Na stranu to što je zabio, na stranu to što je imao 6 od 7 uspješnih driblinga i na stranu to što je Abdoulie Sanyang nedvojbeni igrač utakmice Hajduka i Dinama. Jedan zaista upečatljiv detalj je zapamtilo naše oko. Bilo je to negdje početkom drugog poluvremena, kada je već teren postajao sve nemogućiji za igru. Lopta je nekako došla do Bambe, a on ju je primio i lagano krenuo prema golu Modrih. Krenuo je lagano, ali je krenuo okomito. Bio je to dovoljan znak Perezu Vinlofu, valjda istraumatiziranom driblinzima koje mu je ovaj prodavao gotovo cijelo prvo poluvrijeme, da pozove u pomoć čak trojicu svojih suigrača. E, taj smo si detalj odmah pribilježili, a usput i prokomentirali s kolegama novinarima kako Bambu čuvaju četvorica igrača. Pa kao, hajde da smo i to doživjeli.
No, Bamba apsolutno nije zaslužio da kraj njegovog imena više stoje tako sarkastični komentari. Jer, on je to Hajdukovo krilo koje ide okomito, a suparnički bekovi ne idu prema njemu, nego od njega. To je, u biti, i poenta ovih redaka. Jer, dugo takvo što nismo vidjeli na Hajdukovoj utakmici od krila Hajduka. Uvijek je, očito do ove godine, išla priča kako su Bijeli kao opasni, ali su na krilima najtanji. Da, kao, imaju tu neki krilni napadači, oni su nezgodni, ali neće oni ništa konkretno napraviti. Eto, nakon ove utakmice protiv Dinama se može reći da to više nije slučaj.
Konkretno, Bamba više ne ide glavom bez obzira ili grlom u jagode, nego sada već očito podigne glavu pri prodiranju i bira sve bolja rješenja. To je ona priča o njegovu napretku u 28. godini koju smo već pisali pred koji tjedan. Zatim smo pisali i da Poljud strepi nakon što je Bamba nedavno ranije napustio igru u reprezentaciji Gambije. I da, Bamba je u toj utakmici izborio i jedanaesterac za svoju ekipu. Laknulo je svima kad je došla obavijest da mu nije ništa, neposredno pred derbi, a sada je demonstrirao i zašto je svima laknulo.
A nije bio jedino Hajdukovo krilo koje je maltretiralo obranu Dinama. Nasuprot Sanyanga stajao je Marin Šotiček, standardni mladi, a vjerojatno i budući A reprezentativac. Slaven Bilić hvalio ga je posljednjih dana na mnoga zvona, a u derbiju se iz poljudske lože mogao i uživo uvjeriti o kakvom se igraču radi. Odmah se znalo da je njegov “matchup” s Tabinasom Hajdukova šansa, ali nitko opet nije mogao očekivati da će Šotiček biti toliko superiorniji od Filipinca. A pritom, nije odigrao uvjerljivije od Bambe, recimo. No, kakvi su to bili driblinzi, kakve minijature i prvi dodiri. Završnica je opet štekala, ali je uvijek Šotiček u njoj bio i uvijek je njegov čuvar bio iza njegovih leđa. Dakle, jednom kad usavrši i tu završnicu, bit će to pjesma od igrača, štono se kaže. Možda baš kako je govorio prije derbija: Samo da mi nadođe taj udarac. Da je bilo malo sreće, tajminga i mirnoće mogao je Šotiček i zabiti Dinamu za 2:0, a Bamba je mogao i asistirati uz pogodak. Ne znamo je li Bambina utakmica savršena, ali dovoljan mu je epitet igrača utakmice, dok je Šotičeku sasvim dovoljno da se o njemu govori kao idealnom paru za Gambijca.
A njih dvojica u paru zapravo čine dva krila kakva Hajduk dugo nije imao. Ponovit ćemo, Hajduk ima konkretna krila pred kojima se protivnici povlače i pozivaju pomoć, a neće im tek tako doći licem u lice. Jer, obojica imaju taj neki paket driblinga koji lome u prvom koraku, lome na brzinu i prodornost. To je upravo i najbolja moguća vijest za Bijele uoči Ajaxa. Vijest da su Šotiček i Bamba sposobni sami apsolutno izdominirati posljednju liniju protivnika koji već dugi niz godina ima nekakav europski renome. I zato je spomenuti dvojac apsolutno priča Hajdukova derbija i priča velikog trijumfa uoči četvrtka i dolaska Ajaxa na Poljud.
