Veliki štrajk djelatnika Zagrebačkog holdinga i ZET-a premijeru Andreju Plenkoviću donio je probleme utoliko što je dio zagrebačke javnosti stekao dojam da vladajuća stranka stoji iza pobune zagrebačkih komunalaca. Tako je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević poentirao zahvaljujući potpori medija, dok u tom istom medijskom prostoru gotovo nitko nije zapazio djelovanje zagrebačkog ogranka HDZ-a, pa ni njegova predsjednika Ivana Matijevića, iako se ne može reći da on ne radi ništa.
Prvi čovjek HDZ-a u zagrebačkoj organizaciji, jednoj od najvažnijih, svojski se trudi na društvenim mrežama kritizirati Možemo i aktualnu gradsku vlast. No to mu, po svemu sudeći, nije dovoljno da se nametne ni na medijskoj sceni, a ni, što je još poraznije, unutar stranke. Matijević je potonuo u nedostatku karizme i operativnosti, što se ne može reći za njegova kolegu iz obližnje Velike Gorice. Krešimir Ačkar se, naime, u jeku zagrebačkog štrajka pokazao kao spremni operativac i političar kakav Plenkoviću treba na terenu i kakvoga je možda trebao imati i na čelu zagrebačke organizacije ako u nekoj bližoj budućnosti planira preuzeti vodstvo u glavnome gradu, što je jedan od rijetkih neostvarenih HDZ-ovih političkih snova. Već dugo Ačkar uživa povjerenje premijera Plenkovića pa se ne može reći da predsjednik Vlade, ondje gdje može i ima kapaciteta, ne zna kadrovirati.
A brzom reakcijom u vrijeme zagrebačkog štrajka Ačkar je opet pridobio premijera, kažu nam oni koji poznaju gradonačelnika Velike Gorice. Odmah nakon najave štrajka on je sklopio dogovor s koncesionarom lokalnog prijevoza u Velikoj Gorici, te je Grad pojačao besplatnu autobusnu liniju prema željezničkom kolodvoru Velika Gorica. Sugrađani su mu, naravno, bili zahvalni na tome.
Preduhitrio probleme
Tim jednostavnim manevrom velikogorički je gradonačelnik izbjegao potpuni prometni kolaps, osiguravši svojim sugrađanima neometan dolazak do vlaka, koji je u tim trenucima bio jedina alternativa za dolazak do Zagreba javnim prijevozom. Po hitnom postupku uputio je službeni zahtjev HŽ Putničkom prijevozu za uvođenje dodatnih izvanrednih vlakova ili proširenje kapaciteta na relaciji prema Zagrebu, te se tako amortizirao pritisak putnika. Takva brza i organizirana reakcija nije promaknula ni Ačkarovim stranačkim kolegama, te oni sad u neformalnim razgovorima kažu kako je gradonačelnik Velike Gorice jedini HDZ-ovac koji je profitirao na zagrebačkom štrajku.
Njegovu reakciju opisuju kao dobar krizni menadžment. Ačkar je, jednostavno, preduhitrio potencijalne probleme. Teško da se na temelju jednog rješenja može proglasiti velikim Plenkovićevim operativcem, posebice kada se sagleda sastav Vlade i nacionalna politička razina, na kojoj premijeru leđa čuvaju kapitalci poput ministra branitelja Tome Medveda ili ministra graditeljstva Branka Bačića, ali se, unatoč tomu, u krugu mladoga gradonačelnika govori kako se on praktički već etablirao kao jedan od najvažnijih Plenkovićevih ljudi na terenu. Premijer ga prepoznaje kao čovjeka koji može privući glasove, ali i kao jednu od najznačajnijih mlađih figura u vodstvu stranke.
No treba reći da je Ačkar svoj status kod premijera Plenkovića zacementirao davno prije zagrebačkog štrajka. To da su njih dvojica bliski i da Plenković cijeni prvog čovjeka Velike Gorice, iznenadilo je i mnoge HDZ-ovce uoči prošlih parlamentarnih izbora, kada se Ačkar pojavio u 1. izbornoj jedinici, koju je predvodio premijer.
Ogledni izlog
Na tome se priča nije zaustavila. S četvrtog mjesta na listi, zahvaljujući golemom broju preferencijskih glasova koje je osvojio, Ačkar se u toj važnoj izbornoj jedinici probio na drugo mjesto, odmah iza Plenkovića, čime je pomeo niz stranačkih veterana, pa i premijerovu miljenicu Ninu Obuljen Koržinek.
Velik broj glasova i Plenkoviću je bio signal da Ačkar na terenu, među građanima, ostvaruje mjerljive rezultate. Za HDZ nije nevažno ni to što Ačkar kontinuirano pobjeđuje s premoćnim rezultatom na lokalnim izborima u svojoj Velikoj Gorici. U dijelu stranke to se doživljava kao čuvanje ključne baze u neposrednoj blizini Zagreba. Kako je na prošlim parlamentarnim izborima ušao u Sabor s visokim brojem preferencijskih glasova, tako su Ačkaru dionice porasle i u stranačkoj hijerarhiji, što se potvrdilo na unutarstranačkim izborima, kada je izabran za člana Predsjedništva HDZ-a.
Na pomalo zaboravljenom općem saboru stranke održanom u listopadu 2024. u Šibeniku Ačkar je potvrdio svoj mandat u najužem Plenkovićevu timu. Upućeni kažu kako baš taj krug izravno kreira operativnu politiku vladajuće stranke i koordinira rad na terenu unutar županijskih organizacija, što je premijeru posebno važno jer su lokalne organizacije proteklih godina bile njegova slaba točka. Plenković veoma cijeni lokalne tehnokrate, ideološki umjerene, i gradonačelnike za kojima se ne vuku repovi afera. Velika Gorica pod Ačkarovom je palicom – nakon afera njegova prethodnika, HDZ-ova Dražena Barišića – prerasla u stabilan i uspješan grad pa se u medijima o njemu izvještava u kontekstu značajnih iznosa povučenih iz europskih fondova. Nije nevažno ni to što je Velika Gorica pod njegovim vodstvom isticana kao nacionalni primjer demografske politike i urbanog razvoja, što i Plenkoviću služi kao pokazatelj uspješnosti HDZ-ova upravljačkog modela.
Svjestan kontrasta
Budući da u stranci, a i u dijelu izvanstranačke javnosti, ima solidan rejting, potvrđen na izborima, Ačkar se već neko vrijeme spominje i kao mogući budući ministar obrazovanja. Odluči li Plenković u rekonstrukciji Vlade u mirovinu ispratiti aktualnog ministra Radovana Fuchsa, postoji ozbiljna mogućnost da Ačkar dođe na njegovu poziciju, tvrdi naša dobro upućena sugovornica. Rekonstrukciju Vlade premijer bi, kako vjeruje dio HDZ-ovaca, mogao provesti već do kraja ove godine, a Fuchs se u tom kontekstu spominje prije svega zbog godina. On je, naime, nedavno navršio 73 godine, pa se i u javnosti otvorilo pitanje njegova odlaska u mirovinu, u kojoj je, s obzirom na životnu dob, odavno trebao biti. Fuchs je potvrdio da se planira umiroviti nakon ovog mandata, odnosno u proljeće 2028., međutim, odluku o tome ne donosi on, nego premijer Plenković, koji je vjerojatno svjestan kontrasta između Fuchsovih godina i resora kojim upravlja, a koji obuhvaća djecu, mlade i tehnološki napredan sustav. Iako dosad nije imao afera, pa ni većih problema u upravljanju obrazovnim resorom, Fuchsu, koji je po struci doktor veterinarske medicine, prosvjetari nerijetko, posebice u jeku štrajkova, zamjeraju da nema doticaja s njihovim resorom.
S Ačkarom bi bilo drugačije. Možda bi se ljevica propela na noge zbog toga što Plenković ministarsku fotelju u ovom ideološki obojenom sektoru prepušta magistru tehnologije, no Ačkar je profesionalnu karijeru počeo graditi baš u prosvjeti, radeći kao gimnazijski profesor. Iskustvo je potom stjecao i u lokalnoj samoupravi. Prije nego što je postao gradonačelnik Velike Gorice, obnašao je dužnost pročelnika Upravnog odjela za predškolski odgoj, školstvo i društvene djelatnosti u svojem gradu, pa je i tu mogao dobiti uvid u operativnu stranu funkcioniranja obrazovnog sustava s lokalne razine.
Glavni razlog
Kao velikogorički gradonačelnik Ačkar se iskazao u realizaciji projekata u obrazovanju, i to, naravno, uz Plenkovićevu financijsku pomoć. Tako se u njegovu mandatu grade dva dječja vrtića, a jedan je obnovljen. Kompletnu energetsku obnovu prošle su dvije osnovne škole, a u trećoj, u Velikoj Mlaki, uređena je potpuno nova, dodatna učionica, prilagođena potrebama produženog boravka učenika. Početkom ove godine Velikoj Gorici odobreno je 66 milijuna eura bespovratnih sredstava za gradnju dviju novih osnovnih škola te rekonstrukciju i dogradnju postojećih s ciljem prelaska na jednosmjensku nastavu. Ti rezultati na lokalnoj razini, kažu HDZ-ovci skloni Ačkaru, izvrsna su preporuka za njegovo probijanje na čelo Ministarstva obrazovanja.
Otežavajuća okolnost su novi izbori kao u Novskoj
Ono što bi moglo spriječiti Ačkarovo imenovanje u idućoj rekonstrukciji jest činjenica da je gradonačelnički mandat osvojio u svibnju prošle godine. Do konca ove godine prošlo bi, dakle, manje od dvije godine mandata pa bi, prema Zakonu o lokalnoj i područnoj samoupravi, u slučaju njegova odlaska na ministarsku poziciju, u Velikoj Gorici morali biti raspisani prijevremeni izbori. Zbog toga se njegov odlazak u Vladu ne čini realnim do svibnja 2027., no ako Plenković procijeni da će od njega imati veće koristi u ministarskoj fotelji nego u gradonačelničkoj, mogao bi se odlučiti za takav manevar, i ne bi mu bilo prvi put. Svojedobno je u Vladu na poziciju ministra rada s funkcije gradonačelnika Novske stigao Marin Piletić. U međuvremenu su u tome gradu održani prijevremeni izbori za gradonačelnika na kojima je pobjedu odnijela HDZ-ova Marija Kušmiš. Kako u Velikoj Gorici HDZ praktički nema opoziciju, ne bi bilo neobično da premijer pristane na nove izbore, a da Ačkar stupi na nacionalnu političku scenu kao mladi Plenkovićev lav koji je, za razliku od ostalih, svoj potencijal dokazao na terenu.
