Zaplet je dostojan nekadašnje A, sada možda tek B-produkcije holivudskih “prvoloptaških” blockbustera s temom katastrofe. U institutu na kraju svijeta, gotovo uvijek u Rusiji, događa se nesreća, opasan virus koji su znanstvenici proizveli, ali za njega nemaju lijeka, počinje se širiti, a hrabri američki junak naposljetku spašava čovječanstvo. Upravo zbog tog klišeja američke filmske produkcije, ali i svih teorija zavjere koje su vladale, a neke se, vezane uz cjepivo, i održale, tijekom i nakon pandemije koronavirusa prije sada već šest godina dobar dio svijeta vjerovao je da je covid-19 laboratorijski proizveden virus ili bakterija koja je “pobjegla” iz nekog takvog postrojenja. Stoga nije čudno što su u drugoj četvrtini 21. stoljeća, obilježenoj lažnim vijestima i snimkama generiranim umjetnom inteligencijom, mnogi posumnjali u priču koja se, nažalost, pokazala tragično istinitom. U 2026. jedna je mlada Ruskinja, u potpuno čistim i sterilnim uvjetima suvremene znanstvene ustanove, umrla od kuge, bolesti koja je desetkovala europsko i svjetsko stanovništvo srednjeg vijeka. Nekoć zvana crna smrt, kuga je savladana i posve iskorijenjena, no 2026., nakon stotina godina, ponovno je uzela život.
Darja Šipilova imala je 28 godina i radila je kao laborantica u Irkutskom institutu za borbu protiv kuge, jednoj od ustanova ruskog protukužnog sustava koje proučavaju najopasnije patogene, smještenoj baš poput onih filmskih, u ledenim vrištinama Sibira. Prema pisanju neovisnih ruskih medija, hospitalizirana je 29. rujna u bolnici u Šelehovu, satelitskom gradu Irkutska, a umrla je u noći s 1. na 2. listopada. Nekoliko dana poslije njezino je ime obišlo svjetske agencije, a Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), američki State Department i Bijela kuća počeli su od Moskve tražiti podatke koje Moskva još nije dala u opsegu koji bi razriješio dvojbe. Pitanje koje je zbog toga ponovno otvoreno nadilazi jednu ustanovu u Sibiru, a malo tko uopće se usudi zapitati smije li se svijet, nakon iskustva s pandemijom koja je 2019. počela u Wuhanu, uopće pouzdati u službena objašnjenja države u kojoj izbije zaraza, i postoji li, u slučaju Rusije, razlog za strah od nečega većeg od nesretnog slučaja u laboratoriju.
Ono što se zasad pouzdano zna dade se ispričati u samo nekoliko rečenica. Ruska federalna agencija za zaštitu potrošača i javno zdravstvo Rospotrebnadzor, koja nadzire i irkutski institut, priopćila je u nedjelju, 4. listopada, da je zaposlenica umrla od “upale pluća nepoznate etiologije”, odnosno da uzrok upale nije utvrđen nijednom provedenom metodom utvrđivanja uzroka smrti. Irkutski guverner Igor Kobzev govorio je isprva samo o “osobito opasnoj infekciji”, a potom je tvrdio da je posebna stručna komisija zaključila da je uzrok smrti upala pluća neutvrđenog podrijetla. Gradonačelnik Šelehova Maksim Modin potvrdio je da je bolnica u kojoj je liječena zatvorena zbog karantene. Prema izvješćima agencija, gotovo 200 ljudi stavljeno je pod liječnički nadzor gotovo istoga trenutka.
Karantena na snazi
Euronews je javio da je više od 60 ljudi ostalo izolirano u zgradi Instituta i da je nekoliko bolnica u okrugu ostalo zatvoreno bez objašnjenja. Šefica Rospotrebnadzora Anna Popova doletjela je iz Moskve u Irkutsk već 2. listopada. Sve to daje sliku da se u Rusiji krajem rujna dogodilo nešto uistinu ozbiljno, nešto mnogo ozbiljnije od gubitka “samo” jednog života. Prema katastrofičarima, dogodilo se ono najgore od čega su mnogi teoretičari strahovali.
Ono što se ne zna važnije je, naravno, od onoga što se zna. Rusko službeno stajalište jest da kuga nije utvrđena. Rospotrebnadzor tvrdi da testovi na biološkom materijalu preminule nisu pokazali mikroorganizme povezane s njezinim poslom i da u Institutu nije bilo nesreće s patogenima. Dodaje i da je Šipilova bila cijepljena protiv opasnih infekcija s kojima je radila te da je obavljeno gotovo 5000 laboratorijskih testova bez nalaza opasnih patogena. Među osobama koje su bile s njom u kontaktu pronađena su, prema istoj agenciji, dva slučaja covida-19 i dva slučaja rinovirusa. S obzirom na to da se covid-19 od izbijanja gotovo posve prilagodio ljudskom organizmu, kao što to virusi čine, jer im je smrt parazitirati ako ubiju domaćina, a rinovirusi su tek obični virusi gornjeg dijela dišnih putova, ništa što su Rusi, pod velikim “navodno”, utvrdili u Institutu ne upućuje na bilo kakav strah od zaraze s kojom smo se, srećom, susretali samo u filmovima.
Ruski dužnosnici javili su SZO-u da u Irkutsku nije zabilježen niti jedan slučaj kuge, a da je bolest kod preminule u početku izgledala kao uobičajena akutna virusna respiratorna infekcija, kako je novinarima u Ženevi prenio glasnogovornik SZO-a Christian Lindmeier. Nije, međutim, objavljen nalaz obdukcije niti laboratorijska dokumentacija, a glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov, na pitanje hoće li rezultati biti objavljeni, uputio je novinare na Rospotrebnadzor, od kojega pak nisu dobili nikakve informacije. Pritom su se mnogi sjetili kako je i koronavirus, koji je uzeo stotine tisuća života diljem svijeta, isprva tretiran kao “akutna virusna respiratorna infekcija”, no to je toliko širok pojam kao da se prijelom ruke opisuje pojmom “gubitak potpune sposobnosti kostiju”.
Stroga kontrola
U cijeloj priči nedostatak obdukcije krajnje je problematičan trenutak koji, usput rečeno, opet savršeno odgovara filmskim klišejima, jer obdukcija je stoljećima rutinski zahvat. Ona se u nas provodi, primjerice, na gotovo svim bolesnicima koji preminu i bolnici, a smatra se jedinim pouzdanim utvrđivanjem okolnosti koje su dovele do smrti. Činjenica je da bi opasne patogene virolozi svakako pronašli serološkom i histopatološkom analizom vanjskih i unutarnjih uzoraka te brisova mrtve Ruskinje, ali sudska medicina u osnovi je toliko formalna i dosadna grana da bi čak i kod čovjeka s glavom odvojenom od tijela išla provjeravati stanje srca. Dakle, obdukcija se uvijek provodi kada su smrti imalo sumnjive, a kamoli kada bi mogle biti izazvane zarazom koja je svojedobno gotovo uništila čovječanstvo.
S druge strane stoje izvješća koja službena Rusija ne potvrđuje. Neovisni regionalni portal Lyudi Baikala, pozivajući se na anonimni izvor iz tijela za provedbu zakona, objavio je da je Šipilova umrla od plućne kuge nakon što je 25. rujna razbila epruvetu s uzročnikom, a to su prenijeli i REN TV i Telegram-kanal Mash, zapaženi kanali koji nisu pod kontrolom vlasti koja u ratu strogo kontrolira cijeli, pa i zdravstveni, medijski narativ i promiče ruske interese, što kuga nikako nije. Meduza je napomenula da su REN TV i Mash blisko povezani sa sigurnosnim službama, no nijedna od tih tvrdnji nije potvrđena. Aleksej Cydenov, čelnik susjedne Burjatije, objavio je da je žena umrla od kuge, a potom je objavu uredio tako da stoji da je “možda” umrla od kuge. Epidemiolog Amesh Adalja iz Centra za zdravstvenu sigurnost Sveučilišta “Johns Hopkins” za Washington Times je rekao kako ne vjeruje da je riječ o kugi i da ruski odgovor nije u skladu s onim što bi se očekivalo kod nje. Kobzev je 2. listopada na Telegramu napisao da kontakti nemaju znakova bolesti i da su im nalazi negativni. Javno dostupnog dokaza koji bi odlučio između obične, ali neobjašnjene upale pluća i laboratorijske infekcije tako zasad nema ili je svjesno skriven od javnosti, pa i od svjetskih zdravstvenih vlasti.
Novu je dimenziju priči dalo i pitanje drugog zaposlenika. Glavni ravnatelj SZO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus ovih je dana od Moskve zatražio da objasni medijske navode o drugom djelatniku Instituta s upalom pluća nejasnog uzroka, ponavljajući da je pravodobna, potpuna i transparentna razmjena informacija, prema međunarodnim zdravstvenim pravilima, ključna. Kremlj je izvješća o drugom slučaju odbacio: Peskov je izjavio da je “golema većina onoga što mediji objavljuju o ovoj situaciji lažna informacija”. Rospotrebnadzor je izvješća o drugom slučaju kod osobe koja je bila u kontaktu s preminulom nazvao lažnima, ali nije spomenuo drugog zaposlenika Instituta, što je SZO upravo pitao, niti je spomenuo riječ “kuga”.
Što bi značilo da je kuga posrijedi i zašto se na nju tako brzo pomišlja? Kuga je bolest koju uzrokuje bakterija Yersinia pestis, a u prirodi se održava u populacijama divljih glodavaca i njihovih buha, među ostalim i u Sibiru, kako je u Ženevi podsjetio glasnogovornik Svjetske zdravstvene organizacije Christian Lindmeier. Plućni oblik, o kojem je ovdje riječ, najopasniji je i prenosi se kapljično.
Epidemijski potencijal
Prema SZO-u, neliječen je gotovo uvijek smrtonosan, no uobičajenim antibioticima može se izliječiti, ali ako se primijene dovoljno rano. Upravo zato stručnjaci razlikuju strah od medijski opisane “srednjovjekovne pošasti” i stvarni epidemijski potencijal u uvjetima dostupnosti i široke rasprostranjenosti zdravstvene skrbi i lijekova, ponajviše najnužnijih antibiotika. Glenn Wortmann iz bolnice MedStar Washington Hospital Center rekao je za Associated Press da bakterija ne putuje daleko, da je za zarazu plućnom kugom potreban izravan kontakt licem u lice, te da se bolest s ovakvom bakterijom, uz dostupne antibiotike, ne može daleko proširiti. Virolog Ian Jones sa Sveučilišta u Readingu dodao je da su zbog suvremenih životnih uvjeta i antibiotika mogućnosti kuge ograničene. SZO je u prvoj procjeni rizik ocijenio umjerenim do niskim za Irkutsk, niskim za Rusiju u cjelini i vrlo niskim za europsku regiju, a Lindmeier je naglasio da zasad nema naznaka da je posrijedi nešto slično pandemiji. Američki Centar za kontrolu bolesti priopćio je da nema naznaka šire prijetnje za SAD, ali da će slučaj pratiti. SZO je poručio da s ruskim vlastima nastoji provjeriti događaj, okolnosti, laboratorijske testove u tijeku i njihove rezultate.
Zašto je onda reakcija svijeta tako oštra, a ne samo opreznija? Dio odgovora krije se u mjestu i državi. Institut u Irkutsku, gradu udaljenom više od 4000 kilometara od Moskve, a prema Newsweeku s oko 95 zaposlenika, osnovan je 1934. kao ustanova za suzbijanje kuge i još objavljuje otvorena istraživanja o toj bolesti, uključujući studiju sojeva iz regije Tuva iz 2025. godine, a prema mikrobiologu Raymondu Zilinskasu, tek je manji dio njegove povijesne djelatnosti bio vezan uz oružje. No isti je autor zaključio da je sovjetski protukužni sustav u cjelini gotovo sigurno opskrbljivao Biopreparat, formalno civilnu granu sovjetskog programa biološkog oružja, te vojne objekte virulentnim sojevima. Sovjetski program počeo je krajem 20-ih godina prošloga stoljeća, nastavio se i nakon što je SSSR 1972. potpisao Konvenciju o biološkom oružju, a kuga je, prema analitičarima Atlantskog vijeća, bila prioritetni agens. Prebjezi su opisivali rad na sojevima otpornima na antibiotike.
Bijeg antraksa
Povijest nesreća još je teža od povijesti programa. U Sverdlovsku je 1979. antraks pobjegao iz vojnog kompleksa i usmrtio najmanje 68 ljudi. Gotovo trinaest godina sovjetske su vlasti krivile zaraženo meso, sve dok Boris Jeljcin 1992. nije priznao odgovornost vojske. Taj je slučaj za stručnjake ostao paradigma onoga što se događa kad država prešuti vlastitu laboratorijsku nesreću, a Atlantsko vijeće u tekstu objavljenom 6. listopada upozorava da baš zato “ruska objašnjenja” koja stižu iz Irkutska treba ocjenjivati sa skepsom, i traži neovisnu istragu. Autori J. T. O’Brien i Isobel Sowells pritom naglašavaju da zasad nema javnog dokaza da je smrt Darje Šipilove povezana s vojnim programima. U tom slučaju možda vrijedi ona da povijest jest razlog za nepovjerenje, ali nije dokaz.
Isti autori podsjećaju da je Rusija na Indeksu globalne zdravstvene sigurnosti 2019. bila 63. od 195 zemalja, a 2021. 47., uz nulti rezultat za nadzor nad istraživanjima dvojne namjene u obje godine, te da joj je organizacija Global BioLabs dodijelila ocjenu upravljanja izjednačenu s Gabonom, najnižu među državama s laboratorijima najviše razine biosigurnosti.
Američke službene ocjene nisu blage prema Moskvi. Izvješće State Departmenta o poštovanju sporazuma o kontroli naoružanja za 2025. zaključuje da Rusija održava ofenzivni program biološkog oružja, čime krši međunarodne obveze, a godišnja procjena prijetnji ureda direktora nacionalne obavještajne službe za 2026. navodi da ruski znanstvenici nastavljaju razvijati nove kemijske i biološke sposobnosti. Washington Post je u listopadu 2024. objavio satelitske snimke desetak novih zgrada na vojnoj lokaciji Sergijev Posad-6 sjeveroistočno od Moskve. Neovisni stručnjaci rekli su da izgledaju kao laboratoriji visoke razine zaštite, a Rusija tvrdi da je tamošnji rad “obrambene naravi”, što već nazivom jasno naznačuje da je riječ o objektima vojne namjene.
Igranje vatrom
Radio Slobodna Europa objavio je u rujnu da novi laboratorijski kompleks na otoku Lisy u Tverskoj oblasti vodi Vladimir Maksimov, nekadašnji čelnik vojne virološke jedinice, dok je ukrajinska vojna obavještajna služba u kolovozu tvrdila da se ondje eksperimentira opasnim virusima za potrebe oružanih snaga. Nema, dakle, mjesta ni zrncu sumnje da se Rusija godinama igra nečim mnogo opasnijim od vatre, oku nevidljivim molekulama ili mikroorganizmima čija je snaga tolika da se njima mogu pokoriti i najsnažniji vojnici, pa i cijele nacije. No umjesto da govori o svojim programima, Rusija redovito, bez dokaza, optužuje SAD da u Ukrajini vodi laboratorije za biološko oružje. Istovremeno je u veljači 2026. pet europskih vlada, među njima britanska i njemačka, priopćilo da je Aleksej Navaljni otrovan epibatidinom, a Kremlj je to nazvao pristranim i neutemeljenim iako je to sad već tko zna koja neovisna potvrda da je Putinu nesklon Navaljni bio otrovan sofisticiranim bojnim otrovom, zbog kojeg ga je bilo teško liječiti.
Ništa od toga, doduše, ne dokazuje da Moskva priprema novo biološko oružje i da je incident u Irkutsku dio takva plana. Taj se zaključak ne može izvesti iz javno dostupnih podataka, a tko ga ipak izvodi, prelazi s dokumentiranih činjenica na pretpostavku. Utemeljen je drugi, skromniji i politički teži zaključak da zbog dokumentiranih ruskih prešućivanja iz prošlosti nijedno rusko objašnjenje ne može biti dovoljno bez neovisne provjere. Ako je riječ o običnoj upali pluća, ruske su vlasti mogle brzo pozvati stručnjake SZO-a koji bi pregledali tijelo, uzeli uzorke, potvrdili zarazu, popili po votku i otišli kući. Glasnogovornik Lindmeier prošlog je utorka rekao da ruske vlasti nisu zatražile niti dopustile stručnjacima Svjetske zdravstvene organizacije uključivanje u istragu. Ne treba spominjati koliko je važno da svjetski zdravstveni sustav bude na vrijeme upoznat s mogućnošću tako ozbiljne ugroze kako bi se mogao na vrijeme pripremiti za brz i učinkovit odgovor.
Wuhanski slučaj
U toj točki incident u Irkutsku sustavno se uspoređuje s Wuhanom. Usporedba je opravdana samo djelomično, pa je valja precizirati. Kad se u prosincu 2019. u Wuhanu počeo širiti novi koronavirus, kineske su vlasti žarište zaraze prvo smjestile na tržnicu Huanan, a Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je pandemiju 11. ožujka 2020., nešto više od dva mjeseca nakon izbijanja. Pitanje je li virus prešao sa životinja na ljude ili je pobjegao iz laboratorija nikad nije riješeno, ako ćemo biti hladnokrvno precizni. SZO-ova znanstvena savjetodavna skupina za podrijetlo novih patogena (SAGO) u lipnju 2025. zaključila je da većina dostupnih i objavljenih dokaza govori u prilog pretpostavci o prijelazu sa životinja, ali da ne može odrediti kada je, gdje i kako virus ušao u ljudsku populaciju, a SZO je dodao da Kina nije podijelila sve tražene podatke. Čelnik SZO-a Tedros tada je rekao da “sve hipoteze moraju ostati na stolu”, uključujući curenje iz laboratorija. Kina tezu o laboratorijskom podrijetlu odbacuje, ali upravo taj nedostatak suradnje ostavlja njihove tvrdnje neprovjerenima pa stoga i manje vjerodostojnima.
Ni obavještajna slika nije jednoznačna, i tu se jedna često ponavljana tvrdnja mora ispraviti. Američka obavještajna zajednica priopćila je još u travnju 2020. da se slaže sa širokim znanstvenim konsenzusom da koronavirus nije umjetan niti genetski modificiran, uz najavu daljnjeg ispitivanja je li došlo do kontakta sa zaraženim životinjama ili do nesreće u wuhanskom laboratoriju.
Ministarstvo energetike i CIA poslije su, u oba slučaja s niskim stupnjem pouzdanosti, ocijenili da je laboratorijski događaj vjerojatniji od prirodnog podrijetla, dok druge agencije drže da je izlaganje zaraženoj životinji najvjerojatnije. CIA je u siječnju 2025. izričito rekla da oba scenarija ostaju moguća. Dakle, tvrdnja da su američki stručnjaci utvrdili da su mutacije virusa mogle nastati samo bioinženjeringom ne stoji, a gotovo sve američke agencije ocjenjuju da virus nije bio genetski modificiran. Wuhan ne dokazuje da su znanstvenici proizvodili oružje, nego da nedostatak podataka iz jedne države nakon zaraze godinama onemogućava odgovor na to pitanje.
Diplomatska nota
Upravo je tu prava poveznica Wuhana s Irkutskom i koronavirusa s kugom, a ona je politička, ne medicinska. U prvim danima Moskva je pokazala obrasce koji podsjećaju na ranu fazu pandemije, odnosno lošeg odgovora na nju ograničenom količinom informacija, upućivanjem javnosti na jedan službeni izvor i, prema ocjeni Atlantskog vijeća, proturječna službena objašnjenja. Peskov je izričito pozvao građane da se oslanjaju isključivo na priopćenja Rospotrebnadzora. Na internetu je, prema istoj agenciji, kružio dokument o najavljenim strogim ograničenjima za regiju, koji je Rospotrebnadzor proglasio lažnim i neslužbenim.
Diplomatska se strana priče razvijala brže od medicinske. Američki predsjednik Donald Trump brzo je rekao kako je spreman pomoći Rusiji ako zatreba, a sljedećeg je dana najavio razgovor s Vladimirom Putinom. Američki državni tajnik Marco Rubio, tijekom boravka na Islandu, pozvao je Moskvu da bude transparentnija, ocijenivši da je dosad podijeljeno vrlo malo informacija.
“Možda ondje nema ničega, a možda je veće nego što smo mislili”, rekao je, dodavši da se ne zna.
Izvor blizak slučaju za AFP je potvrdio da je SAD Rusiji uputio povjerljivu diplomatsku notu, takozvani demarš, u kojem traže informacije, a glasnogovornik State Departmenta potvrdio je da je službeno zatražena dodatna informacija. Peskov je odgovorio da nema podataka o američkoj žalbi. Rospotrebnadzor je, pak, očito kao odgovor na Trumpovu ponudu, poručio da je Rusija spremna pomoći SAD-u u suzbijanju njegovih zaraznih bolesti. Moskva je u srijedu dodala da je otvorena za brzi telefonski razgovor dvojice predsjednika, ali da ništa nije dogovoreno. Euronews je javio i da Europska unija traži od Rusije više pojedinosti.
Nema dokumentirane ruske odluke da je američka ili SZO-ova pomoć “odlučno odbijena”, no očito je da nije ni prihvaćena, a kamoli zatražena, jer to je jedini službeni put kojim SZO-ovi stručnjaci trenutno mogu uopće ući u zemlju koja je u ratu globalnog dosega već gotovo pet godina.
Malo podataka
SZO je izvijestio da Rusija još nije zatražila raspoređivanje njegovih stručnjaka, a to nije isto što i odbijanje. Točno je, međutim, da Moskva dosad nije omogućila ono što stručnjaci drže ključnim. Atlantsko vijeće traži da se sačuvaju uzorci te klinička i laboratorijska dokumentacija i da ih neovisni stručnjaci pregledaju, po potrebi putem mehanizama SZO-a i konzultacija u okviru Konvencije o biološkom oružju. Autori dodaju da bi se, ako bi se netko od praćenih kontakata razbolio unatoč liječenju ili profilaksi, morala razmotriti mogućnost otpornog soja. Pravi pokazatelj ozbiljnosti, kaže autorica knjige “Biological War” Annie Jacobsen za CBS, bit će potvrđene sekundarne infekcije, a njih zasad nema.
Što se događa kad se strah prenese na Europu i pojedine europske medije? Sama usporedba s kužnom pandemijom iz 14. stoljeća, kojom se rado ilustrira opasnost, daje malo točnih podataka, a mnogo mitova. Crna smrt nije stigla izravno iz Kine, kako se često piše, niti ju je, kako se vjerovalo, na kopno donijela samo jedna vrsta brodskih štakora. Genetsko istraživanje objavljeno u Natureu u lipnju 2022. pokazalo je da njezino ishodište leži u srednjoj Aziji, u planinskom području Tian Shan oko jezera Issyk-Kul u današnjem Kirgistanu, gdje su na grobljima iz 1338. i 1339. pronađeni tragovi bakterije.
Bolest je u Sredozemlje stigla 1347. brodovima koji su prevozili robu iz područja Zlatne Horde na Crnome moru, a zatim se proširila Europom, Bliskim istokom i sjevernom Afrikom. Procjene govore da je u Europi usmrtila od 30 do 60 posto stanovništva, a oporavak je trajao oko 150 godina. Tadašnji ljudi nisu imali antibiotike, a ni pojma o uzročniku. Danas ih imamo, pa incident u Irkutsku, ako se uopće može mjeriti tim mjerilom, ne bi smio proizvesti paniku, nego pritisak da se dođe do odgovora, pritisak koji ima političku težinu.
Rat u Ukrajini, koji traje od veljače 2022., smanjio je ruske veze sa svijetom, a upravo je to SZO naveo kao razlog zbog kojeg je rizik za Europu vrlo nizak: sankcije i smanjen promet ograničavaju mogućnost da se zaraza iz Sibira proširi. Prema američkoj procjeni prijetnji za 2026., Moskva će vjerojatno i dalje poštovati normu protiv velike uporabe kemijskog, biološkog i nuklearnog oružja, osim ako se rat bitno ne promijeni, iako ista procjena bilježi tisuće ruskih kemijskih napada na ukrajinske snage od 2022. Irkutska epizoda ne dokazuje da je ta procjena pogrešna, ali pokazuje koliko malo uvida zapadni svijet ima u ono što se događa u ruskim laboratorijima i koliko bi se brzo mogao naći u situaciji da o pitanjima života i smrti odlučuje na temelju priopćenja jedne agencije.
Smrt dolazi u roku od 18 do 24 sata
Kuga je bolest koju uzrokuje bakterija Yersinia pestis. Prirodno je održavaju divlji glodavci i njihove buhe, a čovjek se najčešće zarazi ugrizom zaražene buhe. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, postoje dva glavna oblika. Bubonski je najčešći: nakon inkubacije od jednog do sedam dana javljaju se vrućica i bolno, upaljeno limfno čvorje (bubo). Među ljudima se rijetko prenosi, a neliječena bolest ima smrtnost 30 do 60 posto.
Plućni (pneumonični) oblik najopasniji je i prenosi se kapljično kašljanjem; inkubacija može biti kratka, katkad samo 24 sata, a simptomi su nedostatak daha, kašalj i često iskašljavanje krvi. Neliječeni oblik može biti smrtonosan već nakon 18 do 24 sata od početka bolesti, ali uobičajeni antibiotici mogu ga izliječiti ako se primijene rano, a oboljeli se izoliraju. Bubonski oblik može napredovati u plućni kad bakterije stignu u pluća. Bubonska kuga, dakle, nije plućna bolest, nego bolest limfnih čvorova; plućna je njezina opasnija posljedica ili zasebna primarna infekcija. Treći je oblik septikemijski, kad se bakterije šire krvlju. Kontaktima se preporučuje kemoprofilaksa antibioticima.
Najveća pandemija u povijesti Europe
Crna smrt, najveća pandemija u povijesti Europe, trajala je od 1346. do 1353. Uzročnik je bakterija Yersinia pestis. Studija objavljena u časopisu Nature u lipnju 2022. (Max Planck, Tübingen, Stirling) smjestila je njezino ishodište u srednju Aziju, u područje Tian Shan, blizu jezera Issyk-Kul u Kirgistanu, gdje su na grobljima iz 1338./1339. pronađeni tragovi bakterije; to je bio najraniji predak sojeva crne smrti. Godine 1347. kuga je u Sredozemlje stigla trgovačkim brodovima s Crnoga mora iz područja Zlatne Horde, a prema klasičnom objašnjenju, prenosili su je štakori i njihove buhe. Procjenjuje se da je u Europi usmrtila 30 do 60 posto stanovništva, a svjetsko je stanovništvo palo s oko 450 na 350 do 375 milijuna. Europi je trebalo oko 150 godina da se oporavi. Bolest je ostala u rezervoarima glodavaca diljem svijeta, a danas se liječi antibioticima. Prema Johannesu Krauseu iz Instituta “Max Planck”, to je bila nova bolest koja je pokrenula pandemiju što se u valovima ponavljala oko 500 godina.
Dugo je nismo vidjeli, a ni sada ne znamo je li tu, ali imamo razloga strahovati. Što će biti sljedeće, ovisi o tri čimbenika koji se mogu provjeriti. Prije svega, pojavi li se među kontaktima ili osobljem Instituta u Irkutsku novo oboljenje, u tom slučaju službena verzija teško može opstati. Drugi je čimbenik pitanje hoće li Rusija pustiti neovisne stručnjake i objaviti laboratorijske nalaze, uključujući nalaz obdukcije i sekvencije uzročnika, ako ga ima. Treći je ishod mogućeg razgovora Donalda Trumpa i Vladimira Putina, koji bi pokazao hoće li zdravstveno pitanje postati još jedna tema u već opterećenim odnosima ili prostor za rijetku suradnju. Prema Euronewsu, potvrdi li se kuga, to bi bio prvi potvrđeni slučaj zaraze u Rusiji od 2016. godine. Dotad je jedino pošteno reći da kuga u Irkutsku nije potvrđena, ali nije ni isključena, a razlog što se to ne zna nije bakterija, nego nedostatak neovisnog uvida. Pandemija je svijet naučila koliko takav nedostatak košta, a Irkutsk će pokazati je li ta lekcija stigla i do Moskve.
