Neriješena bilateralna pitanja između Hrvatske i Crne Gore mogla bi imati važnu ulogu u završnoj fazi crnogorskih pregovora o članstvu u Europskoj uniji, a na Podgorici je da pokaže koliko joj je važan odnos sa Zagrebom, smatra bivši hrvatski ministar vanjskih poslova Miro Kovač.
Hrvatsku i Crnu Goru već godinama opterećuju sporovi oko povratka školskog broda Jadran, obeštećenja bivših zatočenika logora Morinj i razgraničenja na moru. Unatoč dugotrajnosti tih pitanja, konkretan napredak u njihovu rješavanju i dalje je ograničen.
“Dosad očito nije bilo dovoljno političke volje da se otvorena pitanja na relaciji Zagreb-Podgorica riješe, ili barem počnu konkretno rješavati. Stvari su u biti jednostavne. Budući da vlada Crne Gore želi okončati svoj pregovarački proces o članstvu u Europskoj uniji, trebat će joj za to i pristanak Hrvatske. A pristanak Hrvatske, to jest zeleno svjetlo, za završavanje pregovora i kasniji ulazak u Europsku uniju može samo dobiti ako se ključna bilateralna pitanja riješe. Na crnogorskim vlastima jest da pokažu koliko im je važan odnos s Hrvatskom i time priključenje Europskoj uniji”, kazao nam je Kovač.
Brod Jadran, ratni zarobljenici i granica na moru
Među najvažnijim otvorenim pitanjima je povratak školskog broda Jadran, koji se u trenutku raspada Jugoslavije nalazio na remontu u Tivtu. Hrvatska inzistira na njegovu povratku, dok Crna Gora zadržava svoje stajalište o statusu broda. Predstavnici dviju država 9. listopada sastali su se u Zagrebu kako bi razgovarali o brodu i drugim pitanjima sukcesije vojne imovine. Tada su se sastali šefovi diplomacija Gordan Grlić Radman i Dragan Krapović. Uoči samog sastanka, crnogorski ministar obrane Dragan Krapović poručio je kako je uvjeren da Crna Gora školski brod Jadran drži “legalno i legitimno”. S druge strane, iz Zagreba je uzvraćeno kako službena Hrvatska “ostaje pri svojem stajalištu o vlasništvu nad brodom”.
Iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova (MVEP) ovim su povodom priopćili: “Republika Hrvatska očekuje rješavanje ovog dugogodišnjeg otvorenog pitanja, kao i ostalih pitanja sukcesije vojne imovine.” Konačan dogovor o Jadranu još nije postignut.
Odnose dodatno opterećuju pitanja povezana s ratnim događajima iz devedesetih godina, uključujući obeštećenje bivših zatočenika logora Morinj, kao i neriješeni spor oko granice na moru. Ta pitanja predstavljaju dugogodišnji izazov za bilateralne odnose, a njihovo rješavanje dobiva dodatnu važnost u kontekstu europskih ambicija Crne Gore.
Hoće li Hrvatska inzistirati na rješavanju sporova?
S obzirom na to da je Crna Gora postavila ambiciozan cilj ulaska u Uniju do 2028. godine i želi zaključiti pristupne pregovore što prije, postavlja se pitanje hoće li Hrvatska svoj pristanak uvjetovati rješavanjem otvorenih pitanja te hoće li biti spremna povući konkretne poteze ako dogovor izostane.
Kovač smatra da odgovor na pitanje mogućeg hrvatskog ultimatuma može dati samo hrvatska Vlada, čiji će pristup pokazati koliko joj je važno rješavanje sporova s Crnom Gorom.
“Na to pitanje odgovor jedino može dati hrvatska vlada koja će time pokazati koliko joj je važno riješiti otvorena pitanja s Crnom Gorom i time poslati poruku principijelnosti i ozbiljnosti. Vjerujem da će hrvatska vlada pokazati potrebnu principijelnost i ozbiljnost, a koja će imati simboliku i za politiku proširenja Europske unije, ali i za države kandidatkinje, posebno iz susjedstva”, rekao je Kovač.
Način na koji će Hrvatska pristupiti ovim otvorenim pitanjima mogao bi biti važan i za druge države kandidatkinje koje s članicama Unije imaju neriješene bilateralne sporove. Za Crnu Goru tako ostaje izazov uskladiti nastojanja da što prije postane članica Europske unije s potrebom rješavanja pitanja koja već godinama opterećuju odnose s Hrvatskom.