Dizajniran ambiciozno kao da su ga slagali u oglasnom odjelu Red Bulla, ‘daje ti krila‘, Dinamov prijelazni rok se dva mjeseca kasnije pokazuje kao vrlo tanka priča. Premda je preuzeo krivicu za poraz u velikom derbiju, Mario Kovačević je na presici prvi put skinuo rukavice i jasno prozvao svoje krilne napadače za nedorečenu ofenzivnu igru. Konkurencija je na papiru prilično oštra ili čak nabrijana, ali u stvarnosti Dinamova krila ne postižu golove i ne isporučuju asistencije.
Ili preciznije, svoj pirotehnički arsenal zasad ispucavaju na utakmicama minimalnog rizika, na kirvajima protiv poluamaterskih ili amaterskih suparnika poput Bedema iz Ivankova ili Vukovara 1991. Ovim momčadima u kup dvobojima Luka Ivanušec je spakirao tri, a Mislav Oršić i Iker Almena po jedan gol, dok su u SHNL-u i Europskoj ligi ostali na produženom golgeterskom odmoru. Rekao bi zlobnik da je Dinamo nabavio krila za let kroz nogometnu provinciju.
U rosteru plavih trenutačno se nalaze sedmorica krilnih napadača. Mateo Lisica i Arbër Hoxha započeli su sezonu kao starteri, u trenutku dok su im za vrat još puhali Monsef Bakrar i Gabrijel Vidović, nogometaši koji su u međuvremenu napustili Maksimir doznačivši u klupsku blagajnu nešto više od 6 milijuna eura. Sada se za dresove s prvom dvojicom natječu iskusni povratnici Ivanušec i Oršić plus Almena te dvojac ne tako golobradih tinejdžera, Dani Rodriguez (21) i Noah Nsoki (19).
Ako im želite nuditi alibije za mršavi učinak, uvijek se možete uloviti za diskontnu cijenu: svi zajedno prema osvježenim Transfermarktovim tablicama vrijede 11,2 milijuna eura, otprilike kao palac slabije, desne noge Laminea Yamala. Tom logikom, Dinamo se oslonio na masovnost računajući da će prosijavanjem po putu pronaći i kakav manji zlatni grumen. Dani Rodriguez na vrhu je popisa kandidata za sljedeću zvijezdu i ključnog igrača sutra, a onda i za transferni jackpot u nastavku karijere.
“Dani će, budite sigurni, oduševljavati navijače. Takav igrač nam je baš falio – okomit, tehnički jako dobar, koji traži dubinu”, rekao je Kovačević za tportal u predvčerje derbija s Hajdukom. Onda je na Poljudu mladog Španjolca uveo tek u 70. minuti, u trenutku kada je umjesto dresa već mogao zadužiti kupaće gaćice i vaterpolsku kapicu. Pokazao je malo, ali mu u onakvim uvjetima ne možete predbaciti za blijed dojam.
Da bi Rodriguez procvjetao, netko mora osloboditi mjesto na terenu, a Mateo Lisica je logičan izbor za selidbu na klupu. 23-godišnjak iz Pule je definitivno igrač s potencijalom, vjerojatno je i vlasnik najubojitije ‘kifle‘ u ligi, ali ove sezone posti s golovima i s centaršutevima koje bi dežurni egzekutor Dion Drena Beljo mogao pretvarati u opipljiv rezultat. Od početka sezone Lisica je dvaput zatresao mrežu, oba puta u europskim sudarima (Kauno Žalgiris, Viking), premda se nije mogao požaliti na minutažu. Sa sličnim učinkom (dva gola, po jedan Rudešu i Vikngu) Hoxha je, usporedbe radi, izgubio mjesto startera i protiv Hajduka je cijelu utakmicu ostao zakovan za klupu Pod kućicom tog istog poljudskog hangara ostala je prizemljena cijela manja avijacija plavih, sve sami krilni igrači (Oršić, Rodriguez, Almena), tako da za Nsokija nije bilo mjesta u protokolu utakmice.
Za Dinamov izlazak iz krize bit će nužno da barem jedno od krila pod hitno poleti, ali ne bi bilo naodmet da na tom putu i Kovačević donese poneku racionalnu odluku. Za početak jesu li Oršić i Ivanušec uopće odgovarajuća krila za 4-3-3 raspored ili prvi ipak bolje funkcionira kao napadač, u tandemu s klasičnom ‘devetkom‘, dok je drugi neka vrsta stilskog hibrida, krilo zarobljeno u tijelu ‘desetke‘.
U Splitu su plavi željeli igrati neku elastičnu inačicu 4-3-3 sustava, u obrambenoj fazi igre razvrstavali su se u 4-1-4-1 raspored s Kravcovom kao osiguračem iza visoko podignute četvorke (Lisica, Kačavenda, Zajc, Ivanušec), želeći kroz ‘overlap‘ po bokovima lakše dolaziti do Hajdukova šesnesterca. Plan je funkcionirao do McKennina autogola za 1-1, a onda se raspao i u nastavku se pretvorio u defile podrezanih Dinamovih krila…
