Hrvatska dobiva moćni HIMARS, ali još uvijek ima i ove opake strojeve iz JNA

Nakon godina opstruiranja pokušaja nabave sustava M 142 HIMARS, Hrvatska je napokon blizu cilja. Naime, američki State Department odobrio je prodaju Hrvatskoj vrijednu čak 390 milijuna dolara. Uz osam sustava HIMARS, Hrvatska bi trebala dobiti i 10 pratećih vozila za opskrbu i zapovjednih jedinica, 24 vođene topničke rakete M30A2 i vođene topničke rakete M31A2.

Iako je nabava sustava HIMARS bila najavljena dugoročnim planom razvoja HV-a do 2028., malo tko je vjerovao da će u ovom razdoblju sustavi biti ugovoreni. Hrvatskoj javnosti još su svježe uspomene od prije nekoliko godina, kada je također postojala želja HV-a da nabavi te moćne sustave.

No tada je srbijanska diplomacija na čelu s voždom Aleksandrom Vučićem krenula u akciju lobiranja da se ti moćni sustavi ipak ne prodaju Hrvatskoj. Vučićevi mediji tada su zavapili kako ustaše nabavljaju lansirne rampe kako bi gađali Beograd. Sam Vučić u dramatičnom je obraćanju na državnoj televiziji govorio o tome kako Zagreb sasvim sigurno ne nabavlja “lansirne rampe” kako bi ih okrenuo prema Beču ili Budimpešti, nego isključivo prema Beogradu.

Četvrti operater

Mala diplomatska akcija Srbije urodila je plodom te je Washington odgodio isporuku sustava Hrvatskoj. Sve je objašnjeno tihom diplomacijom kako bi takvi sustavi mogli opasno ugroziti ravnotežu u regiji. A da sustavi zaista donose veliku prednost HV-u u odnosu na sve ostale vojske, govori podatak kako HIMARS trenutno u Europi posjeduju tek tri vojske, poljska, rumunjska i ukrajinska. Hrvatska bi trebala biti četvrti operater na starom kontinentu. Ovisno o raketama kojima se sustav opskrbljuje, on može gađati statičke ciljeve na udaljenostima od 32 do čak 300 kilometara. Najmoćniji projektili koje HIMARS može ispaljivati jesu rakete ATACAMS dometa do 300 kilometara. Njih bi ove godine trebali zamijeniti još moćniji GPS vođeni projektili PrSM dometa do čak 500 kilometara. Vojska SAD-a ove godine dobila je prvu seriju tih projektila i vjerojatno će savezničke vojske u idućim godinama moći nabaviti iste.

U Hrvatsku stiže ovo zastrašujuće moćno oružje: Imaju ga još samo tri zemlje u Europi

Ni jedna vojska u regiji nema ni blizu tako ubojito i dalekometno oružje kao što je HIMARS. Većina država u našem susjedstvu u svom arsenalu ima višecijevne raketne bacače Grad čiji je domet nenavođenih raketa oko 20 kilometara.

Ti sustavi koji ispaljuju nenavođene projektile 122 mm dosad su bili osnova i hrvatske raketne artiljerije. Hrvatska je od JNA zaplijenila neke sustave M-92 Vulkan i danas je jedna bitnica, njih 6, u sastavu HV-a. Tu bitnicu često smo mogli vidjeti tijekom vježbi s drugim NATO-ovim vojskama u Poljskoj, gdje su smješteni u sklopu NATO-ove ojačane prednje prisutnosti. Osim tih sustava, HV u svom arsenalu još ima tridesetak sustava APR-40 koje smo nabavili iz Rumunjske za vrijeme Domovinskog rata.

Ubojita sredstva

I sustave Vulkan i APR-ove trebalo bi zadržati u HV-u sve dok broj HIMARS-a ne bude dovoljan da ih nadomjesti. Iako je riječ o nenavođenim sustavima, oni su itekako korisni za potporu pješačkim postrojbama i operacijama, prije svega zbog količine ubojitih sredstva koje izbacuju u relativno kratkom vremenu.

Srbijanski mediji nisu skrivali iznenađenje, pa ni zabrinutost zbog hrvatske nabave HIMARS-a. Tako Balkanska bezbednosna mreža, specijalizirani portal o vojnim temama i nabavama, u članku o hrvatskoj nabavi HIMARS-a piše: “Vojska Srbije ima četiri višecijevna lansera raketa Orkan kalibra 262 mm dometa do 50 km, ali cijela baterija može istovremeno lansirati samo 12 raketa, kao dva HIMARS-a. Zatim, Orkan je navođeno sredstvo projektirano 80-ih godina koje ima veliko rasturanje na krajnjem dometu, a rakete M30A2 I M31A2 suvremena su vođena sredstva.”
Srbi su pokušali razvijati i mobilni raketni sustav Šumadija temeljen na jugoslavenskim sustavima Orkan i kalibru 262 mm. Na tom sustavu, odnosno preinakama jugoslavenskog sustava, rade već više od desetljeća, ali prema dostupnim podacima, tek su dva prototipa na ispitivanjima.

Za taj sustav razvijaju i rakete Jarina 1 i Jarina 2. Srbijanski tabloidi pisali su o projektilu Jarina 1 koji ima domet od čak 300 kilometara. Međutim, problem je što mu je točnost na krajnjem cilju tek oko 150 metara od zamišljene mete. Ukratko, Srbi su ulupali ogroman novac i resurse u malo poboljšan sustav koji je po preciznosti na razini sustava iz 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. Dok je cijeli svijet razvijao precizne GPS vođene sustave, oni su razvijali nenavođene.

Ograničen domet

Oni su itekako svjesni što za njih znači hrvatska nabava HIMARS-a te će pokušati naći adekvatan odgovor kao što su pokušali i nakon hrvatske nabave Rafalea. Ovih dana srbijanski mediji i političari slave potpisivanje gotovo tri milijarde eura vrijednog ugovora s Francuskom za nabavu eskadrile novih Rafalea. Pritom vješto od svoje javnosti skrivaju kako će novim Rafaleima biti ograničen i domet radara i naoružanja.

Unatoč tomu, Srbija, kao država koja nije uvela sankcije Rusiji nakon agresije na Ukrajinu i država koja sustavno radi na destabilizaciji svojih susjeda projektom “srpskog sveta”, nikako nije smjela dobiti te zrakoplove. Isporuka Rafalea Srbiji posljedica je želje Macrona i Francuske da se nametnu kao prva vojna sila na Starom kontinentu i na neki način istisnu SAD. Francuzima je bilo jako stalo da prodaju Rafalee Hrvatskoj i Grčkoj, a sada i Srbiji. Osim prodaje vojnih zrakoplova, Francuzi su u posljednje vrijeme plasirali i europski program za nabavu njihovih samohodnih haubica Caesar 155 mm. I RH je potpisala ugovor o mogućoj nabavi tih haubica iz Francuske, a uz njih, u procesu smo nabave njihovih protuzračnih sustava. Ranije smo od njih nabavili sustave kratkog dometa Mistral 3, a sada bismo trebali nabaviti sustave srednjeg dometa.

Anušić objasnio zašto se Hrvatska naglo naoružava: ‘Svi imaju dojam da idemo u rat’

Međutim, kao što su sada prodali Srbima Rafalee, Francuzi su im ranije prodali i sustave Mistral. Sječe se dojam da Francuzi u ovom dijelu Europe pokušavaju uspostaviti neku vrstu vlastite vojne ravnoteže. Međutim, na takvu politiku ne smijemo pristati jer Hrvatska je ipak članica NATO-a, a Srbija nije i vjerojatno nikada neće biti. Srbi, koji nabavljaju najnovije zapadno oružje, imaju pristup i sofisticiranom ruskom i kineskom oružju. Tako su iz Rusije nabavili protuzračne sustave Pancir-S1, a iz Kine protuzračne sustave HQ-22 i napadačke bespilotne letjelice CH 95.

Strateški saveznik

Nije normalno da država koja nabavlja vojne sustave iz Rusije i Kine ima pristup zapadnom oružju kao i druge države NATO-a. No Francuzi ne vide ništa sporno u tome. Zato vide u SAD-u, u kojem su odlučili isporukom sustava HIMARS stati na kraj pokušajima balansiranja u francuskoj režiji. Isporuka HIMARS-a poruka je Francuskoj kako će SAD i dalje paziti što se događa u ovom dijelu Europe, ali i u Srbiji, i kako se neće tolerirati koketiranje s najvećim prijetnjama Zapadu.

Nekoliko puta upozoravali smo kako bi najveći hrvatski vojni i politički strateški saveznik trebao biti SAD. To strateško partnerstvo sa SAD-om gradi se praktički od proglašenja hrvatske samostalnosti. SAD je dosad preko raznih programa Hrvatskoj donirao gotovo milijardu dolara oružja i opreme. Upravo je SAD otklonio sve zapreke za hrvatsko članstvo u EU-u i NATO-u. Stoga, svaka čast Francuzima, ali jedna je svjetska supersila i naš saveznik.