Holjevac: ‘Pokojni amateru Milane, gdje god da jesi, gledaj, ovako se rasipa novac’

Četiri milijuna eura: toliko će Grad Zagreb potrošiti na savjetnike koji će im pomoći voditi financije, brinuti se o drveću, organizirati odvoz otpada, organizirati gradski promet, i koji će općenito raditi sve ono što bi tisuće i tisuće zaposlenih u Holdingu trebale same znati raditi i što su same prije i radile. Zagrebački holding traži tvrtku koja je vrlo dobro upoznata s radom holding društava, posebice onih s više od 5000 zaposlenika, te se od nje traži i da ima opsežnog iskustva u savjetovanju. Možda ste time iznenađeni. Možda ćete reći: “Čekaj, pa zar nisu Tomašević i njegov tim prije izbora tvrdili da su ONI bili savjetnici za takve stvari u više od sto gradova svijeta, zar nisu oni najveći stručnjaci za otpad i drveće u poznatom svemiru, zar nisu oni ti koji su zaposlili megastručnjaka iz Osijeka (iz stranačke kvote SDP-a) na čelo Čistoće?” No ja nisam iznenađen, a ne biste trebali biti ni vi.

Dakle, prvo su se predstavljali kao hiper-mega stručnjaci za otpad i vođenje grada, čuveni u svijetu i šire, glavna im je tema bila smeće, na kojem su doktorirali na Cambridgeu, i to onako u pauzama lupanja po loncima i ležanja po cesti, Tomica se predstavljao i kao savjetnik UN-a, a sad, nakon tri i pol godine, ispada da nemaju pojma ni o čemu i da trebaju prave savjetnike, a ne takve poput sebe. To već zaudara na sabotažu i diverziju. Kako su se doveli u taj položaj, da im ljudi u Holdingu najednom ne znaju raditi sve ono što su znali (manje-više) za Bandića? Tako što su prvo otpustili sve njegove ljude. Pogotovo vodeći kadar. Onda su zaposlili svoje. Onda su shvatili da ti njihovi nemaju pojma. Onda su stare zvali natrag. Onda je ispalo da Tomica i suradnici također nemaju pojma, da sjede do ponoći u uredima bezveze ne znajući što im je činiti, osim slati na X slike sebe kako sjede do ponoći u uredima, eto, vrijedni su i rade.

Svakako su stručni za trošenje tuđeg, ponajprije javnog novca. Jer je to jedino što su ikad stvarno radili. Za sve drugo su, očito, tabula rasa. Nadam se da će savjetnici uključivati i one za promet, jer je upravo fascinantna razina nesposobnosti u organiziranju javnih radova: zatvori se glavni pravac i istovremeno i oba moguća alternativna, dva metra vrlo frekventnog raskrižja asfaltiraju se mjesec dana, pri čemu nitko nikad ne vidi radnike, zatvori se Ilica, ali se ne reprogramiraju semafori i tako dalje. Financije? Izgubljene stotine milijuna iz europskih fondova. Plin? Tomašević sad žica građane da se vrate u GP i nudi nižu cijenu: ali je na natječaju GP ponudio najvišu od svih ponuđača! Zašto sad može i jeftinije? I Bandić bi bio zadivljen, da je živ. Baciti milijune eura na savjetnike, nakon što ste tvrdili da ste vi sami najbolji savjetnici za te iste poslove na planetu, a da vas nitko ni ne prozove u javnosti zbog toga? Pokojni Milane, gdje god da jesi, gledaj i uči! Ovako se rasipa gradski novac, amateru!

Kraj uhljebima ili samo bolje plaće?

Šok i nevjerica. Plaće u javnom sektoru dramatično su porasle zadnjih godina i sad su nerijetko veće od onih u privatnom, ili bar poravnate – a kad se zna da su i one u privatnom bilježile znatan rast zadnjih nekoliko godina, onda je to malo čudno. Trebamo li toliko plaćati “uhljebe”? Poznato je da oni tamo ništa ne rade, zar ne? U najboljem slučaju, radi manji dio, veći dio je uhljebljen, po javnim tvrtkama. Uglavnom preko veze, partijsko-stranačke. Usto, državni je posao siguran posao, to je oduvijek bila dobra kompenzacija za nešto slabiju plaću. I imate sva prava iz radnog odnosa, nema onog da preko godišnjeg zapravo radite. Prekovremeni se uredno plaćaju, što je u privatnom sektoru i dalje rijetkost, naročito u manjim tvrtkama.

Da, smatram da trebamo. Jer smo dosad imali negativnu selekciju u javnom sektoru. Tamo su uglavnom išli oni bez ambicija ili oni koji nisu bili sposobni naći si posla na tržištu rada za pristojan novac kod privatnika. Stvari su u ekonomiji jednostavne, ako bolje plaćate radnike, možete birati one kvalitetnije. Onom tko najlošije plaća u pravilu ostanu oni koje nitko drugi neće.
To samo po sebi neće biti dovoljno da bi se iskorijenilo uhljebljivanje u javnom sektoru, ali je korak u pravom smjeru. Dosad smo imali egzodus onih sposobnijih, došli bi u kakvu agenciju s fakulteta i odlazili bi čim bi našli bolji posao.

Holjevac: ‘Sada je taj posao jedan od najnezahvalnijih, nekad je bio uvažen i dobro plaćen’

Rezultat je da nam je javni sektor takav kakav jest – glomazan, neučinkovit, opterećen ogromnim viškom djelatnika. Veće plaće otvaraju mogućnost vladajućima da počnu otresati taj višak, slati lagano u mirovinu ili jednostavno – dijeliti otkaze. A olakšavanje davanja otkaza trebao bi biti drugi korak. Građani na to ne bi trebali gledati kao na puko izbijanje para sebi iz džepa – javnim djelatnicima mi smo poslodavci, u konačnici, i ako želimo kvalitetne javne službe, onda se ne možemo ponašati kao onaj šef kojeg svi mrze, koji bi vrhunski odrađen posao, ali za minimalac, plus rad od bar 10 sati dnevno.

No kako je uhljebljivanje nesposobnih u javne i državne službe nešto što ovdje ima stoljetnu tradiciju, pomalo sam skeptičan – ovo isto tako može završiti i tako da ćemo stvarno samo skuplje plaćati iste nesposobne uhljebe. Potez je na Vladi, pa iako nemam puno povjerenja u HDZ kad je riječ o tome da se prekine lanac zapošljavanja preko veze, zapravo su oni glavni generator toga, ipak se nadam da će bar pokušati.