Ivušić, Nevistić, Théophile, González, Šarlija, Sigur, Bennacer, Krovinović, Ljubičić, Pukštas, Guillamón, Bakrar, Durdov, Kulenović, Rebić. Zajednički nazivnik? Čitava je to plejada igrača koji su okusili čari nastupa u prvom derbiju u prethodnoj sezoni na Poljudu – kada su “modri” slavili (0:2) – ali subotnju bitku će pratiti samo iz navijačke kože. Dok su nadogradnje i rekonstrukcije momčadi uobičajene za zagrebačke i splitske tabore u raskoraku između dvije sezone, atipične scene za hrvatske standarde će se, pak, odvijati pokraj aut-linije. Igrači odlaze, treneri ostaju.
Rodna mjesta Gonzala Garcíje i Marija Kovačevića dijeli gotovo 12 tisuća kilometara, u dobi ih dijeli osam godina, u kopačkama su ih dijelile lige, čak i kontinenti, ali u trenerskom odijelu u tišini postaju – “vječni sparing-partneri”. Epitet koji, na prvu, zvuči nategnuto i zbunjujujuće, ali šira perspektiva servira potvrdu o “dugovječnosti” stratega na splitskoj i zagrebačkoj klupi. Naime, García i Kovačević će u subotu od 15 sati zakoračiti u peti uzastopni derbi, a strateški su se nadmudrivali u 10 utakmica u prethodne četiri godine, na klupama Istre 1961, Varaždina, Slaven Belupa i, konačno, Dinama i Hajduka.
No, isti tandem trenera nije podijelio pet derbija u nizu čitavo desetljeće. Dinamo je u prethodnih 10 godina, prije Kovačevića, promijenio 15 trenera, a Hajduk je u istom razdoblju, prije Garcíje, odradio identičan broj trenerskih promjena, ali oba su kluba, ponovno, u istom trenutku, odlučila zaigrati “long game” i razmišljati dugoročno. Mario Kovačević i Gonzalo García su se prije 15 mjeseci transformirali u odabire Dinama i Hajduka za odmak od prošlosti i viziju prema budućnosti. Stratezi kojima nije zacrtana prolaznička uloga, nego treneri kojima će ukazati vrijeme i povjerenje, dva osnovna preduvjeta za konkretnije zahvate i rekonstrukcije, u radu i razmišljanju.
Posljednji “sparing-partneri” koji su odradili (barem) pet uzastopnih i međusobnih derbija na klupama Hajduka i Dinama su bili Damir Burić i Zoran Mamić, koji su vodili šest uzastopnih utakmica između srpnja 2015. i travnja 2016., ali da se Splićani i Zagrepčani nisu sudarili u polufinalu Kupa – koje se igralo na dvije utakmice – izvjesno je da bi treneri odradili samo one četiri, zacrtane utakmice u prvenstvu i tako zaključili sučeljavanja. I ta je činjenica, pritom, nesvakidašnja jer dublja potraga za trenerima koji su odradili (barem) pet vezanih i međusobnih derbija vodi u mutne vode, gdje su podaci zamršeni i nedostupni.
Zato su García i Kovačević osvježenja i nova lica Hajduka i Dinama. Treneri koji se poznaju i razumiju, koji čitaju taktičke zamisli suparnika, ali o igračima ovisi njihova provedba. Dosadašnji omjer ide na ruku trenera maksimirskog kluba, koji je protiv Garcíje skupio četiri pobjede, dok pet puta nije bilo pobjednika, a Urugvajac sa španjolskom putovnicom pamti samo jednu pobjedu, koju je režirao u veljači 2023., kada je Istra svladala Varaždin (2:1). Suradnju za pobjednički pogodak u sudačkoj nadoknadi su tada, igrom slučaja, potpisali Mounsef Bakrar i Dario Marešić, igrači koji su djelomično obilježili i trenerske avanture Garcíje i Kovačevića. Alžirac je bio asistent, a današnji Hajdukov branič je bio strijelac.
Nakon subotnje utakmice, Dinamo i Hajduk će snage ponovno odmjeravati na Maksimiru uoči Božića, 19. ili 20. prosinca, čime će zaključiti prvu polovicu sezone, a ako ih zaobiđu osjetniji potresi i turbulencije, izvjesno je da će i García i Kovačević dočekati i taj derbi jer su se oba kluba odlučila na dugoročniju strategiju i cikluse. Umjesto naglih poteza i rezova, izabrali su kontinuitet.
