Nedjeljni okršaj u Koprivnici između Slavena Belupa i Rijeke (18 sati), bit će dvoboj po mnogima najboljih trenera SHNL-a, ali ujedno i sraz najstarijih trenera lige! Na Slavenovoj je klupi, naime, 58-godišnji Silvijo Čabraja, dok će s druge strane biti sedam godina stariji Matjaž Kek (65), iskusni će stručnjaci tražiti način kako da svoje sastave odvedu do pobjede nakon trotjedne prvenstvene stanke. Svakako je zanimljiv i podatak da se Čabraja i Kek još nikad dosad nisu sučelili na nogometnom travnjaku!
– Nismo se čak ni upoznali – rekao nam je Čabraja.
Kek iza sebe ima 208 ligaških utakmica u hrvatskim prvenstvima (126 pobjeda, 52 remija i 30 poraza), trenirao je u našoj zemlji samo Rijeku s kojom je osvojio dvostruku krunu 2017. godine i njegovo je ime zlatnim slovima upisano u klupski almanah. Čabraja je, pak, prikupio 157 ligaških utakmica na klupama Lokomotive (134), Vukovara 1991 (20) i Slavena Belupa (3), pobjeđivao je i remizirao po 49 puta, dok su njegove momčadi u 59 navrata napuštale travnjak pognute glave…
Čabraja je na prvoligašku scenu zakoračio u lipnju 2021. godine. Bio je do tada trener Lokomotivinih juniora i na klupi prve momčadi zamijenio je Samira Toplaka, koji je u grčevitoj borbi do zadnje prvenstvene minute uspio sačuvati prvoligaški status klubu s Kajzerice. Zadržao se na Kajzerici nepune četiri sezone, do ožujka 2025. godine, kad je naprasno otišao s klupe u pomalo čudnim okolnostima…
– Razlog odlaska znaju samo moja supruga i još nekoliko bliskih mi ljudi – ostao je do danas tajnovit ovaj vrhunski stručnjak.
U te nepune četiri godine na klupi kluba s Kajzerice, Čabraja je u svaku sezonu ulazio praktički s novom momčadi, fluktuacija igrača bila je velika. Međutim, Lokosi su pod Čabrajinom rukom od prvoga dana i svake sezone imali prepoznatljiv, napadački način igre i brojni su stručnjaci komplimentirali kvalitetni rad i (do)selekciju igrača stratega Lokomotive, a naglasak je konstantno bio na uspješnoj klupskoj omladinskoj školi.
Promovirano je niz mladih igrača, istodobno su bili prodavani brojni talenti i Čabrajina je stručnost klubu priskrbila, od odšteta prilikom prodaja mladih i nadarenih igrača, 20-ak milijuna eura…
Na Lokomotivinoj se klupi Čabraja etablirao kao jedan od najboljih hrvatskih trenera. Momčad s Kajzerice igrala je napadački nogomet, temeljen na jakom trkačkom dijelu, poštivanju taktičkih zamisli, ali i sklonosti improvizaciji baziranoj na pojedinačnoj nadarenosti. U ograničenim uvjetima (godišnji proračun Lokomotive tada je bio oko pet milijuna eura), Čabraja je uvijek znao posložiti momčad koja nije brinula oko ostanka u ligi, osigurala je mjesto u sredini ljestvice i borila se za Europu. Uz, ponovimo, promociju i afirmaciju niza vlastitih mladih igrača, Lokosi su pod Čabrajinom rukom igrali lepršav, za oko krasan nogomet…
Iako su ga mnogi odgovarali i sugerirali mu da je pokušaj ostanka u prvoligaškom društvu s Vukovarom 1991 nemoguća misija, Čabraja je prošloga rujna prihvatio taj izazov i preuzeo je momčad. Mogao je ostati u zavjetrini Kajzerice, kao formalni sportski direktor, nakon sporazumnog raskida trenerskog ugovora. No, to ga nije zanimalo, želio je novo iskušenje i prihvatio je poziv iz grada heroja. Na žalost, nije uspio, Vukovar je ipak bio preslab u prvoligaškoj konkurenciji (klupski je proračun bio tek oko 2,5 milijuna eura) i u ožujku je uslijedio rastanak.
Čabraja je kasno, tek u 53. godini, dobio priliku da svoje znanje iskaže na najvišoj razini u Hrvatskoj, ali i to dosta govori o statusu domaćih trenera. Koliko je samo inozemnih „blefera” zvučnih imena prošlo kroz SHNL, dok istodobno domaći stručnjaci teško dolaze na prvoligašku scenu. Nije Čabraja iza sebe imao igrački pedigre (zbog dijabetesa je morao prekinuti obećavajuću karijeru), niti je imao „poguranac” i dugo je, predugo, čekao prvoligašku priliku. A onda ju je čvrsto zgrabio, pa je najprije od hit-trenera, posve zasluženo priskrbio i epitet jednog od najboljih nogometnih stručnjaka u Hrvatskoj. Svoj posao temelji na znanju i žestokom radu, njegovi su treninzi dinamični i iscrpljujući, ali 90 posto vremena radi se s loptom, vježbaju se situacije koje se događaju na utakmicama, sve su mu momčadi bile odlično tjelesno pripremljene. A u jednom nam je razgovoru Čabraja otkrio i svoju nogometnu filozofiju:
– Volim napadačku igru, mrzim kad mi se momčad povuče pred svoj kazneni prostor, jer je u današnjem nogometu nemoguće takvim načinom igre sačuvati dobar rezultat. Poanta nogometne igre je postići pogodak više od suparnika, to je cilj kojem moja momčad mora težiti, pa makar i primili gol! Želim da se moja momčad nadigrava, da je stalno u pokretu i s loptom u nogama. Ma da mi dođe Barcelona, uvjeravat ću svoje igrače da su bolji i uvijek ću im vjerovati – govorio nam je ovaj odlični trener, koji je dosad vodio Slaven Belupo na tri utakmice.
Matjaž Kek imao je uspješnu igračku karijeru, nakon koje je bio trener Maribora, Al-Ittihada, Rijeke i izbornik slovenske reprezentacije. Ovoga je ljeta po drugi put preuzeo riječko kormilo, nakon osvojene dvostruke krune napustio je Rujevicu u jesen 2018. godine, nepune tri godine prije nego je Čabraja zakoračio na prvoligašku pozornicu. I zato se još nikad dosad nisu sučelili…
Kek je pragmatičan stručnjak, kojem je u prvom planu uvijek i jedino rezultat, predobro je svjestan da trenere na životu drži samo dobar rezultat. Ne zanemaruje, dakako, ni kvalitetnu prezentaciju igre, jer zna da je, u većini slučajeva, dobra igra ujedno i preduvjet dobroga rezultata. Strahovito mu je važna disciplina u momčadi, uvijek se mora znati hijerarhija. Želi u svlačionici imati igrače „gladne” pobjeda i uspjeha, koje ne zadovoljavaju polovični rezultati. Velika su očekivanja u Rijeci u Kekovu drugom mandatu, vidjet ćemo hoće li moći ponoviti uspjeh kojim je ispisao povijest kvarnerskog kluba.
