Sitne plave ribe u Jadranu sve je manje, a posljedice toga već osjećaju ribari. Zbog zabrinjavajućeg stanja stokova uvedeno je novo ograničenje ribolova uz zapadnu obalu Istre, gdje se srdela sada smije loviti svega pet dana mjesečno, umjesto dosadašnjih 20.
Mjera koju je početkom rujna po hitnom postupku donijela Uprava za ribarstvo nadležnog ministarstva trebala bi pridonijeti oporavku ribljeg fonda. No među ribarima postoji zabrinutost da će vremensko ograničenje dodatno otežati njihov posao, osobito zato što odlazak na more ne znači nužno i uspješan ulov. Mogućnost uvođenja sličnih ograničenja postoji i u drugim jadranskim ribolovnim zonama. Tek što je katedrala u cik zore otkucala šest puta, malena plivarica uz pratnju galebova uplovila je u krčku luku. Nakon dvadesetak dana bez značajnijeg ulova, Pave Bajčić i njegova ekipa ovaj su se put vratili s oko dvije i pol tone srdela i inćuna. Za mali brod, riječ je o lijepom ulovu.
U posadi su ribari s tri i četiri desetljeća iskustva na velikim i malim brodovima, pa dobro znaju da situacija sa sitnom plavom ribom nije dobra. Svjesni su i da su zaštitne mjere potrebne, no smatraju da dosadašnji pristup nije dao očekivane rezultate. “Rezultati su mizerni, riba je i dalje mala, znači da tu nešto ne štima”, rekao je ribar Pave Bajčić s Krka.
Ribolov ograničen s 20 na pet dana mjesečno
Najnovijom mjerom broj dana u kojima je dopušten ribolov uz zapadnu obalu Istre smanjen je s 20 na svega pet mjesečno. To bi, upozoravaju ribari, neke moglo prisiliti i na odustajanje od posla. Bajčić pritom upozorava da ograničavanje broja dana ne znači da će ribari u tom razdoblju nužno ostvariti ulov. Moguće je, kaže, da brod svih pet dana izađe na more, a vrati se praznih mreža.
“Tako se često dogodi da brod ode pet dana na more i da se vrati bez ribe. I sada, kad bi mu se moglo možda posrećiti da nešto ulovi, već je iskoristio kvotu”, rekao je. Zbog toga bi, smatraju neki ribari, trebalo razmotriti uvođenje kvota po brodu, umjesto vremenskog ograničavanja ribolova. U međuvremenu se intenzivno traže mjere koje bi omogućile oporavak količine sitne plave ribe u Jadranu.
Na kontinuirano smanjenje stokova plave ribe upozorava i Vanja Čikeš Keč iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. Posljednjih godina stanje je palo ispod granice nakon koje oporavak više nije siguran, zbog čega su uvedene dodatne mjere. Ravnatelj Uprave ribarstva Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Ante Mišura pojasnio je da situacija nije ista kada je riječ o inćunu i srdeli. “Inćun je stabilan, a srdela je ispod B limita, a to je stanje kada ne može doći do samooporavka, nego su potrebne mjere da bi se stok oporavio”, istaknuo je Mišura. Upozorio je da je situacija ozbiljna, a među mogućim budućim mjerama spomenuo je smanjenje kvota, ali i moratorij koji bi mogao trajati godinu ili dvije.
Kako obnoviti riblji fond, a ne uništiti ribare?
Kako istodobno obnoviti riblji fond i omogućiti ribarima da nastave raditi jedno je od ključnih pitanja na koje se trenutačno traži odgovor. Predsjednik Ceha ribara Primorsko-goranske županije Stjepan Nedoklan smatra da aktualne mjere nisu popularne, ali da je zbog stanja potrebno reagirati. “Nikome nije drago, ali kad je takva situacija, onda moramo nešto napraviti. Nije lako, ali donesene su mjere i nadamo se da će od njih biti bolje”, rekao je Nedoklan.
Mišura je najavio mogućnost novih ograničenja i u drugim područjima. Pritom je naglasio da se mora pronaći ravnoteža između zaštite ribljeg fonda i opstanka ribarske flote te prerađivačke industrije. “U sljedećoj godini možda ćemo ići na još neka područja i povećanje broja dana, ali najvažnije je da flota i prerada opstanu, a da zaštitimo stok plave ribe za sljedećih 50 godina”, poručio je. Bajčić, međutim, smatra da bi Uprava ribarstva trebala preispitati dosadašnji način postupanja. “Meni se čini da naša uprava radi pogreške, kao i svi, a nema popravka. Idu jednosmjernom ulicom. Treba stati na loptu i nešto mijenjati, hitno”.
Ribari, znanstvenici i političari slažu se da sitnu plavu ribu treba zaštititi, no oko načina na koji to treba učiniti postoje različita mišljenja. Bajčić smatra da ograničavanje ribolova samo na pojedine zone nije dobro rješenje jer se plava riba kreće između područja. “Zabrane su loše jer plava riba putuje i do sedam milja na dan. Ona ne živi tu, ona ode na područje gdje nije zaštićena i opet strada. Otići će i u Italiju i lovit će je i Talijani i svi, a ne ribari koji bi je trebali uloviti”, rekao je. “Mi ne možemo zabraniti ribarima da love jer onda ugrožavamo taj stok. Ribama bi odgovaralo da ih ne love, ali ne bi ribarima. Netko mora biti nezadovoljan”, rekla je Vanja Čikeš Keč.
