta, kao uostalom i niza drugih infrastrukturnih, cestovnih pa i energetskih projekata.
Realizacija projekata
Za Plenkovića je ujedno značajno i to što je Filipović mlada, proeuropski orijentirana političarka aktivna u Vijeću Europe čime premijer dobiva snažnog saveznika za provedbu euroatlantske agende u susjednoj Bosni i Hercegovini. Time se Plenković na razini Europske unije može još snažnije pozicionirati kao glavni sponzor pa i odvjetnik Bosne i Hercegovine na njenom europskom putu, što će nedvojbeno podići i njegov vanjskopolitički rejting na razini EU.
Plenkoviću dakle stiže period stabilizacije susjedskih odnosa, a dolazi mu i potvrda da je njegova politika prema Hrvatima u BiH ispravna pa stoga ondje dobiva pouzdanog partnera za realizaciju ključnih državnih interesa. Za većinsko hrvatsko biračko tijelo u BiH pobjeda Filipović predstavlja prekid višegodišnje političke frustracije koju je izazivalo preglasavanje. Hrvati u BiH opet dobivaju svojeg dužnosnika u tročlanom Predsjedništvu.
Kako je Filipović mlada, i obrazovanja žena mladi visokoobrazovani Hrvati u BIH u njenoj pobjedu vide priliku za prelazak s ideoloških tema na operativna pitanja koja bi trebala zaustaviti iseljavanje. S bezrezervnom potporom Zagreba, Hrvati u BiH, posebice u Hercegovini, Središnjoj Bosni i Posavini od Filipović mogu očekivati bržu realizaciju i veći priljev izravnih financijskih i infrastrukturnih potpora hrvatske Vlade za bolnice, škole i kulturne investicije što je jamstvo njihova opstanka. Stabilna, institucionalno ravnopravna pozicija Hrvata u BIH Hrvatima u RH donosi stabilizaciju i sigurnost u susjedstvu te energetske benefite kroz realizaciju strateškog projekta Južne interkonekcije.
