“Iz trezora Službe društvenog knjigovodstva u makedonskom gradu Kavadarci, tijekom vikenda nepoznati lopovi su ukrali 150 milijuna dinara“, glasila je šokantna vijest o kojoj je pisao Večernji list davne 1970. godine. Pljačka je uzbudila cijeli grad, izvještava Večernjak tog 18. kolovoza 1970. Nepoznati lopovi iskoristili su ‘slijepi’ ulaz između stambene zgrade i tadašnje Komercijalne banke te ušli kroz tijesno stepenište u podrum. U podrumu stambene zgrade našli su se ispod trezora s novcem.
“Bili su dobro informirani, nije im bila potrebna velika sila. Razbili su dvoja vrata, te probili veliku rupu na betonskom podu kroz koju su se provukli”, piše tadašnji Večernji. Otvor je bio dosta uzak pa novinar navodi kako je pomalo nejasno kako se čovjek normalne građe mogao provući tuda. No, jednom kad su se provukli kroz rupu pokupili su vreće s novcem iz trezora, te ‘nestali’ istim putem. Zanimljivo je da metalni novac nisu uzeli, a uz vreće s novcem odnijeli su i knjigu evidencije.
Bila je to, do tada, najveća pljačka banke u povijesti Jugoslavije. U nastavku donosimo pregled najvećih pljački banaka koje su odjeknule ovim prostorima.
‘Slučajna pljačka’ banke u Beogradu
Milan Koprivica je 2002. godine bez ikakvog prethodnog plana odlučio počiniti pljačku ‘Delta’ banke za koju je četiri godine radio kao vozač. Početkom ožujka 2002. Koprivica je dobio radni nalog da preveze novac iz šabačke poslovnice ‘Delta banke’ u zgradu ‘Geneksa’ na Novom Beogradu. U jednom trenutku, njegov kolega i radnik trezora su iz automobila odnijeli dio novca. Nije ih bilo neko vrijeme, a u prtljažniku je ostalo 5,6 milijuna eura i 15 000 dolara. Što se dogodilo u njegovoj glavi, zna samo on. Koprivica je nagazio papučicu gasa, policajcima je doviknuo da ide po gorivo i izašao iz garaže. Tek kada su se liftom u garažu spustili njegov kolega i radnik trezora, shvatili su što se događa.
Koprivica je prvo otišao u Zemun, kod bake i djeda svog prijatelja Danila Jovanovića gdje je sakrio 2,5 milijuna eura na tavanu. Tu je pričekao Danila, čijim automobilom su krenuli dalje. Usput im se priključio i treći prijatelj, tri godine mlađi Marko Milovanović iz Zemuna te su krenuli prema selu Brekovo. Policija je vrlo brzo saznala gdje su. Sto policajaca opkolilo je kuću i uhitilo Koprivicu. Danila i Marka uhitili su nakon toga u Beogradu. “Uhitili smo ih za 30 sati, ali mogli su da nam pobjegnu da je pljačka bila planirana, jer u prvih 45 minuta nitko nije znao o čemu se radi. To je bilo dovoljno vremena da pobjegnu iz zemlje” kazao je Milan Popović Pop, tada načelnik Drugog sektora beogradske policije, koji je vodio akciju i osobno uhitio Koprivicu.
Koprivica je u lipnju iste godine osuđen na četiri godine zatvora, Danilo na godinu, a Marko na šest mjeseci zatvora. Sva trojica su izašli iz zatvora puno prije, zbog dobrog vladanja. No, za Koprivicom jurila je ne samo policija već i zemunski klan, koji su u trci za milijunima zakasnili samo 15 minuta, piše beogradski Blic. Prema informacijama koje su se tada mogle čuti iz beogradskog podzemlja, zemunski klan, kojim su tada šefovali Dušan Spasojević i Milorad Ulemek Legija, tragao je za Koprivicom, odnosno za novcem koji je ukrao iz ‘Delta banke’ Miroslava Miškovića.
Krvava pljačka FINA-e 2005. godine
5. rujna 2005. godine dogodila se jedna od najkrvavijih pljački u hrvatskoj povijesti. Bilo je potrebno 75 sekundi da trojica maskiranih i dobro naoružanih razbojnika opljačkaju poslovnicu Fine u zagrebačkoj Zvonimirovoj ulici. Pljačkaši su ispalili 57 hitaca iz različitog vatrenog oružja, uključujući i kalašnjikov. Ubijeni su zaštitari poslovnice Drago Renar i Stipe Mušan, a pljačkaši su nestali s dva milijuna kuna. U Finu su upali Dubravko Žugelj, Ivica Štrk i Ivan Tucman. U zaštitare je smrtonosne hice ispalio Žugelj, piše Večernji, dok je za rješavanje oružja i kompromitirajućih tragova poslije pljačke bio zadužen Dražen Bekavac.
Dubravko Žugelj u srpnju 2015. godine ponovo je nepravomoćno osuđen na 40 godina zatvora zbog krvave pljačke Fine u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu. Sutkinja Županijskog suda u Zagrebu tada je nepravomoćno zbog nedostatka dokaza oslobodila Antu Rosu optuženog da je bio mozak koji je organizirao krvavu pljačku. Za niz drugih razbojstava Fehko Imamović osuđen je na sedam i pol godina, Mario Palić na četiri i pol, a Jurica Tumpak na četiri godine zatvora.
Obrazlažući presudu sutkinja je rekla kako je Žugelj osuđen na temelju DNK koji je nađen na njegovoj kapi u Passatu koji su zapalili nakon pljačke te na temelju iskaza Ivana Boršića i Ivone Ban. Podsjećamo, na prethodnom suđenju iz 2012. godine, Žugelj je nepravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora. Na tom suđenju Ivan Boršić, Ivica Štrk, Ivan Tucman, Dražen Elčić priznali su sudjelovanje u pljačkaškim pohodima te im je sud to uzeo kao olakotnu okolnost. Boršić je tako dobio 10 godina zatvora, kao i Štrk, Tucman četiri, a Elčić šest godina.
Golikova žrtva
7. listopada 2005. godine su oko 9.15 sati u poslovnicu Zagrebačke banke u ulici Drvinje, koja danas nosi ime heroja Dragutina Golika, upala trojica razbojnika koji su iz banke odnijeli više od pola milijuna kuna. Veteran Domovinskog rata, 52-godišnji Dragutin Golik, tog je jutra nenaoružan pokušao zajedno s prijateljem spriječiti bijeg dvojice naoružanih i maskiranih pljačkaša prema automobilu u kojem ih je čekao treći razbojnik.
Jedan od razbojnika ga je iz pištolja ranio u nogu. Nakon ranjavanja izgubio je mnogo krvi što je uzrokovalo teška oštećenja njegova mozga te je do smrti bio u komi. Golik je preminuo 26. siječnja 2007. godine u Domu za stare i nemoćne osobe u Zagrebu. Sedmoricu optuženika za krvave pljačke Fine i Zagrebačke banke u kojima su 2005. godine ubijena dva zaštitara, Županijski sud u Zagrebu oslobodio je krivnje za pljačku Fine. Sud je Ognjena Grubića osudio na 30 godina zatvora ubojstvo Dragutina Golika.
Za pljačku su optuženi Ognjen Grubić, Boris Žalac i Igor Mustač kao počinitelji, te Nenad Filipović i Grgo Crnković kao organizatori. Prvooptuženi Filipović je dobio četiri godine zatvora za pljačku pošte u ulici Božidara Magovca, dok je optužbi za pljačku Fine oslobođen.
Pljačka đurđevačke Fine
Dražen Dorčec, tada 33-godišnjak, 14. rujna 2006. godine ušetao se negdje oko 9 sati ujutro u poslovnicu FINE u Đurđevcu. Ukrao je 321.700 kuna, a prigodom pljačke hladnokrvno je ubio zaštitara “Sokol Marića”, Miroslava Benšića kao i umirovljenika Ivana Matiševa. Ubojstvo je bilo okrutno jer je ubojica na kraju pucao u glavu Benšiću i Matiševu kako bi bio siguran da su mrtvi. Osuđen je na maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora, a otkriveno je da je poslovnicu u Đurđevcu opljačkao zbog prikupljanja novca za vraćanje duga nastalog njegovom ovisnošću o klađenju.
Dorčec je u policiji u nazočnosti odvjetnika priznao dvostruko ubojstvo i pljačku, a motiv je objasnio strastvenim klađenjem zbog kojeg je zapao u dugove veće od 300.000 kuna, koliko je opljačkao, koje je pokušao riješiti podizanjem četiriju kredita, a htio je podići i peti, od 50.000 eura.
Policija traži Zavadlavova brata? U rano jutro filmska pljačka u Splitu, evo što se dogodilo
No, nakon ubojstva ponašao se kao da se ništa nije dogodilo pa je tih dana nastavio posjećivati kladionice. Napravio je i kobnu pogrešku jer je jednom dužniku odjednom vratio dug, što je njemu bilo sumnjivo i o tome je obavijestio policiju. Policija ga je uhitila nešto više od mjesec dana nakon pljačke u kalinovačkoj tvrtki Rasco, koja se bavi proizvodnjom strojeva za održavanje prometnica, gdje je radio kao skladištar.
Komentari
odražavaju
stavove
njihovih
autora,
ali
ne
nužno
i
stavove
portala
Dnevno.hr.
Molimo
čitatelje
za
razumijevanje
te
suzdržavanje
od
vrijeđanja,
psovanja
i
vulgarnog
izražavanja.
Portal
Dnevno.hr
zadržava
pravo
obrisati
komentar
bez
najave
i/li
prethodnog
objašnjenja.