I ovogodišnje zasjedanje Opće skupštine Ujedinjenih naroda pokazalo je da je svijet na prekretnici, da se ruši međunarodni poredak, da su lideri slabi i da UN više nije ono što je nekad bio. Na potrebu reforme Ujedinjenih naroda ukazivalo se godinama, ali nije učinjeno ništa. Zgrada na East Riveru u New Yorku sve je više pričaonica, bez pravog odjeka, a sama međunarodna organizacija gazi postulate na kojima je nastala.
Bliži se kraj dvaju mandata Antónia Guterresa na mjestu glavnog tajnika UN-a. Najkraće, može se reći da se bliži kraj njegove političke karijere, koja je bila u znaku ratova, nemoći i borbe za opstanak multilateralizma. Kada António Guterres 31. prosinca 2026. napusti mjesto glavnog tajnika, iza njega će ostati gotovo deset godina na jednoj od najtežih i najneobičnijih funkcija u međunarodnoj politici. Bivši portugalski premijer i nekadašnji visoki povjerenik UN-a za izbjeglice preuzeo je dužnost 1. siječnja 2017., kada je međunarodni poredak već bio pod snažnim pritiskom. Odlazi nakon desetljeća u kojem su se dogodili pandemija, ruska invazija na Ukrajinu, rat u Gazi, veliki ratovi i humanitarne krize u Africi i na Bliskom istoku, dramatično pogoršanje klimatske krize te nagli razvoj umjetne inteligencije.
I već je, naravno, počela borba za njegova nasljednika, a u igri je mnogo imena. To je trenutačno jedna od zanimljivijih diplomatskih utrka u svijetu. Najčešće se spominje sedam kandidata: Rebeca Grynspan iz Kostarike, Carolyn Rodrigues Birkett iz Gvajane, María Fernanda Espinosa iz Ekvadora, Rafael Grossi iz Argentine, Macky Sall iz Senegala, Olara Otunnu iz Ugande i Ivonne A-Baki iz Ekvadora, koju je nominirala Kraljevina Tonga. To ne znači da će ijedno od njih biti izabrano, jer posljednju će riječ, kao uvijek, imati Amerika, koja je i najveći financijer svjetske organizacije.
Pravo veta
U izboru novoga glavnog tajnika Ujedinjenih naroda nema glasača, predizbornih skupova ni televizijskih sučeljavanja kakva poznajemo iz nacionalne politike. Postoje zatvorene diplomatske prostorije, pet država s pravom veta i 193 države članice koje će na kraju prihvatiti kandidata kojeg im preporuči Vijeće sigurnosti. Donedavno se činilo da velike šanse ima Verónica Michelle Bachelet Jeria, u dva navrata predsjednica Čilea. Liječnica po struci, imala je zanimljivu karijeru, od ministrice zdravstva do prve žene na čelu Čilea. Prije političke karijere studirala je i vojnu strategiju, i to u Čileu i SAD-u. Bachelet pripada čileanskoj lijevoj, odnosno progresivnoj političkoj tradiciji. Kao predsjednica, zalagala se za socijalnu državu, dostupnije obrazovanje, mirovinsku reformu i veća prava žena.
Guterres ju je 2018. predložio za visoku povjerenicu UN-a za ljudska prava, a Opća skupština potvrdila je njezino imenovanje. Bachelet je tako postala jedna od rijetkih osoba s iskustvom predsjednice države i visoke dužnosnice UN-a. A onda se povukla iz utrke. U prvi je plan iskočila Rebeca Grynspan, kostarikanska ekonomistica. Prema dosadašnjem tajnom glasanju u Vijeću sigurnosti, ima najveću potporu, a dolazi iz zemlje koja nema vojnu težinu velikih sila i koja je dugo gradila svoj međunarodni identitet na multilateralizmu, diplomaciji i institucijama. Grynspan je ekonomistica, bivša potpredsjednica Kostarike i bivša zamjenica glavnog tajnika UN-a. Od 2021. do 2026. bila je glavna tajnica UNCTAD-a, Konferencije UN-a za trgovinu i razvoj. Bila je prva žena na čelu te organizacije. Posljednju riječ treba dati pet stalnih članica Vijeća sigurnosti, koje ujedno imaju i pravo veta. Zato i dalje imaju šanse i drugi, kao i Carolyn Rodrigues Birkett, kandidatkinja Gvajane.
Prednost ženama
Ako je Grynspan predstavnica Kostarike i srednjoameričkog multilateralizma, Rodrigues Birkett predstavlja jednu od najzanimljivijih država novog svjetskog juga: Gvajanu. Rodrigues Birkett ima dugu diplomatsku karijeru. Bila je ministrica vanjskih poslova Gvajane, a potom je radila u diplomatskom sustavu UN-a. Gvajana ju je službeno nominirala u lipnju 2026.
Tako su dvije latinskoameričke diplomatkinje trenutačno na vrhu, ali nijedna još nije osigurala širu potporu potrebnu za konačni dogovor. Već se dugo govori kako je vrijeme da žena dođe na čelo svjetske organizacije. Spominjala se i bivša hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, ali to je bilo nerealno. Sada je u utrci još jedna žena iz Latinske Amerike, María Fernanda Espinosa, bivša predsjednica Opće skupštine UN-a. To je čini jednom od najiskusnijih osoba u sadašnjoj utrci kada je riječ o samoj organizaciji.
Bila je i ministrica vanjskih poslova Ekvadora te je obnašala niz međunarodnih diplomatskih funkcija. Njezina kandidatura dobila je podršku Antigve i Barbude, koja ju je formalno nominirala u svibnju. Dok Grynspan dolazi iz svijeta ekonomije i razvoja, Espinosa ima izrazito političko-diplomatski profil i duboko iskustvo u samoj strukturi UN-a.
Zatim je jedan od kandidata i Rafael Grossi, Argentinac, koji nije ni ekonomist ni karijerni političar. On je diplomat i od 2019. glavni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA). To znači da je posljednjih godina bio u središtu nekih od najopasnijih pitanja međunarodne sigurnosti: iranskog nuklearnog programa, nuklearne sigurnosti Ukrajine i pitanja kontrole nuklearnog oružja. Grossi je zato kandidat čiji bi izbor mogao značiti svojevrsni zaokret prema međunarodnoj sigurnosti i velikim geopolitičkim krizama.
Veterani diplomacije
Argentina ga je nominirala još u studenome 2025., čime je bio prvi formalno nominirani kandidat u sadašnjem procesu. UN ga službeno vodi kao kandidata Argentine. Njegov najveći politički kapital jest međunarodno iskustvo u situacijama u kojima se velike sile ne slažu. Ali upravo je to i razlog zbog kojeg je njegova kandidatura toliko zanimljiva: glavni tajnik UN-a mora biti prihvatljiv i Washingtonu i Moskvi i Pekingu — ili barem ne smije biti neprihvatljiv nekoj od tih prijestolnica.
Na listi je i bivši predsjednik Senegala Macky Sall. Po obrazovanju je geološki inženjer, a prije predsjedničke funkcije obnašao je niz visokih dužnosti u senegalskoj politici, uključujući mjesto premijera i predsjednika parlamenta. Njegova kandidatura predstavlja afričku dimenziju utrke. Afrika ima 54 države članice UN-a i najveću regionalnu skupinu u Općoj skupštini. Istodobno, nijedan Afrikanac nije bio glavni tajnik UN-a od Kofija Annana, koji je dužnost napustio 2006. godine. Sall bi u utrku unio iskustvo šefa države.
Tu je i Olara Otunnu iz Ugande, veteran međunarodne diplomacije, jedno od najiskusnijih imena u utrci, ali i jedno od manje medijski eksponiranih. Bio je ugandski ministar vanjskih poslova, a zatim je u UN-u obnašao funkciju podtajnika za djecu i oružane sukobe. Njegova međunarodna karijera posebno je povezana s pitanjima djece pogođene ratom i zaštite civila. Uganda ga je nominirala u srpnju 2026. Njegova kandidatura dolazi u trenutku u kojem je afrički kontinent sve važniji u raspravama o reformi UN-a. I na kraju, zasad, još i Ivonne A-Baki, kandidatkinja Ekvadora, s time da ta država ima dvije žene kandidatkinje. A-Baki ima diplomatsko i političko iskustvo, uključujući djelovanje u ekvadorskoj politici i međunarodnim odnosima.
Globalni sukobi
Za razliku od Grossija ili Grynspan, njezina kandidatura zasad nije među onima koje se najčešće spominju u izvještajima o vodećoj skupini. Sada se često govori o razlozima odustajanja Michelle Bachelet, koja nije dobila potporu nekoliko važnih država. To ujedno pokazuje što se sve događa u pozadini izbora novoga glavnog tajnika ili glavne tajnice svjetske organizacije, da nije dovoljno da kandidati imaju samo impresivne biografije, nego moraju biti i poznati u svijetu. A Bachelet to nije bila.
Ključno je da pet država odlučuje više nego njih 193. To je realnost, jer svijet vode velesile. Vijeće sigurnosti ima 15 članova, od kojih pet, SAD, Kina, Rusija, Francuska i Velika Britanija, imaju pravo veta. I sve se vrti oko tih pet zemalja, a Kina sve više gradi svoj položaj u UN-u. Iza kandidata je veće pitanje: tko će odlučiti, SAD, Kina ili Rusija? Glavni tajnik UN-a nema vojsku i nema vlastitu političku bazu. Njegova moć dolazi iz međunarodnog autoriteta, diplomatskog pristupa i mogućnosti da razgovara s državama koje međusobno često ne razgovaraju. Ali upravo zato mora biti prihvatljiv velikim silama, naglašavaju analitičari.
“Dok Ujedinjeni narodi traže svog sljedećeg vođu, diplomati kažu kako postoje ključne kvalitete koje bi željeli vidjeti kod sljedećega glavnog tajnika. Traže nekoga tko proaktivno stavlja UN u središte rješavanja globalnih sukoba i provodi smanjenje troškova i reforme”, smatra Farnaz Fassihi, analitičarka koja je jedanaest godina izvještava iz UN-a. Zasad se nije pojavio jasan favorit, prema diplomatima i rezultatima koji su procurili iz triju tajnih anketa što ih je provelo Vijeće sigurnosti. Daniel Forti, voditelj odjela za pitanja UN-a u Međunarodnoj kriznoj skupini, predviđa da će upravo ovih dana trajati pregovori najjačih i najznačajnijih država, ali iza zatvorenih vrata. U prethodnim izborima za glavnog tajnika do tada bi se već pojavio barem jedan ili dva favorita, kažu diplomati.
Mir i prevencija
Rezultati anketa bili su toliko neuvjerljivi da se, prvi put, rekao je Forti, diplomati i dužnosnici UN-a otvoreno pitaju što će se dogoditi ako Vijeće ne odluči o kandidatu. Već se govori kako je Rusija najavila da će staviti veto na izbor Rafaela Grossija, čelnika UN-ove agencije za atomsku energiju, jer nije zadovoljna načinom na koji je riješio zastoj između Rusije i Ukrajine u vezi s nuklearnom elektranom Zaporižje. Odustajanje Bachelet došlo je nakon govorkanja da će Amerika staviti veto jer je nezadovoljna njezinim stavovima o pobačaju. Navodno se protivi i izboru Carolyn Rodrigues-Birkett, gvajanske veleposlanice pri UN-u, jer je izraelsko ponašanje u Gazi nazvala genocidom.
Svi se, međutim, slažu da najveće šanse ima žena, iz Latinske Amerike ili Kariba, jer su tri prethodna glavna tajnika bila iz Afrike, Azije i Europe. António Guterres deset je godina vodio UN, a bit će to najbljeđe liderstvo u povijesti UN-a. Neki će reći da je važnije pitanje što uopće može učiniti glavni tajnik UN-a kada velike sile više nisu spremne zajednički djelovati. To je možda i središnja priča Guterresova mandata. On je u UN stigao s političkim iskustvom, ali i iskustvom rada s jednom od najtežih posljedica ratova – izbjeglištvom. Prije dolaska u New York bio je portugalski premijer, a od 2005. do 2015. vodio je UN-ov ured za izbjeglice.
Od početka mandata nastojao je funkciju glavnog tajnika shvatiti šire od klasične administrativne uloge. UN-ova povelja glavnog tajnika formalno definira kao glavnog administrativnog službenika organizacije, ali je funkcija tijekom desetljeća postala kombinacija diplomata, posrednika, glasnogovornika i političkog zagovornika. Guterres je posebno inzistirao na nekoliko tema: miru i prevenciji sukoba, klimatskim promjenama, ljudskim pravima, održivom razvoju, položaju izbjeglica i reformi međunarodnih institucija.
Trajna napetost
No vrlo brzo pokazalo se da će njegov mandat neće biti određen samo njegovim prioritetima nego i dubokim sukobima među državama koje čine UN. Prvi mandat počeo mu je u svijetu Trumpa i velikih podjela. Guterres je preuzeo dužnost nekoliko dana prije inauguracije Donalda Trumpa kao američkog predsjednika 2017. godine. Sjedinjene Države, najveći financijski podupiratelj UN-a, počele su dovoditi u pitanje dio međunarodnih institucija i sporazuma. Washington se povukao iz Pariškog klimatskog sporazuma, a tijekom Trumpova prvog mandata odnosi SAD-a i brojnih UN-ovih agencija postali su izrazito napeti.
Guterres je pokušavao održavati odnose s Washingtonom, Moskvom, Pekingom i europskim državama, svjestan da bez suradnje velikih sila UN teško može djelovati. To je jedna od trajnih napetosti njegove funkcije: glavni tajnik mora govoriti u ime međunarodnog sustava, ali taj sustav u konačnici kontroliraju države članice. Pandemija COVID-19 bila je prva velika globalna kriza Guterresova drugog dijela prvog mandata. UN je tijekom pandemije pokušavao koordinirati međunarodni odgovor, pomoći siromašnijim državama i upozoravati na nejednak pristup cjepivima i zdravstvenoj zaštiti.
Za Guterresa je pandemija postala dokaz da se globalni problemi više ne mogu rješavati isključivo nacionalnim politikama. Istodobno je pokazala ograničenja UN-a. Organizacija može pozivati države na suradnju, stvarati međunarodne mehanizme i koordinirati humanitarnu pomoć, ali nema vlastitu političku moć kojom bi mogla prisiliti velike države da prihvate određenu politiku.
Kanal komunikacija
Upravo će ta granica obilježiti i njegove najveće kasnije krize. Guterresov je drugi mandat počeo 1. siječnja 2022. Samo nekoliko tjedana poslije svijet se našao pred jednom od najvećih kriza od osnutka UN-a. Rusija je 24. veljače pokrenula punu invaziju na Ukrajinu. Za glavnog tajnika to je bio gotovo nerješiv diplomatski problem.
Rusija je stalna članica Vijeća sigurnosti i ima pravo veta. Istodobno je upravo Vijeće sigurnosti tijelo koje je, prema Povelji UN-a, odgovorno za međunarodni mir i sigurnost. Guterres je pokušavao održati kanal komunikacije s Moskvom i Kijevom. Odlazio je u Moskvu i Kijev, razgovarao s Vladimirom Putinom i Volodimirom Zelenskim te podržavao pokušaje postizanja dogovora o humanitarnim pitanjima.
Jedan od najkonkretnijih rezultata bila je Crnomorska inicijativa za izvoz ukrajinskog žita, dogovorena uz posredovanje UN-a i Turske 2022. godine. Sporazum je omogućio izvoz velikih količina ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda unatoč ratu i blokadi crnomorskih luka. No dogovor nije potrajao. Rat je pokazao i nešto mnogo dublje: UN može posredovati između zaraćenih strana, ali ne može zaustaviti rat kada ga jedna od najvećih vojnih sila svijeta odluči nastaviti.
U posljednjoj godini mandata ponovno je pozivao na prekid neprijateljstava između Izraelaca i Palestinaca, neometan pristup humanitarne pomoći u Gazu i nepovratan put prema rješenju s dvije države. Gaza je tako postala jedan od simbola Guterresova mandata: glavni tajnik ima međunarodnu pozornicu, može mobilizirati humanitarnu pomoć i snažno upozoravati na kršenje međunarodnog prava, ali nema vojsku ni politički mehanizam kojim bi mogao nametnuti mir. Dok su Ukrajina i Gaza dominirale svjetskim vijestima, Guterresov UN suočavao se s dugim nizom sukoba u Africi. Sudan je postao jedna od najvećih humanitarnih katastrofa posljednjih godina. Rat između sudanske vojske i paravojnih Snaga za brzu potporu počeo je 2023. i proizveo milijune raseljenih i izbjeglica.
Vjetrovi rata
Guterres je istodobno pokušavao održavati međunarodnu pozornost na krizama u Sudanu, Demokratskoj Republici Kongo, Sahelu, Somaliji i drugim područjima. Problem je, međutim, bio isti: UN-ove mirovne operacije ovise o političkoj volji država članica, novcu i mandatu koji im države daju. Zato se tijekom Guterresova mandata otvorilo pitanje budućnosti klasičnih UN-ovih mirovnih misija.
Klimatska kriza postala je njegova druga velika tema. Ako je rat pokazao ograničenja UN-a, klima je Guterresu omogućila da izgradi jednu od najprepoznatljivijih političkih uloga.
On je klimatske promjene od početka mandata predstavljao ne samo kao ekološki nego i kao sigurnosni, gospodarski i humanitarni problem.
Posebno je često upozoravao na ovisnost svijeta o fosilnim gorivima i potrebu ubrzanog prelaska na obnovljive izvore energije. UN je tijekom njegova mandata pomagao državama u izradi i provedbi nacionalnih klimatskih planova. Prema UN-ovu godišnjem izvješću, 170 država dobivalo je potporu u pripremi ili provedbi takvih planova. U njegovim posljednjim govorima klimatska kriza više nije odvajana od sigurnosne politike. Guterres je klimatsku pravdu počeo povezivati s ratovima, migracijama, energetskom sigurnošću, financijama i globalnom stabilnošću.
I na kraju, umjetna inteligencija. Kako se približavao kraj mandata, Guterres je sve više pozornosti posvećivao umjetnoj inteligenciji. Za njega AI nije samo tehnološko pitanje. U njegovim posljednjim govorima pojavljuje se kao pitanje sigurnosti, ekonomije, demokracije i budućnosti međunarodnog poretka.
U završnom obraćanju Općoj skupštini pozvao je na međunarodno obvezujuću suradnju u upravljanju umjetnom inteligencijom i upozorio da se odluke od životne važnosti ne bi smjele prepustiti strojevima bez odgovarajućeg ljudskog nadzora.
Novi čelnik UN-a bit će pod velikim pritiskom
Ako je Ukrajina pokazala koliko je teško UN-u djelovati kada je jedna od stalnih članica Vijeća sigurnosti izravno uključena u rat, Gaza je pokazala koliko je teško djelovati kada su velike sile duboko podijeljene oko samog sukoba. Nakon napada Hamasa na Izrael 7. listopada 2023. i izraelske vojne operacije u Gazi Guterres je sve otvorenije upozoravao na humanitarnu katastrofu.
Njegove izjave izazvale su snažne reakcije Izraela, ali i njegovih saveznika. Izrael je više puta kritizirao Guterresa i UN zbog načina na koji govore o ratu. Guterres je, s druge strane, inzistirao na zaštiti civila, dostavi humanitarne pomoći i rješenju koje bi omogućilo političku budućnost Izraelcima i Palestincima.
