Približava se dramatično vrijeme izbora za američki Kongres, koje će dobrim dijelom odrediti sudbinu zemlje, ali i Donalda Trumpa. U studenome Amerikanci neće glasati samo za novi saziv Kongresa, bit će to i glasanje o samom predsjedniku i svemu što je učinio u drugom mandatu. Republikanci još drže vlast u oba doma Kongresa, ali posljednja istraživanja pokazuju da se odnos snaga počeo ozbiljno mijenjati.
Politička atmosfera prije izbora postaje sve neizvjesnija. Ono što je početkom godine izgledalo kao relativno sigurna obrana republikanske većine danas je puno otvorenija utrka. Trumpov rejting u međuvremenu je pao, i to značajno, a mediji navode da danas ima podršku 33 posto registriranih birača. Financial Times tvrdi da je nezadovoljstvo njegovim radom posebno izraženo među neovisnim biračima. To je ozbiljan problem za Republikansku stranku jer Trump ne želi biti promatrač ovih izbora. Upravo suprotno – on od svojih birača traži da na izbore gledaju kao da je i njegovo ime na glasačkom listiću. Na republikanskoj konvenciji u Dallasu Trump je otvoreno poručio biračima da se ponašaju kao da je on kandidat. Time je još jednom pokazao koliko želi osobno povezati republikansku kampanju sa svojim političkim brendom.
I tu slijedi problem.
Teški problemi
Trump i dalje ima snažnu i vrlo discipliniranu bazu birača, ali njegov negativni rejting mogao bi republikancima otežati osvajanje umjerenih i neovisnih birača, koji će u mnogim tijesnim utrkama odlučiti pobjednika. Demokrati posljednjih tjedana dobivaju sve više razloga za optimizam. Nacionalna istraživanja trenutačno im daju prednost kada se birači pitaju za koju bi stranku glasali na izborima za Kongres. U jednom od najnovijih Emersonovih istraživanja demokratski kandidat imao je 51 posto potpore, a republikanski 43 posto. Gallupovo istraživanje pokazuje još dramatičniji pomak: 49 posto Amerikanaca danas se priklanja demokratima, a 39 posto republikancima. To je velika promjena u odnosu na kraj 2024., kada su republikanci imali prednost.
Ipak, nacionalni postoci sami po sebi neće odlučiti izbore. Američki je izborni sustav takav da će nekoliko saveznih država i desetak izrazito neizvjesnih utrka odlučiti tko će kontrolirati Senat, a vrlo tijesne utrke vodit će se i za Zastupnički dom. Među državama koje će privlačiti najveću pozornost jesu Georgia, Michigan, Maine, North Carolina, Ohio, New Hampshire, Iowa i Aljaska, a posebno je zanimljiva utrka u Teksasu, državi koja se tradicionalno smatra republikanskim uporištem.
Trump grčevito pokušava mobilizirati republikansko biračko tijelo. Ako republikanci izgube kontrolu nad jednim ili oba doma Kongresa, predsjedniku će biti znatno teže provoditi politički program u drugoj polovici mandata. Demokrati bi dobili mogućnost blokiranja dijela njegovih zakonskih inicijativa, a Kongres bi mogao postati puno snažniji korektiv Bijele kuće. Istodobno, dio republikanskih kandidata nastoji pronaći vlastitu poziciju. Neki smatraju da je Trump ključ za pobjedu i da bez njegove potpore ne mogu pobijediti. Drugi strahuju da bi njegov niski rejting među neovisnim biračima mogao ugroziti njihove šanse.
Četiri mandata
Ipak, sve je još neizvjesno i nitko ne može točno predvidjeti pobjednika. Unatoč trenutačnoj prednosti demokrata, bilo bi prerano proglasiti pobjednika. Američki izbori posljednjih su godina pokazali koliko se raspoloženje birača može promijeniti u nekoliko tjedana. Osim toga, nacionalni rejting stranaka nije isto što i stvarna raspodjela mandata u Kongresu.
Ako republikanci zadrže Kongres, Trump će dobiti potvrdu svoje politike i ulazak u završnicu mandata s mnogo većom političkom snagom. Ako demokrati preuzmu barem jedan dom, Washington bi mogao ući u razdoblje političkog sukoba i blokada. A ako izgube oba doma, Trumpova će se druga administracija suočiti s potpuno novom političkom stvarnošću.
“Političko okruženje pomaže demokratima, stranačka struktura pomaže republikancima”, kaže Amy Walter, glavna urednica Cook Political Reporta, i u toj jednoj rečenici najbolje se očitava drama koja predstoji.
Walter upozorava da su republikanci prekrajanjem izbornih jedinica uspjeli smanjiti broj stvarno neizvjesnih utrka za Zastupnički dom. Demokrati zato, prema njezinoj analizi, više ne mogu računati samo na opće nezadovoljstvo Trumpom. Ipak, ona smatra da je političko raspoloženje dovoljno snažno da većina najneizvjesnijih utrka može otići demokratima. “Demokrati su i dalje favoriti za kontrolu Zastupničkog doma, ali više nisu izraziti favoriti”, procijenila je Walter.
Ne govori se više o demokratskom valu koji će sigurno odnijeti republikance, nego o izborima u kojima će relativno mali broj glasova u nekoliko ključnih distrikta odlučiti tko kontrolira Kongres. A Senat je još složeniji. Demokratima trebaju četiri republikanska mandata da preuzmu većinu. To znači da moraju gotovo savršeno odraditi seriju utrka u državama koje su na predsjedničkim izborima 2024. glasale za Trumpa.
Republikanski gubici
Teksas i Iowa, primjerice, više se ne smatraju sigurnim republikanskim terenima, a prije su to uvijek bili. Neovisni birači u tim državama, koji često odlučuju tijesne izbore, prema aktualnim istraživanjima nisu osobito skloni Trumpu. Gotovo polovica njih kaže da bi Trumpova podrška mogla smanjiti njihovu spremnost da podrže kandidata kojeg on podupire. Mnogi koji nisu skloni glasanju sada će izaći na izbore. Dramatično vrijeme traži i dramatične odluke.
Nate Silver, čiji novi model FLIPR prati sve utrke za Kongres, vidi snažan trend u korist demokrata. Njegova procjena iz kolovoza bila je da ankete, povijesni obrasci i temeljni politički pokazatelji upućuju na “strong Democratic year” — snažnu demokratsku godinu. Za Zastupnički dom, zaključuje, demokrati su u poziciji u kojoj ga mogu izgubiti samo ako se trendovi značajno promijene. Senat je, međutim, druga priča: četiri potrebna preuzimanja republikanskih mjesta i dalje su velik izazov.
Najzanimljivije je to što se broj potencijalnih republikanskih gubitaka povećava. Aljaska, Georgia, Iowa, Maine, Michigan, New Hampshire, North Carolina, Ohio i Teksas sada su među državama koje bi mogle odlučiti sudbinu Senata. Reuters ih opisuje kao devet ključnih utrka.
Teksas je možda najbolji simbol promjene raspoloženja. Država koju je godinama bilo gotovo nezamislivo promatrati kao ozbiljno demokratsko-senatsko bojište sada je promijenila stranu. Demokratski kandidat James Talarico pokušava iskoristiti nezadovoljstvo Trumpom, dok republikanci pokušavaju utrku ponovno pretvoriti u glasanje o demokratima, a ne o predsjedniku. I upravo će se na tome odlučiti velik dio završnice kampanje. Republikanci stalno ponavljaju da je na djelu radikalna ljevica, a demokrati guraju rasprave o cijeni nafte, inflaciji, ratu i Trumpu.
Mrtva trka
Da situacija nije idealna, osjeća se svaki dan u političkom životu Amerike, gdje republikanci imaju glavnu riječ. Konvencija Dallas 2026. ili mini konvencija republikanaca bila je, naravno, spektakl, a ispod toga se osjećala nelagoda zbog vijesti s terena. Trump se ponašao kao uvijek, “sve se vrti oko mene”. Predsjednikovo lice i ime bili su razasuti posvuda. Sudionici, od kojih su mnogi izdvojili mnogo novca za ulaznicu, bili su preplavljeni odjećom s Trumpovim imenom: kapama, košuljama, jaknama. Roba se podijelila u dvije kategorije: oprema s osnovnim logotipom Dallas 2026, uz razne Trumpy MAGA opcije. Plus primjerci knjige Erica Trumpa, nagomilani blizu blagajne, izvještavaju mediji uz komentar: “Ne smije se propustiti niti jedna prilika za bogaćenje obitelji.”
“Ići ću u svaku od tih država za kongresnike i senatore u tijesnim utrkama”, obećao je Trump. “U nekim slučajevim ići ću dvaput ako treba.”
Čak i dugogodišnji politički stručnjaci još se muče s Trumpovom erom.
Pokušavaju shvatiti što birači žele, kako političari komuniciraju i kako se stranke razvijaju, kaže Sarah Longwell, osnivačica i izdavačica časopisa The Bulwark i voditeljica podcasta “The Focus Group”.
“Riječ koju najčešće čujemo među demokratima jest ‘borac’. To je ono što žele od svojih političara”, smatra John Guida, urednik The New York Timesa. “Demokratski birači žele da njihovi čelnici prestanu djelovati kao diplomati u mirnodopsko vrijeme, da prepoznaju prijetnju Republikanske stranke i pokrenu učinkovitu protuofenzivu. Duboko su frustrirani kada njihovi političari govore da je Trump egzistencijalna prijetnja demokraciji, ali se ne ponašaju kao da je demokracija zaista ugrožena”, nadovezuje se Longwell.
Lijevi centar
“Ako je demokracija u pitanju, ne biste trebali razmatrati nominaciju nepopularnog 81-godišnjaka za predsjednika. To je jedan od razloga zbog kojih je demokratski establišment izgubio povjerenje među biračima.”
Kako bi bili bolji u privlačenju pozornosti, demokrati će morati preispitati način na koji komuniciraju od vrha do dna – s puno manjim oslanjanjem na mainstream medije za prenošenje svojih poruka. Moraju izgraditi nove komunikacijske i medijske platforme. To se posebno odnosi na lijevi centar, koji preplavljuju krajnje lijevi progresivci jer su bili puno agresivniji u izgradnji nove medijske infrastrukture.
“Trebaju im puno agresivnije komunikacijske strategije. Razgovarajte kao normalno ljudsko biće o pitanjima koja su važna velikoj većini birača, a to su općenito pitanja vezana uz materijalno blagostanje: poslovi, zdravstvena skrb, obrazovanje, kriminal. Ali to funkcionira samo ako imate visokorangirane komunikatore koji ulaze u te prostore. Karizmatični vođe poput Jona Ossoffa, Zohrana Mamdanija, Alexandrije Ocasio-Cortez, Josha Shapira i Petea Buttigiega najjači su glasnici demokrata”, smatraju politički analitičari.
Smatra se da su Amerikanci toliko indoktrinirani da jednostavno ne mogu promijeniti stavove preko noći. U nizu pitanja Trump je uvjerio republikance da se odreknu svega u što su nekoć tvrdili da vjeruju. Napustili su slobodnu trgovinu, ulogu Amerike kao vođe slobodnog svijeta, demokratske saveznike, ideju da je karakter važan u politici, svaki dašak fiskalne odgovornosti i uspjeli su uvjeriti većinu republikanaca da su izbori 2020. ukradeni. U svojoj drugoj kampanji Trump je uvjeravao ljude da može magično sniziti cijene namirnica i da neće uvući Ameriku ni u kakve strane ratove.
Stvarnost je, međutim, pokazala nešto drugo, ali to većini onih koji pripadaju republikancima i zagovornicima Donalda Trumpa još nije jasno. Ipak, malo-pomalo “pobjeđuju” teme iz svakodnevnog života i stare se vrijednosti ponovo afirmiraju među Amerikancima.
S Marsa i Venere
“Republikanci su s Marsa, a demokrati s Venere. Evo najveće razlike na operativnoj razini: republikanci su kao klasa plaćenici i poduzetnici, više usredotočeni na izgradnju. Demokrati su više usmjereni na pravednost i uključivost te su skloni prevelikom oprezu u svom pristupu. Na razini birača, republikanci pristupaju politici sa stajališta ‘ja sam kršćanin, osoba koja se zalaže za red i mir’. Demokrati dolaze sa stajališta ‘ja vjerujem’”, smatra Sarah Longwell.
U europskim prijestolnicama američki međuizbori više se ne promatraju samo kao borba za Kongres. Oni se sve više doživljavaju kao prvi veliki test Trumpove druge administracije i kao moguća prekretnica za budućnost transatlantskih odnosa. Peter Sparding iz njemačkog Instituta za međunarodnu politiku i sigurnost upozorava da bi promjena odnosa snaga u Kongresu mogla ponovno otvoriti pitanje koliko američki Kongres može biti protuteža predsjedniku. U analizi za International Politics Quarterly ocjenjuje da bi demokratski pomak mogao značiti snažniju ulogu Kongresa u ograničavanju Trumpove politike.
Trump je istodobno najveća snaga i rizik Republikanske stranke, a to su shvatili i Europljani. U europskim političkim krugovima sve se više prati i ono što se događa unutar same Republikanske stranke. Potpredsjednik J. D. Vance na konvenciji u Dallasu dobio je otvorenu potporu kao mogući budući predsjednički kandidat. To znači da američki izbori u studenome imaju i jednu skrivenu dimenziju: oni će biti prvi veliki test odnosa snaga unutar pokreta koji će oblikovati Republikansku stranku nakon Trumpa.
Ako republikanci izgube Kongres, dio stranke mogao bi zaključiti da je pretjerano oslanjanje na Trumpa postalo izborni problem. Ako pobijede, Vance i ostali potencijalni nasljednici dobit će dokaz da Trumpov politički model još funkcionira.
Upitna vjera
Paradoksalno, u Europi se ne navija nužno za demokratsku pobjedu. A najveći problem posljednjih godina upravo je nestanak predvidljivosti američke politike. Za Berlin, Pariz, London i Bruxelles pitanje nije samo hoće li pobijediti demokrati ili republikanci. Pitanje je hoće li Washington nakon studenoga biti mjesto u kojem se odluke mogu predvidjeti barem nekoliko mjeseci unaprijed.
Trumpova politika prema NATO-u, Ukrajini, trgovini i Europi već je natjerala europske vlade da ozbiljnije razmišljaju o strateškoj autonomiji. Ako Demokrati preuzmu Kongres, Europa bi mogla dobiti više prostora za suradnju s američkim institucijama koje ograničavaju Trumpa. Ako republikanci zadrže obje komore, europske vlade morat će računati da je Trumpova politika dobila potvrdu birača. Zato u Europi postoje tri scenarija. Prvi, republikanci zadržavaju Kongres, Trump dobiva ono što mu je najpotrebnije: političku potvrdu. Europa bi tada morala računati na nastavak američkog pritiska da više troši na obranu i preuzme veći dio odgovornosti za europsku sigurnost.
Drugi scenarij, demokrati osvajaju Zastupnički dom, to bi vjerojatno bio najvažniji psihološki udarac Trumpu. Njegova administracija i politika našle bi se pod snažnijim kongresnim nadzorom, dok bi posljednje dvije godine njegova mandata mogle biti obilježene sukobom s Kongresom. I treći, demokrati osvajaju oba doma, a tada bi se Washington dramatično promijenio. Trump bi ostao predsjednik, ali više ne bi imao Kongres koji mu olakšava provedbu politike. Demokratska većina dobila bi snažne instrumente nadzora, a pitanje američke vanjske politike ponovno bi postalo predmet puno intenzivnije kongresne kontrole.
